Varaždinska tekstilna kompanija Varteks u tijeku velikog posla na reorganizaciji proizvodnje za svojih 400-tinjak proizvodnih radnika s ciljem veće produktivnosti, pa ovisno o rezultatima i uz mogućnost novog zapošljavanja, nakon recentne runde monetizacije “non core” imovine na liniji stabilizacije poslovanja, po novome se nalazi i usred operacije trenutno nejasnih ciljeva tajanstvenog ulagača.

Očito je da ga ne zanima ulazak u vlasništvo, nego dugovi tvrtke prema financijskim institucijama. To je glavni razlog zašto Varteks ponovo plijeni pažnju svojom zadnjom objavom preko Zagrebačke burze, ujedno objavljenoj s pravnom ogradom da su pregovori još u tijeku, zbog čega, kako navode, ni sama kompanija nema detaljnijih informacija.

Kontrola vjerovnika
Konkretna obavijest, upravo zato što je sadržajno, očekivano, štura, do te je mjere razbuktala nagađanja, tako da su krenula vrlo različita propitivanja. Od toga jesu li Varteksovi dugovi mogući predmet akvizicije agencija za otkup tražbina, pa do teorije u kojoj eventualno nastupa svojevrsni “bijeli vitez” – koji će utjecati na smanjenje zaduženosti tvrtke ili se moguće tako zatvaraju pozajmice dane tvrtki od strane pojedinih dioničara.

Kako god, u svojoj informaciji Uprava Varteksa, čije poslovanje na funkciji predsjednika Uprave vodi Tomislav Babić, objavila je tek da su upoznati s aktualnim pregovorima koji se vode oko otkupa tražbine koje financijski vjerovnici imaju prema Varteksu, s potencijalnim kupcem tih tražbina.

“Prema saznanjima Izdavatelja, pregovori još nisu zaključeni, a o rezultatima pregovora Izdavatelj će pravovremeno obavijestiti dioničare i ostalu zainteresiranu javnost”, još stoji u njihovoj obavijesti od prošlog petka.

Riječ je o transakciji koja se očito priprema pod apsolutnom kontrolom vjerovnika iz financijskog sektora, a što će donijeti tvrtki vezano za dužničku poziciju – tek će se vidjeti.

Bez detalja
Posve razumljivo za ovu fazu, to jest sve dok se ne objelodani ishod, Uprava je lišena bilo kakvih detalja u vezi pregovora. Ipak, očito su stvari intenzivirane, pa moguće i pred završetkom, budući da je tvrtka informirana od strane banke o aktualnostima.

Po nekima se u vezi toga kao znakovita pokazuje percepcija koja se, kako se čini, ovdje stvorila: naime, navedeno preslagivanje izgleda da se niti s jedne strane ne razmatra kao eventualna prijetnja poslovanju tvrtke. U prilog tome može biti jedan zanimljiv detalj, a naknadno je “procurio” u povodu obavijesti da se vode pregovori i to kroz narativ u kojem se ističe pristupanje dugu.

Prema izvorima tvrtke iz financijskih krugova u ovom slučaju bio bi uključen mehanizam pristupanja dugu, iz čega se može zaključiti da potencijalna transakcija ne bi trebala proizvesti negativne efekte na tvrtku.

No, kako se s otkupom tražbine povezuje pristupanje dugu, kojim se inače rješava pozicija dužnika naspram vjerovnika praktički preuzimanjem ispunjenja tuđeg duga u slučaju da dužnik to ne može sam učiniti, zatim o kojem iznosu duga se radi te tko je akter na strani zainteresiranog otkupitelja, sve su to otvorene ‘stavke’ koje očito uskoro čekaju pojašnjenje.