Ovih dana iz redova poljoprivrednika prema Bruxellesu se počinje lobirati da se za godinu dana odgodi početak primjene nove Zajedničke poljoprivredne politike (ZPP), predviđen za 1. siječnja 2023., no neovisno o tome kakav će biti odgovor EK, u Ministarstvu poljoprivrede finišira se nacionalni strateški plan kojim se definira smjer trošenja sredstava za poljoprivredu u razdoblju od 2023. do 2027.

Krajem prošle godine, kako to predviđaju EU pravila, ministrica poljoprivrede Marija Vučković uputila je hrvatski strateški plan, koji je prošao analizu i dobio primjedbe EK koje bi trebalo unijeti u dokument, prije slanja konačnog teksta.

Ukratko, Komisija smatra da Planu nedostaje jasnoća i usklađenost strateških elemenata na kojima se temelji odabir i kreiranje planiranih intervencija, da je potreban veći iskorak oko pravednije raspodjele izravnih plaćanja, te da nema dovoljno ambicija za ciljeve povezane s okolišem i digitalizacijom.

Sektorske intervencije
Komisija je tako stava da bi Hrvatska trebala preispitati svoju strategiju preraspodjele izravnih plaćanja, a u odgovoru koji joj je dostavilo Ministarstvo poljoprivrede navodi se kako strateški plan predviđa preraspodjelu od 20% omotnice za izravna plaćanja ili dvostruko više od zahtjeva iz Uredbe, za prvih 30 hektara, a tim se modelom osigurava veća plaćanja po hektaru za gospodarstva do 50 hektara, što čini gotovo 97% svih korisnika.

Procijenjeni iznos dodatnog preraspodijeljenog plaćanja je 110,67 eura po hektaru i plaćao bi se za približno 680 tisuća hektara, odgovorili su iz Ministarstva, s porukom da će se o eventualnoj daljnjoj preraspodjeli odlučiti nakon savjetovanja s partnerima u tom sektoru.

Zanimljiva je korespondencija između Komisije i Ministarstva oko sektorskih intervencija, jer kod jačanja položaja primarnih proizvođača u opskrbnom lancu i okretanju prema proizvođačima s dodanom vrijednošću uočljiva su tek tri sektora – voće i povrće, pčelarstvo i vinarstvo.

Ministrica poljoprivrede Marije Vučković/B. Ščitar/PIXSELL

Stav je Ministarstva da je priprema i primjena tog modela potpore zahtjevna i komplicirana za proizvođačke organizacije. “Postoji niz zahtjeva (zajednička prodaja, apsorpcija sredstava EU, dopinosi članova fondovima uz ispunjavanje određenih obveza itd.), koji su vrlo izazovni i proizvođači ih često odbijaju kad im se oni predstave”, odgovorili su iz Ministarstva, dodajući da je dodatan razlog i niska razina spremnosti proizvođača na organizaciju i zajedničko poslovanje putem zadruga.

Stoga smatraju da bi uvođenje tog modela intervencije u druge sektore trebalo biti postupno. Iz stručnih krugova očekuje se da bi takav model bio brzo primjenjiv primjerice u proizvodnji maslinovog ulja.

Ključna prepreka
U uvjetima kad je novo financijsko razdoblje EU posvećeno zelenoj i digitalinoj tranziciji, zanimljivo je da su zamjerke stigle upravo na tom planu. Od Hrvatske se traži da razmotri mogućnost većeg povećanja površine u okviru ekouzgoja od planiranih 12% do 2030., apelira se i da se više orijentira na poticanje povećanja OIE i cirkularnog pristupa, korištenje bioplina i hranjivih tvari.

U kontekstu ruske agresije na Ukrajinu apelira se i na poduzimanje mjera kojima će se smanjiti ovisnost o fosilnim gorivima. Jedna od većih zamjerki je i nekoordiniranost s drugim programima oko rješavanja ključne prepreke za jaču digitalizaciju na ruralnim područjima, a to je širokopojasni internet.

Iako iz Ministarstva ukazuju da su mnoga od opažanja horizontalna i upućivana su i drugim članicama, najavili su da će u pripremi konačnog prijedloga plana ugraditi primjedbe i da će “unaprijediti intervencijsku logiku kako bi bolje odražavala strateške odabire Plana”.