Kad se 2009. godine pojavio bitcoin, svijet digitalnih anarhista naizgled je pronašao svoj sveti gral. Prema svojem konceptu kriptovaluta je neovisna o svim centralnim vlastima, bankama ili regulatorima, a njeni vlasnici su anonimni.
S takvim karakteristikama prvo je svoje utočište našla u svijetu sivih internetskih tržišta narkotika no, kroz godine, zahvaljujući dijelom i špekulantskim ulaganjima i snažnim oscilacijama vrijednosti, kriptovalute su se proširile i izvan sfere digitalnih entuzijasta.
Žrtva vlastitog uspjeha
Spomenute dvije karakteristike, neovisnost i anonimnost, učinile su se ovih dana idealnom kombinacijom za izbjegavanje sankcija koje je veći dio svijeta uveo prema Rusiji, njenoj bogatoj vrhušci i kompanijama. Čak i kad se radi o običnim građanima, u trenucima kad ruska rublja deprecira, kriptovalute se mogu učiniti jednim od načina na koji se može očuvati vrijednost novca. No, nije sve baš tako jednostavno.
Za početak, svijet kriptovaluta posljednjih je godina postao žrtvom vlastitog uspjeha. Da bi se kriptovalute proširile izvan uske grupe digitalnih korisnika potrebno je bilo uvesti neka pravila. Gdje su pravila, tu su i oni koji nadgledaju njihovo korištenje. Tvrtke koje vode elektronske burze na kojima se trguje kriptovalutama dobrim su dijelom iz Sjedinjenih Američkih Država ili Europske unije i zbog toga podložne regulativi tih tržišta.
Zbog toga su burze kriptovaluta već objavile da će poštivati sankcije. Iako koncept kriptovaluta podržava anonimnost vlasništva, burze znaju tko su njihovi klijenti, te mogu zamrznuti određene račune ako se ispostavi da je vlasnik na listi sankcija. Dvije poznate burze, Binance i Coinbase, objavile su da će smrznuti imovinu vlasnika koji su navedeni na listi sankcioniranih, iako se niti jedna dosad nije povukla iz Rusije.
Na kraju, tu je i reputacijski rizik. Nema puno onih koji će se htjeti reklamirati kao kompanija koja ne poštuje sankcije. Nadalje, jedan od osnovnih postulata kriptovaluta jest otvorenost u smislu da svi mogu imati pristup zapisima kojima se bilježe transakcije.
Svatko može, primjerice, vidjeti da je toliko i toliko bitcoina prešlo iz jednog novčanika u drugi. To, naravno, mogu i državni regulatori. Sa zaoštravanjem regulative usmjerene protiv pranja novca posljednjih godina, regulatori su posebno usredotočeni na takve transakcije.
Minuciozni dio svijeta financija
Jedan od dodatnih razloga zašto je kriptovalute teško koristiti za izbjegavanje sankcija je likvidnost. Mada je od pojave bitcoina do danas došlo do poplave kriptovaluta, činjenica je da se još uvijek radi o stvarno minucioznom dijelu globalnih financija.
U trenucima najviših cijena potkraj prošle godine tržišna kapitalizacija svih kriptovaluta u svijetu dosezala je protuvrijednost od tri bilijuna američkih dolara. Za usporedbu, to je vrijednost transakcija koja se može dosegnuti u jednom danu samo na londonskom deviznom tržištu.
Kad bi neki od ruskih bogataša čak i želio izbjeći sankcije korištenjem kriptovaluta, morao bi za početak sve podijeliti na puno malih transakcija kako ne bi izazvao sumnju. No, na tržištu postoji samo ograničena količina bitcoina i ostalih kriptovaluta što znači da bi im sa svakom novom transakcijom cijena rasla.
Na hirovitom tržištu kriptovaluta rizik od naglih skokova cijene još je i veći. Na kraju, promjena rublji u kriptovalute je moguća, no potrebno je promijeniti ih u neku od čvrstih valuta. Za to je opet potrebno imati transakcijski račun u nekoj od banaka, a time se opet povećava rizik da će sumnjive transakcije biti otkrivene.
Nakon što su uvedene sankcije protiv Rusije, zabilježeno je snažnije trgovanje ruskim rubljama. No, to su i dalje vrlo mali iznosi u odnosu na one koji bi bili potrebni da bi se ozbiljno razmišljalo o kriptovalutama kao načinu izbjegavanja sankcija.
Ako su kriptovalute inicijalno predstavljane kao način borbe malih potrošača protiv velikih bankovnih sustava, politike i lobija na financijskom frontu, čini se da su svoju ulogu našle i u borbi manjih protiv velikih u jednom puno okrutnijem sukobu.