Centar za restrukturiranje i prodaju još je jednom odlučio poduprijeti prolongat kredita koji vukovarska industrija obuće Borovo u iznosu od 6,1 milijuna eura ima u Croatia banci, te će za rješavanje te obveze dobiti još 13 mjeseci.

To znači i da je Borovo dobilo dodatnih godinu dana da se usuglasi njegov program restrukturiranja, koji se uz pomoć KPMG-a već godinu i pol priprema i, kako se čini, uporno zapinje između različitih pogleda nadležnih ministarstava oko modela stavljanja Borova na noge.

Prije nekoliko mjeseci o tomu je u intervjuu za Poslovni dnevnik progovorio i ravnatelj CERP-a Milan Plećaš, no, iako nije ulazio u glavne razloge zbog kojega se prijedlog programa za Borovo vraća na doradu, naznačio je smjer u kojemu će se taj proces odvijati, a on uključuje imovinu koju tvrtka posjeduje, a nije operativna.

”Treba ići u smjeru da se ta imovina aktivira i to bude vlastiti doprinos društva”, kazao je Plećaš. Koliko je poznato, Borovo ima više od 13 hektara površine unutar tvorničkog kruga koja nije u funkciji, devastirana je i zapuštena u toj mjeri da lokalni ljudi kažu da “u zgradama rastu drveća”.

U uvjetima kada nastoji tek opstati i održati proizvodnju, Borovo nema financijske snage da u taj prostor ulaže i održava ga. Zanimljivo je, međutim, da je to zemljište prošle godine spominjano i u okviru priprema za privatizaciju Luke Vukovar.

Teren kojeg sada ima pod koncesijom, a koja istječe kroz nekoliko godina, nedostatno za potrebna ulaganja u proširenje kapaciteta Luke, a kao moguće rješenje razmatrano je upravo stavljanje u funkciju prostora Borova, koje se nalazi u blizini gospodarske zone, ima potrebnu komunalnu, cestovnu i željezničku infrastrukturu.

Prema tadašnjim informacijama, država bi, odnosno Lučka uprava, to zemljište otkupila od Borova, čime bi se otvorila mogućnost za gradnju novih terminala za pretovar i skladišne kapacitete, zahvaljujući kojima bi i Luka Vukovar dobila temelje za jačanje i privlačenje strateškog partnera, a kojih zbog navedenih razloga do sada nije bilo.

Bilo bi to, drugim riječima, dobro rješenje za sve, ali gdje šteka i u kojoj je fazi, zasad nitko ne odgovara. No, svi uključeni potvrdit će da se ta opcija uzela u razmatranje.

Iako proizvodnja obuće nije strateška djelatnost za jednu državu, u hrvatskom slučaju Borovo ima poseban status i stoga mu se i pristupa na poseban način, no odugovlačenje stvara neizvjesnost i ne olakšava, već i poskupljuje daljnji proces. O vrijednostima kojima bi država i sama tvrtka trebali sudjelovati u restrukturiranju tako još nema dostupnih konkretnijih podataka.

Predsjednica Uprave Borova Gordana Odor/D. Javorović/PIXSELL

Uprava Borova, koja je još jesenas očekivala da će program biti ubrzo usuglašen, na upit o programu iznosi kako su pripremljena dva modela operativnog i financijskog restrukturiranja.

“Model 1 predložen je uz napomenu da s navedenim procjenama nije sigurno da postoji mogućnost za učinkovito i provedivo operativno restrukturiranje, te da bi se Društvo vrlo lako moguće ubrzo moglo naći u poteškoćama. Zauzet je stav da bi modelom 2 Društvo moglo uspješno provesti operativno restrukturiranje, te bi moglo početi ostvarivati pozitivne novčane tokove iz vlastitog poslovanja i iz vlastitih sredstava uložiti u modernizaciju zastarjelih strojeva i opreme”, odgovorila je na naš upit predsjednica Uprave Gordana Odor, ne dajući dublji uvid što sve obuhvaćaju predložena rješenja.

No, nije teško dokučiti da su na stolu opcije kojima bi država preuzela kreditne obveze, a da bi za Borovo najbolja opcija bila prodaja neaktivnih nekretnina i time stjecanje kapitala kojim bi mogla stvoriti osnove za stabilno poslovanje i pripremu za pronalazak strateškog partnera.

Rezultati poslovanja
U međuvremenu, kao i ostali gospodarstvenici, Borovo također prolazi brojne neizvjesnosti u poslovanju zbog rastućih cijena proizvodnje i smanjene potražnje za proizvodima uslijed očekivanja pada kupovne moći. Gordana Odor kaže kako je u njihovu slučaju opća inflacija dovela do rasta cijena sirovina, materijala i proizvoda u prosjeku od 20 posto.

Osim sirovina, pogođeni su i rastom cijena energenata, a iako je Vlada RH brzo reagirala donošenjem interventnih mjera za ublažavanje inflatornih pritisaka uslijed rasta cijena energije, Borovo se u raspoložive mjere nije “uklopilo”, kao velika tvrtka. Nakon prve pandemijske godine, u kojoj je prodaja obuće pala, lani je polako započeo oporavak, no za ovu godinu teško je predvidjeti razvoj događaja.

U pravilu to je proizvod od čije nabave se odustaje u vremenima štednje. Prošlu poslovnu godinu vukovarska tvrtka završila je s gubitkom od 5,8 milijuna kuna, što je, prema riječima predsjednice Uprave, rezultat smanjenja prihoda u maloprodajnom segmentu poslovanja.

Ostvaren je prihod od gotovo 97 milijuna kuna, što jest povećanje u odnosu na 2020. u kojoj je uprihodovano 89 milijuna kuna, no nije dosegnuta pretpandemijska 2019., kada su prihodi bili iznad 102 milijuna kuna, a godina zaključena u plusu. No, broj zaposlenih održao se na razini od oko 600.

Naslijeđeni problemi
Predsjednica Uprave Borova ističe da se uz aktualne globalne izazove ta tvrtka nosi i s naslijeđenim problemima čiji uzroci sežu još od Domovinskog rata. Uz ratnu štetu od 2,3 milijarde kuna, navodi kako tvrtka ima i nedostupnu vrijednu imovinu u Srbiji i BiH, a koja nije dostupna zbog neuređenih međudržavnih imovinsko-pravnih odnosa nakon raspada bivše države.

Jedna od tema koja se godinama povlačila je i pitanje potraživanja za izvozne poslove ostvarene uoči rata sa SSSR-om, koji su kasnije ušli u tzv. klirinški dug, no država s Borovom nije rasplela taj slučaj, a procjena je da se radi oko 130 milijuna kuna.

No, u trenutnim uvjetima, dok se ne utvrdi konačan model i usvoji program restrukturiranja, za Borovo ostaju nedostupna i sredstva iz NPOO-a, za koja bi, kako kažu u Upravi, rado aplicirao za svoje projekte modernizacije proizvodnje. Zvuči nevjerojatno, ali obuću se u Borovu proizvodi i na pogonima koji datiraju čak iz 1940.