Ne gledaju na cijene s nevjericom samo potrošači već i proizvođači, možda čak i više. Proizvođačke cijene industrijskih proizvoda u veljači su porasle čak 21,3 posto na godišnjoj razini na domaćem tržištu.

S obzirom da je porast u usporedbi s prethodnim mjesecom iznosio 1,9 posto, brojke državnih statističara odražavaju već duže vrijeme prisutan trend rasta cijena. Analitičari Raiffeisen banke pocrtavaju da je pritom rast cijene energije u veljači skočio 59,4 posto u godinu dana, odnosno samo 5,2 posto u odnosu na siječanj ove godine.

“Isključujući cijene energije, proizvođačke cijene na domaćem tržištu bile su u siječnju više za 6,2 posto godišnje”, ističu.

Prelijevanje učinaka
Takva kretanja objašnjavaju prelijevanjem učinaka s obje strane Atlantika uz doprinos naglog oporavka potražnje u okolnostima i dalje prisutnih poremećaja na strani ponude, rastućih troškova prijevoza i zastoja u opskrbnim lancima.

“Navedeni čimbenici, u okruženju novonastale geopolitičke situacije, rata u Ukrajini, dodatno su otežani i vršit će daljnji pritisak na kretanje proizvođačkih cijena”, prognoziraju u RBA. Strah za opskrbu energentima i neizvjesnost oko kraja rata u Ukrajini nezaustavljivo guraju cijene nafte i plina i na domaćem tržištu.

Zabrinuti su građani, ali i poduzetnici koje sve snažnije pritišću ulazni troškovi s upitnim manevarskim prostorom prelijevanja na cijene proizvoda i usluga.

“Troškovni udar na inpute vidljiv u podacima DZS-a za veljaču još ne odražava efekte sukoba u Ukrajini već prethodni rast energenata, sirovina i građevinskog materijala, probleme u nabavi s azijskih tržišta, zagušenje u kineskim lukama i skuplji transport”, kaže profesorica zagrebačkog Ekonomskog fakulteta Marijana Ivanov.

Na pitanje može (i treba) li Vlada intervenirati šire od fiksiranja cijena goriva što su u Banskim dvorima najavili da će činiti “dok bude trebalo”, naša sugovornica odgovara kako prostora nema puno.

“Energetski udar i povećanje cijena sirovina nisu nacionalno pitanje. Pitanje je što rezati? Sve je lančano povezano; ako smanjite parafiskalne namete ostavljate korisnika tih nameta bez prihoda, primjerice Hrvatske šume. Zamrzne li Vlada cijene, to će zaustaviti proizvodnju i može dovesti do otpuštanja radnika”, kaže.

Problemi u nabavci sirovina, nedostatku pojedinih materijala, metala pa sve do žitarica, potrajat će mjesecima. Ratni sukobi na istočnim vratima Europe ugrožava gospodarstva naših najvećih trgovinskih partnera Njemačke i Italije što se prelijeva na izvozne tvrtke, dok poslovanje u Hrvatskoj nagriza inflacija.

“Ljudi će uvijek kupovati osnovne proizvode, ali bi realno moglo doći do smanjivanja potrošnje jer izgleda za rast plaća nema u ovoj godini”, smatra.

Prebacivanje troškova
Suočeni sa (za sada) petinom većim troškovima, proizvođači će biti prisiljeni prebacivati troškove na krajnje kupce, barem oni koji to mogu. Uz ogradu da geopolitička neizvjesnost i posljedična lavina poskupljenja gotovo nemogućim čine bilo kakvo objektivno prognoziranje, Ivanov vjeruje da je pred eurozonom teško razdoblje premda bi još ove godine brojke mogle biti koliko-toliko dobre.

Ni u Europskoj središnjoj banci prošlog tjedna nisu skrivali zabrinutost oko inflacije koja će ove godine dosegnuti 5,1 posto, a od 2023. očekuju njezino postupno smirivanje.

Koliko se stvari brzo mijenjaju (a prognoze zastarijevaju) ilustrira što je ECB još u prosincu računao s 3,2-postotnom inflacijom u 2022. Cijene još brže rastu u Hrvatskoj; u siječnju je godišnja inflacija ubrzala na 5,7 posto s 5,5 posto u prosincu.

Za razliku od energije, bitno niže godišnje stope rasta u veljači su zabilježile ostale kategorije proizvoda. Intermedijarni proizvodi porasli su 10 posto, kapitalni proizvodi 3,2 posto, trajni proizvodi za široku potrošnju 6,1 posto, a oni netrajni 4,5 posto.

Usporedbe radi, proizvođačke cijene industrijskih proizvoda na nedomaćem tržištu u veljači na godišnjoj razini porasle 12,1 posto, dok su u odnosu na siječanj bile više za 1 posto.