Predviđa se da će do 2050. oko 68% stanovništva svijeta živjeti u gradovima, što će rezultirati porastom zagađenja bukom. Da je problem buke već ogroman, govori i podataka je u svijetu prema procjenama trenutno više od 1,3 milijarde ljudi pogođeno oštećenjem sluha.

To pokazuje da, unatoč velikim naporima koji se ulažu u reguliranje razine buke, urbanizacija stanovništva ima suprotnu tendenciju i uzrokuje povećanje buke. Pitanje glasnih tvornica se redovito rješava njihovim izmještanjem iz naseljenih sredina tako da su, za razliku od vremena rane industrijalizacije, industrijska postrojenja u gradovima većinom smještena u industrijskim zonama.

Buka utječe na zdravlje ljudi i to primarno na sluh, ali ima i sekundarne efekte kao što su kardiovaskularne bolesti, povećanje stresa i napetosti, smanjenje radne produktivnosti i koncentracije, nesanica, kronični umor, itd.

Zato su tvrtke generalno zainteresirane riješiti problem buke na radnom mjestu svojih zaposlenika, dok ih zakonska regulativa tjera smanjiti emisiju buke u okolišu tako da kod najbližih boravišnih prostora bude unutar dozvoljenih granica.

Najučestaliji izvori
Kako pojašnjava prof. dr. Kristian Jambrošić, voditelj Auralizacijskog laboratorija Zavoda za elektroakustiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER), a od ove godine i glavni tajnik međunarodne organizacije za buku I-INCE (International Institute of Noise Control Engineering), cestovna buka je glavni izvor buke okoliša u Europi, baš kao i u Hrvatskoj. Razini buke cestovnog prometa većoj od Lden = 55 dBA izložen je približno svaki četvrti stanovnik Europe.

”Drugi najučestaliji izvor okolišne buke u Europi je željeznički promet. Zanimljivo je da buka zrakoplova po učestalosti zahvaća najmanji broj stanovnika. Međutim, osobe koje su joj izložene javljaju i najveću smetnju tim izvorom buke u odnosu na sva druga prometna sredstva zbog kratke, ali glasne buke preleta zrakoplova.

Konačno dolazimo i do industrijske buke. Broj ljudi koji su izloženi visokim razinama ove vrste buke malen je u odnosu na druge izvore. Tome je razlog koncentriranost industrije u industrijske zone koje se odmiču od stambenih zona, a tako je i lakše je kontrolirati njezinu razinu i ugrađivati mjere za smanjenje buke na najbučnije izvore u industrijskim postrojenjima”, ističe prof. Jambrošić.

Dodaje da su ključni instrumenti smanjenja buke okoliša u Europi: strateško mapiranje buke, izrada akcijskih planova smanjenja buke temeljenih na strateškim kartama buke, te informiranje javnosti.

”Važnost ovih mjera oslikava se i kroz statističke podatke Svjetske zdravstvene organizacije koji pokazuju da na teritoriju Europe zbog prekomjerne buke godišnje 12.000 osoba preuranjeno umire, a kod dodatnih 48.000 osoba se pojavljuju novi slučajevi kardiovaskularnih oboljenja.

Nadalje, 22 milijuna ljudi kronično pati zbog smetnje bukom, a oko 6,5 milijuna ljudi ima kronični poremećaj sna”, kaže Jambrošić te dodaje da Hrvatska nije izdvojena od europskih trendova po pitanju buke, ali zbog nešto slabije prometne infrastrukture i slabije industrije, postotak izloženosti stanovništva prekomjernim razinama buke, poglavito u većim gradovima, nešto je manji nego prosjek EU-a.

Buka se mjeri i ocjenjuje sukladno važećoj legislativi pojedinih država. U Hrvatskoj je ključni normativni dokument Zakon o zaštiti od buke koji utvrđuje mjere u cilju izbjegavanja, sprječavanja ili smanjivanja štetnih učinaka na zdravlje ljudi koje uzrokuje buka u okolišu.

Uz ovaj zakon je vezano i nekoliko pravilnika koji pobliže reguliraju dopuštene razine buke i načine mjerenja, pri čemu je najvažniji za ocjenu djelovanja buke na ljude Pravilnik o najvišim dopuštenim razinama buke s obzirom na vrstu izvora buke, vrijeme i mjesto nastanka (NN 143/21).

Problem identifikacije 
Bitan doprinos Pravilnika je definiranje graničnih vrijednosti tzv. ocjenske razine buke imisije u otvorenom prostoru, te zatvorenim boravišnim prostorijama prema definiranim zonama, i to prema dobu dana.

”Zakonska regulativa vezano uz buku u Hrvatskoj svakako može i mora biti unaprijeđena. Navedeni Pravilnik je revidiran krajem prošle godine nakon punih 17 godina što je struka tražila ispravke nekih stavki, ali i nova inačica Pravilnika zahtjeva doradu po pitanju nekih procedura mjerenja i ocjenjivanja buke na terenu.

Osim toga, važno je za pitanje buke definirati i zaštitu od zračne i udarne buke unutar zgrade budući da se već dvadesetak godina čeka donošenje hrvatske norme ili tehničkog propisa za akustiku u zgradarstvu na temelju koje bi se projektirala zvučna izolacija, a koja je ključna za smanjenje buke ne samo između pojedinih prostorija u zgradama, nego i buke koja iz okoliša ulazi u zgrade”, ističe ovaj profesor FER-a.

Problem identifikacije prevelike razine buke samo je prvi dio rješenja, ključni dio je smanjivanje razine buke ispod dopuštene razine. To je, navodi, svakako i najteži dio borbe s bukom i generalno se može podijeliti na tri principa djelovanja. Prvi je smanjenje buke na mjestu izvora, drugi je smanjenje razine buke na putu širenja od izvora do prijamnog mjesta, a treći je smanjenje buke na prijamnom mjestu.

”Hrvatska legislativa orijentirana je na smanjenje razine buke ispred najbližih boravišnih prostora. Ako je u pitanju prometna infrastruktura, buka se može regulirati brzinom prometa, tehničkim prometnim rješenjima te ugradnjom bukobrana oko prometnica.

S druge strane, prevelika buka uređaja rješava se odabirom tiših inačica uređaja, njihovim elastičnim odvajanjem od podloge, izgradnjom zvučnih barijera oko stroja ili njihovim potpunim oklapanjem u zatvorenu, zvukoizolacijsku komoru.

Pritom je veliki izazov postići da je razina buke ispod neke propisane razine, što u Hrvatskoj ovisi o razini pozadinske buke bez uključenog novog izvora i zoni buke u kojoj se izvor nalazi tako da dopuštena buka uređaja ne ovisi samo o samom uređaju, nego i o lokaciji i načinu ugradnje”, zaključuje Kristian Jambrošić s FER-a.