Je li ruska invazija na Ukrajinu repozicionirala EU u smislu vanjske politike i europske politike susjedstva? Je li održavanje stabilnosti starog kontinenta, u ovom trenutku, jedan od većih izazova za EU? Kako se trenutačna geopolitička situacija odražava na trgovinsku politiku EU i njezinu trgovinsku suradnju s ostatkom svijeta? Što je s energetskom krizom, dočekujemo li je spremni? Što znači nedavno potpisan plinski sporazum između EU i SAD-a? O ovim i ostalim temama važnim za budućnost Europske unije, u emisiji „ EU u svijetu“ serijala „Budućnost Europe“, razgovarali su Andrea Doko Jelušić, izvršna direktorica Američke gospodarske komore u Hrvatskoj, Zdenko Lucić, državni tajnik za vanjsku trgovinu i razvojnu suradnju Ministarstva vanjskih i europskih poslova, Marko Jurčić, savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore i Tonino Picula, zastupnik u Europskom parlamentu.

Rat Rusije i Ukrajine uzdrmao je cijeli svijet, a ono što je sigurno je da stvari više nikada neće biti iste. Uzdrmao je i Europsku uniju, koja je prema Rusiji poslala određene sankcije, međutim neke posljedice EU osjetila je na vlastitoj koži. Svijet više neće biti isti, a neće ni Europska unija, a kakva je budućnost Europe nakon svih tih zbivanja – pitali smo stručnjake.

Kako govori zastupnik u Europskom parlamentu Tonino Picula, nema zapravo nikakve sumnje da je rat Rusije protiv Ukrajine prijelomni trenutak u novijoj europskoj povijesti. Invazija, kako se objašnjava napad Rusije na Ukrajinu, preoblikovala je europske političke, ali u mnogim slučajevima i međunarodne odnose.

”Budući da je Europska unija svojevrsna multilateralna organizacija ovu agresiju doživjela je i kao izravan napad na vlastito postojanja, a treba reći da je to i neka vrsta poziva na buđenje Europskoj uniji. Iako je Europska komisija u sadašnjem mandatu najavila da će biti geopolitička komisija, činjenica je da su do sada geopolitičke okolnosti utjecala više na Europsku uniju, nego što je Europska unija uspjela utjecati na geopolitičke okolnosti”, rekao je zastupnik Picula.

Pitanje geopolitičkog utjecaja je bitno zbog donošenja odluka, ali i snage vlastita glasa. Europska unija tu kao da malo kaska, čak i unatoč činjenici što je prepoznata kao najveći donator razvojne pomoći u svijetu.

”Možemo reći da je Europska unija suočena s onim što možemo nazvati ‘vatreni prsten’. Europska unija se  već neko vrijeme pokušava prilagoditi na novonastale okolnosti te se trenutno razvija koncept strateške autonomije i nedavno je usuglašen i prihvaćen strateški kompas Europske unije koji bi trebao obuhvatiti sve aspekte sigurnosne i obrambene politike. On se temelji na 4 stupa: djelovanje, ulaganje, partnerstvo i sigurnost. Dakle, Europska unija ovoga trenutka svjesna je vlastitih slabosti i slabosti politika koje se provode u posljednjih 10-ak godina”, dodao je Picula.

Pozicija Europske unije je neminovna, a iako i ona pokazuje neke slabosti, odabrati Europsku uniju kao svog saveznika dobar je put. Tim putem je 2013. krenula i Hrvatska, a pozicija  Hrvatske kao članice je poštivanje međunarodnog prava, teritorijalnog integriteta i suvereniteta te prava država na samoopredjeljenje.

”Situaciju u Ukrajini pokazuje da smo odabrali dobar put. Kada je riječ o Ukrajini, Hrvatska će nastaviti slati humanitarnu pomoć i zbrinjavati izbjeglice, a što se tiče odnosa s Ruskom federacijom, Hrvatska je dio Europske unije, stoga primjenjuje sankcije koje su na razini Europske unije uvedene. U svim ovim okolnostima nastojimo zaštiti hrvatske interese i hrvatske tvrtke koje posluju na tim tržištima, tako usko surađujemo i s Hrvatskom gospodarskom komorom i Hrvatskom udrugom poslodavaca kako bismo na vrijeme reagirali i pružili adekvatnu pomoć našim tvrtkama koje se suočavaju ili se mogu suočiti s određenim problemom”, rekao je državni tajnik za razvojnu trgovinu i vanjsku suradnju Ministarstva vanjskih i europskih poslova Zdenko Lucić.

Spomenute sankcije, prijepori između Rusije i Europe te mnoga druga zbivanja dovode do kriza na europskim i globalnim tržištima. U toj situaciji malo je objekata, a više subjekata koji se samo snalaze u situaciji koja se dešava, pokušava objasniti savjetnik predsjednika Hrvatske gospodarske komore Marko Jurčić.

”Svi koji su do sada bili prisutni na tržištima koja se donekle gube, traže isti prostor na tržištima koja su nam dostupna. Moramo paziti prema našim, ne samo što gube u Rusiji ili Ukrajini, nego i koja su im ograničenja na nekim drugim tržištima i unutar same Europske unije”, dodao je Jurčić.

Novi dobavljači i partneri se ne biraju iz samovolje, već zbog nedostatka drugog izbora, a situaciju s dobavljačima, izvozom i mnogim drugim segmentima trgovine objašnjava i činjenica da su se Rusija i Europska unija u posljednjih 15-20 godina znatno bližile i stvorile određenu međuovisnost koja se odjednom rasplinula. Potrebne su nove ideje koje će jaz između onoga što se radilo u prošlosti i onoga što zbog toga imamo danas barem malo smanjiti. Utoliko bi koncept strateške autonomije za Europsku uniju bi trebao biti jedna vrsta avenije preko koje će se neke nove ideje pokušati realizirati.

Međutim, zbog specifičnosti Europske unije, prenošenje ideja također nije ‘mačji kašalj.’ Kako govori Picula, Europska unije ima jedan strukturni problem, a to je da na jednoj geopolitičkoj šahovnici ima jednu vrstu deficita koju drugi igrači nemaju. Govorimo multilateralnoj organizaciji koja je zajednica nacionalnih država, a ne zajednička država poput SAD-a ili Kine. Kada imate zajednicu država, neke stvari se teže odgovaraju jer je princip odlučivanja konsensualan. To otežava brzo reagiranje u kriznim situacijama, poput recimo migrantske krize kojom se bavimo već 7 godina, međutim upravo koncept strateške autonomije koji je istaknut 2016. u dokumentu Globalna strategija Europske unije. Međutim, sada se ipak naglašava jedna veća potreba za preuzimanjem odgovornosti za vlastitu sigurnost pa bi to moglo ići na ruku novih dogovora i odluka. U slučaju Europske unije, to to što je zajednica država ne bi trebao biti inhibitorni element koji je sprječava da igra istaknutiju ulogu na svjetskoj pozornici.

Primjeri  su pokazali da se unutar članstva može voditi računa o vlastitim interesima, ali da se ne ugrožava temeljne vrijednosti na kojima počiva Europski projekt. Međutim, kada već spominjemo vlastite interese, ne smijemo preskočiti to da Hrvatska primjerice ima svoje komparativne prednosti, a jedna od činjenica je da smo mi primjerice jedina država koja povezuje Dunav i Sredozemno more. Dakle, to je nešto što samo po sebi predstavlja priliku i zato Hrvatska mora biti sama sebi uvjerljiviji agent kada je riječ o europskom jugoistoku koji nije prošao neke elemente tranzicije.

Rusija i Europska unija trenutno su priča koja se kotrlja nizvodno, ali zato odnos SAD-a i Europe može biti primjer za hvalu.

Unatoč inflatornim pritiscima, problemima u lancima opskrbe, problemima s pandemijom i prijetećom agresijom Rusije na Ukrajinu, 2021. je bila rekordna godina što se tiče  gospodarske suradnje Sjedinjenih američkih država i Europe.U mnogim aspektima su postignute neke nove razine. Tako govorimo o 1,1 bilijuna dolara transatlantske trgovine robama, što je nikad veća brojka. Također američke investicije u Europi, unatoč cijeloj situaciji, nisu stavljene na čekanje te u ovom trenutku imamo 253 milijardi dolara američkih investicija u Europi u tako kriznoj godini kao što je bila 2021. Amerika u Europu ulaže otprilike 4 nego što ulaže Azijsko-pacifičku regiju i to zapravo govori o čvrstoći tog odnosa.

”Tu nije riječ o jednostranom odnosu, treba spomenuti da su u gospodarskom smislu SAD i Europa jedno pravni partneri. Imali smo istovremeno 235 milijardi dolara europskih ulaganja u SAD. Profiti i prometi koje su ostvarivale podružnice su bile sjajne. Ono što također treba spomenuti je da je Europa privukla 157 posto svih američkih ulaganja u inozemstvu. U ovom desetljeću tek smo na početku, a ta brojka je dosegla 62 posto, što je dijelom i rezultat nekih povlačenja sa tržišta u Aziji”, rekla je izvršna direktorica Američke gospodarske komore Andrea Doko Jelušić.

”Također radimo na sporazumu o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja koji će dodatno pojačati gospodarske odnose dviju zemalja, a i omogućiti  više investicija u Hrvatsku, a i hrvatskih u SAD”, nadovezao se Lucić.

Iako je ova suradnja primjer dobre prakse, činjenica je da je Hrvatska kao članica Europske unije vezana za tradicionalna tržišta s kojima posluje već godinama, a čak su joj i tržišta unutar Europske unije djelomično nepoznata.

Put u nepoznato kada je riječ o energentima, a za koje su sankcije dane od strane Rusije, postao je nešto s čime smo se morali snaći od danas do sutra. To je trenutno i goruća tema u cijeloj Europi.

”Kada govorimo o energetici, mislim da je ovisnost o uskim energentima takva da je ona prijetnja demokraciji kao takvoj jer vidimo da dolazi do deponizacije samih energenata. Rusija je glavni dobavljač energije za Europsku uniju i ta vrsta razmjene Rusiji dnevno donosi 800 milijuna Eura, što kad se pomnoži je 300 milijardi eura godišnje”, objašnjava Picula.

Europska unija mora voditi računa kako da vrstu ovisnosti svede na najmanju moguću mjeru,, a Europska komisija u ovom trenutku ima ideju de se do kraja 2022. godine nabava ruskog plina za Europsku uniju reducira za čak 2/3.

”Ono što nam treba biti ključ uz obnovljive je to da ne idemo u smjeru zamjene jedne ovisnosti za drugu već razvoj prave diverzifikacije”, istaknuo je Jurčić iz Hrvatske gospodarske komore.

Europska unija za svaku reakciju treba konsenzus kao mehanizam odlučivanja, a takav slučaj je trenutno i s migracijama koje su rezultat upravo situacije između Rusije i Ukrajine. Ipak, ta situacija za sada ima pozitivan predznak i države članice otvorila su svoja vrata mnogim ljudima, Ukrajina je dobila kandidacijski status, a samo Hrvatska je do sada zaprimila već 15 tisuća izbjeglica iz Ukrajine.

Cilj Europske unije je, naravno širenje, a s obzirom da se tako širi i područje demokracije, takav pristup donosi i suradnju, mir i prosperitet.

Projekt je sufinancirao Europski parlament koji se ne može smatrati odgovornim za iznesene informacije i gledišta te neposrednu ili posrednu štetu do koje može doći u okviru realizacije projekta.