Usprkos činjenici da nas od datuma prelaska na euro dijeli manje od 10 mjeseci i da su intenzivnije najave uvođenja eura u Hrvatskoj krenule prije više od 18 mjeseci, trenutna razina osviještenosti i spremnosti kako državnih institucija tako i gospodarstva je zapravo zabrinjavajuće niska.

Kako smo se već u praksi nažalost naviknuli, opseg aktivnosti koje zakonodavac poduzima u pogledu izmjena poreznih politika ili drugih regulatornih okvira, uglavnom završava na razini donošenja zakona i popratnih pravilnika. U praksi, naravno, svaka takva izmjena otvara cijeli niz dodatnih pitanja na koja se onda ne stigne pravovremeno odgovoriti što ostavlja prostor za različite interpretacije donesenih izmjena (koji se potom vješto koristi za neopravdano kažnjavanje poduzetnika od strane raznih inspekcija). No, za sve na koje se predmetne izmjene odnose, pravi problemi zapravo počinju kada iste treba implementirati – riječ je uglavnom o cijelom nizu vezanih događaja i aktivnosti za koje je često potrebno angažirati i vanjske partnere.

Postoji niz međusobno povezanih aktivnosti u pozadini, a koje uključuju i izmjene IT sustava koje u pravilu zahtijevaju više vremena za razvoj, testiranje i samu implementaciju. Usto, postoji skup međusobno isprepletenih propisa (koji su nerijetko neusklađeni), a koje također treba uzeti u obzir kod izmjena ovakvog tipa.

Za početak ću se osvrnuti na neke kritične datume koji su najavljeni u okviru prijedloga Zakona o uvođenju eura, a koji je nedavno upućen u Sabor te još nije izglasan.

Kritični datumi

Prva promjena koja bi trebala biti vidljiva građanima je dvostruki prikaz cijena, odnosno navođenje cijene artikla ili usluge u eurima uz iskazanu cijenu u kunama, a koju tvrtke trebaju početi primjenjivati od 5. rujna. S Novom godinom započinje 14-dnevni period dvostruke cirkulacije u kojoj je potrebno osigurati mogućnost plaćanja u obje valute, pri čemu su poduzetnici obvezni vraćati i knjižiti transakcije isključivo u eurima, a cijene trebaju biti iskazane u eurima uz paralelno navođenje i cijene u kunama. Od 15.1., moguće je plaćanje isključivo u eurima, a obveza iskazivanja cijene u kunama ostaje sve do 31. prosinca 2023. godine.

Navedeni datumi će biti potvrđeni tek nakon 10. srpnja kada završi razdoblje u kojem Republika Hrvatska prolazi kroz pripremni period ERM 2 mehanizma, a tada će biti određen i tečaj po kojem će se vršiti konverzija. Treba napomenuti da prelazak na euro uz odluke Vlade i HNB-a, podrazumijeva i odluke Europskog vijeća te ECB-a, a što je sve anticipirano u zakonu koji je trenutno u proceduri.

Već prvi rok vezan uz dvostruki prikaz na maloprodajnim računima, ponudama i ugovorima, zahtijeva promjene u poslovnim sustavima. Naime, u svim IT sustavima koji generiraju ključne dokumente, kao i modelima tekstualnih datoteka, predlošcima ugovora i sl. moraju se predvidjeti i iskazivati dodatno i vrijednosti u EUR za izvorne iznose kuna sukladno fiksnom tečaju koji će biti definiran. Tu je zanimljivo napomenuti da se sličan posao mora raditi dva puta – prije prelaska na euro čitanjem iz IT sustava pripadnih izvornih iznosa vrijednosti roba i usluga u kunama i njihovom konverzijom u euro, a ponovo sve to za buduće stanje IT sustava koji će poslovati s eurima, počevši od 1.1. kada će se temeljni euro iznosi prikazivati dodatno u kunama. Nemojmo smetnuti sa uma da programi blagajni kao i ostalih IT sustava knjigovodstva i računovodstva moraju početi raditi od 1.1., što znači da puno ranije moraju biti spremni i testirani od strane korisnika.

U sljedećem koraku, tvrtke i mali poduzetnici moraju razmotriti svoje potrebe kako bi osigurali predopskrbu gotovinom – poslovne banke će ih anketnim upitnicima pitati da procijene svoje potrebe, prema uvidu u današnje poslovanje početkom godine. Za to vrijeme se čekaju podzakonski akti kojim će se postupak preuzimanja eura regulirati, potpisat će se posebni ugovori/izjave o narudžbi euro gotovine. Ta će se količina eura morati čuvati odvojeno od ostalog novca kojim poduzetnik upravlja, sve do 1.1., kada ga se smije staviti u promet. HNB će kontrolama provjeravati i velikim kaznama prijetiti bilo kakvoj zlouporabi. Poduzetnicima koji posluju s gotovinom će to biti dodatan logistički izazov, vjerojatno će pokušati što kasnije preuzimati tu gotovinu, jer moraju organizirati posebne mjere čuvanja, ali svakako će prvi radni dan u 2023. morati biti na blagajnama da bi mogli nastaviti s poslovanjem. Na radnim mjestima blagajni će se posebno morati sagledati koliko prostora ima i za koje se denominacije treba predvidjeti prostor u ladicama, kao i kovanice, jer će se morati dva tjedna istodobno primati i kune i eure. Mali poduzetnici mogu prema zakonu naručiti gotovinu tek zadnjih pet dana ove godine te će o tome morati razmišljati i isplanirati svoje potrebe i početak poslovanja u euru, za svoje klijente, potrošače, uz sve ostalo što je već ranije navedeno.

S datumom početka primjene eura, Zakon predviđa period dvostruke cirkulacije u trajanju od dva tjedna (zaključno s 14.1.), a u kojem periodu se svim potrošačima omogućava plaćanje u dvije valute, bez obzira što poduzetnici moraju sve poslovne aktivnosti od 1.1. pratiti i bilježiti u eurima.

IT sustavi prilagođavaju se početnim stanjima 1.1. na euro, sve vrijednosti roba u skladištima, imovine, usluga koje se prodaju iskazuju se u eurima, dok se na blagajnama prihvaćaju kune, prema tečaju konverzije. Sam tečaj konverzije će biti određen odlukama Europskog vijeća, ECB i naše Vlade i HNB, nakon izlaska iz ERM 2 mehanizma, nakon 10.7. ove godine.

Na dan 1.1. poduzetnici će morati imati spreman IT sustav za euro, koji je još dan ranije vodio poslovanje u kunama. To će biti moguće samo ako na vrijeme pripreme sve analize svojeg poslovanja i sagledaju specifičnosti koje treba uzeti u obzir kod promjena na sustavima. Iako se možda neupućenom promatraču može činiti da je stvar jednostavna i da je dovoljno samo iznose podijeliti s fiksnim tečajem, u praksi je nažalost situacija znatno složenija. Dok se većina podataka zaista može određenom automatizacijom prebaciti na nova stanja u eurima, postoji niz procesa gdje je potrebno donijeti odluke i popratiti procesima specifične situacije. Najviše takvih će biti u području plaća i primitaka iz radnih odnosa, koji obuhvaćaju prethodna razdoblja, kao što su prosjeci, koji se koriste za isplate, prava iz bolovanja i sl. U tu grupu spadaju i putni nalozi – iako bi bilo najlakše da se svi završe i obrade u 2022, ako budu otvoreni u 2022. a obrađuju se u 2023. nastaju nove potrebe za obradama. Jednako vrijedi i za ostale dokumente poput računa, ugovora ili narudžbi iz 2022. godine koji će u međuvremenu pristizati.

Problem analize podataka

Nadalje, svi poslovni događaji iz 2022. i ranijih razdoblja će biti knjiženi u kunama, ali će se pojaviti velike potrebe za poslovnom analitikom u eurima, koja obuhvaća prethodna razdoblja. Kako će se u većini IT sustava nova era popratiti prelaskom na novo okruženje, korisnici će za usporedbu poslovanja budućih razdoblja i povijesnih podataka iz razdoblja kuna morati prilagoditi svoje izvještajne sustave što će tražiti dodatni angažman i vrijeme za prilagodbu. U sustavima gdje je to moguće, dio korisnika će možda zaželjeti zadržati povijesne podatke u istoj bazi i samo nastaviti raditi s novom valutom, ali taj postupak je čak i složeniji i znatno skuplji budući da otvara cijeli niz novih pitanja poput konverzije povijesnih podataka nad cijelom bazom, tečajnih razlika i sl.

Nezavisno od samog IT sustava, poduzetnici koji posluju s gotovinom, morat će se pripremiti na značajno veće količine kovanica koje će se pojaviti u svakodnevnom poslovanju, tamo gdje je i danas gotovina zastupljena. Kako je denominacija eura značajno veća, vrijednost kovanica se pojavljuje kao prikladna za građane da obave takve transakcije s malo gotovine, koja je danas bila u papirnatim kunama. Rješenje za taj izazov neće biti odbijanje gotovine, ali je svakako legitimno razmišljati o unapređenju kartičnih/POS uređaja, ubrzanju bezgotovinskog plaćanja, stimulaciji klijenata za bezgotovinsko plaćanje kroz programe nagrađivanja ili vjernosti, digitalne novčanike i sl.

Već sad se može zaključiti da je pred svim poduzetnicima velik posao koji u većini slučajeva neće moći samostalno obaviti te da je potrebno na vrijeme krenuti s pripremama i dogovorima s dobavljačima koje će biti potrebno angažirati. Iako nedostaje podrška državnih tijela koja bi pomogla korisnicima s dodatnim informacijama, edukacijama ili drugim uslugama, već sada postoji dovoljno dostupnih informacija i tvrtki koje mogu pružiti podršku u tom segmentu i olakšati poduzetnicima cijelu tranziciju. S obzirom na to da su IT dobavljači neizostavni sudionici tog procesa, a imajući u vidu da je riječ o sektoru koji u pravilu radi na maksimumu svojih kapaciteta, važno je njihovo uključivanje što je prije moguće u proces.

Izmjene koje treba napraviti su u značajnom postotku vezane i uz prilagođene izvještaje i podatke za svakog poduzetnika te je razumno očekivati da će tvrtke koje pružaju takav vid podrške imati ogroman pritisak krajem godine i početkom 2023. što će se odraziti i na smanjeni kapacitet za nove projekte u tom periodu.

S druge strane, dio poduzetnika koji koristi zastarjele IT sustave će potencijalno biti u situaciji da će morati izdvojiti značajna sredstva za njihovu prilagodbu te se postavlja pitanje isplativosti takve investicije – u takvim slučajevima opravdano je razmišljati o promjeni sustava.

Samo je mali dio korisnika pokrenuo interne aktivnosti vezane uz euro konverziju i uopće ima saznanja o opsegu aktivnosti koje treba napraviti. Iznimka su subjekti iz financijskog sektora koji su u većinom započeli s pripremama još prošle godine, formirali projektne timove koji rade na potrebnim prilagodbama. Kod njih doduše prelazak na euro podrazumijeva puno širi opseg promjena i zasigurno je kompleksniji nego u ostalim sektorima.

Na kraju, ali ne manje bitno, poduzetnici ne smiju zanemariti i troškovni dio koji će s obzirom na opseg promjena biti značajan. Trenutno nema naznaka da će država osigurati sustavne edukacije i uslugu podrške poduzetnicima, a imajući u vidu ograničene kapacitete po pitanju resursa koji ponajprije manji poduzetnici imaju, za očekivati je da će dio njih morati investirati u edukaciju kadrova ili angažirati vanjske savjetnike. Ne znam ima li u javnoj upravi dovoljno razumijevanja izazova s kojima će se poduzetnici susresti, pri čemu se sve navedene izmjene odnose i na sama tijela javne uprave koja će morati proći kroz predmetne prilagodbe, ali vjerujem kako bi adekvatno informiranje svih uključenih strana, zajedničko i pravovremeno pronalaženje rješenja za situacije iz prakse s kojima će se susretati poduzetnici i podrška kroz edukacije (koje ne moraju nužno provoditi državna tijela) bio velik korak unaprijed u odnosu na dosadašnju praksu, a koji bi svima omogućio bezbolnije putovanje prema euru.v

*Autor je direktor BE-terna Hrvatska, konzultantske tvrtke za ERP, CRM, BI
i HR rješenja