Mlinari u Srbiji počeli su zaustavljati proizvodnju brašna jer su im zalihe ogromne zbog zabranjenog izvoza, a zbog dugog skladištenja postoji strah da bi se brašno moglo pokvariti.

Direktor poslovnog udruženja mlinara i tvornica tjestenina Žitounija Zdravko Šajatović, rekao je kako su zalihe brašna oko 20.000 tona i da mlinari polako zaustavljaju proizvodnju jer nemaju kome brašno prodati.

”Šteta od zabrane izvoza je ogromna jer postoji rizik da će kupci, kojima i pored ugovora nije isporučeno brašno, tužiti proizvođače, a arbitraža u Londonu je efikasna i brzo donosi presude nakon što se priloži ugovor”, izjavio je Šajatović.

Na štetu domaće industrije
Kako je moguće da se potpuno zaustavi izvoz proizvoda s većom dodanom vrijednošću, a prioritet je da selektivnom odobravanju izvoza pšenice kao sirovine. Na ovaj se način direktno potiče veće korištenje kapaciteta mlinske industrije u državama iz okruženja, a na štetu domaće industrije.

Odobravanja izvoza pšenice za Makedoniju u količini oko 100.000 tona (s obrazloženjem da su te količine ugovorene prije zabrane izvoza) a znamo da je Sjeverna Makedonija u posljednjih devet godina u prosjeku iz Srbije kupovala 67.288 tona pšenice, a u prvih devet mjeseci tekuće ekonomske godine 60.306 tona, nameće i pitanje zna li Vlada koja količina te pšenice će otići u reeksport susjednim državama direktnim konkurentima Srbije, navodi Šajatović.

Iz ovog udruženja napominju kako je industrijsko mlinarstvo jedna od rijetkih grana gdje se ostvaruje gotovo stopostotni neto devizni efekt, kao i da već desetljećima Srbija suvereno vlada na regionalnom tržištu.

Izvoz brašna je vrlo važna stavka u poslovanju mlinske industrije jer, kod svih većih mlinarskih tvrtki, s oko 20 posto doprinosi stupnju korištenju kapaciteta, ostvarivanju prihoda i zaposlenosti radnika, priopćeno je iz Udruženja. Zabrana izvoza brašna ima višestruke posljedice za poslovanje domaće privrede i otvara brojna pitanja.

Ljutiti mlinari pitaju kome je u interesu da uništi domaću industriju/Shutterstock

“Uvesti zabranu izvoza u situaciji nikad veće konjunkture na regionalnom tržištu brašna, nikad većih cijena i stopostotnog avansnog plaćanja, nameće pitanje kome je u interesu da uništi domaću mlinarsku industriju, da nas “izbriše” s tržišta na kome desetljećima suvereno vladamo i da to tržište “galantno” prepusti trgovcima iz okolnih država (Hrvatska, Mađarska, Bugarska, Grčka, Turska, čak i BiH).

U posljednjih mjesec dana, Srbija je već propustila izvoz brašna u količini od najmanje 20.000 tona’’, navodi Zdravko Šajatović, direktor Žitounije. Od kazne bi, kako je rekao, proizvođače u Srbiji mogla izuzeti “viša sila”, a to je da je država donijela odluku o zabrani izvoza, ali s obzirom na to da su napravljeni izuzeci i pšenica isporučena Sjevernoj Makedoniji, oko 100.000 tona, Albaniji oko 30.000 tona i Italiji oko 18.000 tona, “viša sila” neće biti opravdanje.

Cijena za tip 400 zamrznuta
Srbija je 10. ožujka donijela odluku da zabrani izvoz brašna i pšenice, a nedavno je napravila izuzetak i isporučila pšenicu po zahtjevu spomenute tri zemlje. Šteta od zabrane izvoza brašna je višestruka jer je, osim što ga proizvođači ne mogu prodati na inozemnom tržištu i što će kupci naći druge opskrbljivače, ne mogu niti podići cijenu na domaćem tržištu jer je cijena za brašno tip 400 zamrznuta.

Mlinari su ljutiti jer kako ističu Bosna i Hercegovina, koja proizvodi znatno manje količine pšenice od Srbije, sad je kupuje u Mađarskoj, melje i izvozi u zemlje regije. Šteta od zabrane izvoza brašna se već sad procjenjuje na oko 120.000 eura na dan.