Invazijom Rusije na Ukrajinu energetska kriza koja trese Europu produbila se u sferu potpune neizvjesnosti. Mjesecima u uzlaznoj putanji cijene energenata oštro su skočile.

Nafta tipa Brent probila je 105 dolara po barelu, dok je plin zabilježio 40-ak posto rasta premašivši 1400 dolara za kubni metar.

Iz Ine, s čijim smo financijskim direktorom Gáborom Horváthom razgovarali tik uoči izbijanja rata i zaustavljanja plinovoda Sjeverni tok 2, poručuju da će nacionalna naftna kompanija osigurati nesmetanu opskrbu nafte i plina.

Kako vidite stvarnu krizu u istočnoj Europi, aktualna zbivanja u Ukrajini i i njezine učinke na energetski sektor, posebice Inu?
Geopolitika je oduvijek utjecala na energetski biznis. Napetosti s Rusijom utjecale su na cijene energije u posljednjih 6 mjeseci, a sada je, nažalost, sukob eskalirao. To će nesumnjivo imati jake posljedice na tržištu. U takvim situacijama najvažnija je stabilna opskrba tržišta. Kao velika tvrtka na tržištu prodaje goriva, Ina mora osigurati nesmetanu opskrbu.

Što se tiče plina, smatram da je Hrvatska u relativno dobroj poziciji zbog nekoliko izvora opskrbe plinom. Što se tiče nafte, ponuda je vrlo raznolika, a tržište se opskrbljuje s mora preko Omišlja. U svakom slučaju, taj pravac ostaje otvoren i osigurava sigurnost opskrbe, kao i kontinuitet poslovanja.

Možemo li sa sigurnošću reći da je vrijeme nižih cijena plina prošlo?
Vjerojatno možemo reći da će cijene biti više u određenom razdoblju, više nego što smo povijesno navikli. Kada dođe nova sezona ugovaranja cijena plina, što je za nekoliko mjeseci, općenito možemo očekivati normalizaciju cijena plina.

Na prijašnje razine?
Ne na prijašnje razine, ali potencijalno niže od sadašnjih. Nitko ne može predvidjeti cijene; bilo bi to potpuno nagađanje.

Prošla godina za Inu je bila vrlo dobra. Što je pridonijelo rezultatu?
Godina 2021. financijski je bila vrlo dobra za Ina Grupu. Najveća razlika u odnosu na prošlu i pretprošlu godinu bila je u značajnom rastu cijena nafte i plina koji je pridonio našem povećanju prihoda. Na kraju smo imali 3,3 milijarde kuna EBITDA i 22,4 milijarde kuna prihoda.

Iako nije rekordan, to je izniman rezultat praćen snažnom bilancom, za razliku od 2020. godine kada smo zbog pandemije imali gubitak. Sada vidimo čak i brži gospodarski oporavak nego što se očekivalo, ne samo u Hrvatskoj nego i u svijetu.

Iznimna potražnja potaknula je rast cijena nafte i plina. Naftom se trenutno trguje po cijeni od oko 100 dolara po barelu (prosjek u 2021. bio je 71) što je oporavak u odnosu na prosjek od 42 dolara po barelu u 2020. Osim postupnog i kontinuiranog rasta cijena nafte, glavni šok za tržišta bila je cijena plina.

Ako gledamo cijene plina u zadnjih 10 godina, one su bile između 10 i 30 eura po MWh. Prošlog ljeta dosegnule su raspon od 40 do 50 eura, a od listopada, što je početak sezone grijanja u Europi, kreću se oko 80 eura po MWh.

Koliko dobrih rezultata Ina može zahvaliti cijenama nafte, a koliko plina?
Rekao bih da je otprilike pola-pola. Kad bolje pogledamo našu proizvodnju, imamo proizvodnju i nafte i plina, sličan doprinos dale su i jedna i druga.

Naglasio bih da se cijene nafte mijenjaju relativno brzo i značajno, dok se cijene plina u Europi obično temelje na jednogodišnjim ugovorima o cijeni, ugovorenim obično ljeti.

Zbog toga su hrvatske cijene plina u pravilu manje izložene promjenama u kratkim rokovima ako to usporedimo s tržištem nafte. No sezona grijanja uskoro će biti gotova i definirat će se nove cijene koje će naravno ovisiti o stanju na tržištu i naravno geopolitičkoj situaciji.

Kako su poslovali pojedini segmenti?
Djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina povijesno je najveći generator novca za Ina Grupu, što je bio slučaj i prošle godine, s gotovo 2 milijarde kuna pozitivnog novčanog toka. Zapravo, bila je samo jedna godina u prošlosti, i to 2020., kada to nije bio slučaj zbog izrazito niskih cijena sirove nafte i plina.

Rezerve u Hrvatskoj također igraju ulogu u rezultatu, a izazov s kojim se suočavamo je prirodni pad proizvodnje kao posljedica zrelih polja. To je očekivani geološki utjecaj budući da na velikom broju naših polja proizvodimo 50 i više godina. Tlak i volumen ugljikovodika u ležištima prirodno se smanjuju i proizvodnja je onda nešto manja.

S druge strane, u najvećoj mogućoj mjeri fokusiramo se na ulaganja u ovu djelatnost kako bismo nadomjestili proizvodnju. Objavili smo nekoliko uspješnih bušotina na novim istražnim blokovima proteklih godina, a sada ulazimo u fazu razrade tih polja kako bi započeli s proizvodnjom novootkrivenih rezervi.

Osim što smo usmjereni na istraživanje novih polja, aktivni smo u daljnjoj razradi već otkrivenih i postojećih polja. Jedan od trenutno najvećih projekata je na sjevernom Jadranu, 40-50 km od obale Pule, gdje razrađujemo plinska polja.

Izradili smo već tri nove bušotine i planiramo ih još nekoliko u sljedećim godinama, kao i izgradnju više novih platformi ako se bušotine pokažu perspektivnima. Aktivni smo i na kopnu, primjerice u izvođenju kapitalnih remonta bušotina gdje na postojećim bušotinama, uz relativno mala daljnja ulaganja, povećavamo proizvodnju.

Što je s rafinerijskim biznisom i maloprodajom?
Novčani doprinos Rafinerija i marketinga, uključujući djelatnost Usluga kupcima i maloprodaje, bio je oko nule – to je kombinacija oporavka maloprodajnih rezultata i negativnog novčanog toka u Rafinerijama i marketingu, uglavnom zbog ulaganja u Projekt unapređenja Rafinerije nafte Rijeka.

To je trenutno naše najveće ulaganje u sklopu kojeg gradimo novo postrojenje te tako povećavamo ukupnu složenost rafinerije. To znači da će se proizvod koji je ranije prodavan na tržištu s negativnom maržom u budućnosti dalje prerađivati u vrijednije proizvode s pozitivnom maržom. Uglavnom se to odnosi na dizelsku skupinu proizvoda.

U maloprodaji, s popuštanjem ograničenja i općenito zbog toga što su ljudi naučili živjeti s pandemijom, u 2021. godini imali smo značajno poboljšanje. Prodaja goriva porasla je za 13 posto, a posebno smo ponosni što je prodajna marža negoriva (proizvodi u trgovini, kava, autopraonica, sendviči) porasla za 17 posto.

To znači da je povećan omjer doprinosa negoriva u ukupnoj prodaji što je u skladu s našom maloprodajnom strategijom gdje nastavljamo značajno ulagati u gastro brend Fresh Corner kao temelj prodaje u segmentu negoriva.

Ima li nade za dividendu?
To je pitanje dioničara za glavnu skupštinu u lipnju. Vidjet ćemo kakva će situacija biti u to vrijeme, za nekoliko mjeseci. Na temelju dobrih rezultata u 2021. godini stvorili smo pretpostavke za isplatu dividende.

Kasni li projekt riječke rafinerije?
Svi projektantski i inženjerski radovi praktički su završeni, a nabava potrebnog materijala već je poodmakloj fazi. Mnogi dijelovi potrebni za projekt rađeni su po mjeri, to nije nešto što se može kupiti u trgovini.

Niskogradnja je već započela i sada je fokus na dopremanju materijala na gradilište i izgradnji. Investicija napreduje, a u našem je interesu da je završimo kako bi počeli stizati prihodi. U određenoj mjeri, zbog pandemije, karantena i restrikcija, pojedini radovi su se odvijali sporije, ali činimo sve da to nadoknadimo.

Što je s troškovima? Postoje li planovi za smanjenje radne snage?
Ako pogledate industriju nafte i plina, postoji nekoliko trendova koji globalno utječu na potražnju. U Europi automobili troše sve manje goriva na 100 km. Broj stanovnika je u padu, a tu je i tehnološki izazov električnih automobila.

Uz klimatske promjene i regulatorne ambicije prema “zelenom”, industrija je pod pritiskom. Troškovi ne mogu ostati netaknuti kada se temeljni čimbenici našeg poslovanja transformiraju. U tom kontekstu fokusiramo se i na upravljanje troškovima.

To nije ništa novo i ostat će u našem fokusu jer se ovi trendovi vjerojatno neće promijeniti. Ne mogu komentirati konkretno, međutim, ako i kada budemo morali napraviti prilagodbe, to ćemo i učiniti kako bismo ostali konkurentni.

Kada govorimo o tektonskim trendovima koji mijenjaju energetski sektor, iscrpljivanju polja, fokusu na obnovljive izvore energije… Koliko dugo tradicionalni model poslovanja naftom i plinom može opstati?
Prvo, kada govorimo o hrvatskim poljima, iscrpljivanje je dugotrajan proces koji traje desetljećima. Neće nestati za dvije ili pet godina, u sljedećim ćemo desetljećima proizvoditi značajnu količinu ugljikovodika.

Nadalje, regulatorni ciljevi postavljeni su daleko u budućnost, odnosno do 2050. godine. Promjena će se dogoditi, ali ne preko noći. Ina se treba transformirati, kao uostalom i cijeli svijet. Važno je početi rješavati te izazove i odrediti investicijski portfelj koji će biti održiv, zelen i ekonomski održiv, tako da se omjer unutar naših investicija korak po korak kreće prema zelenim tehnologijama.

Već smo pokrenuli nekoliko takvih investicija. Prošlih godine izgradili smo manje solarne elektrane za interne potrebe, a nedavno smo najavili izgradnju velikih solarnih elektrana u Sisku i Virju.

Osim toga, uskoro ćemo početi s mjerenjem jačine vjetra na morskim platformama kako bismo utvrdili mogu li se one u budućnosti iskoristiti za instalaciju vjetroturbina i proizvodnju električne energije na postojećoj infrastrukturi. Ako se karakteristike vjetra pokažu kao solidna poslovna prilika, razmotrili bismo izgradnju vjetroelektrane za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora.

Svi navedeni projekti u skladu su s našim razvojnim smjernicama i strategijom MOL Group “Shape Tomorrow 2030+”. Namjera je Grupe do 2030. uložiti najmanje 50 % ukupnih ulaganja u održive projekte.

Kakav je bio učinak prisilnog ograničenja cijene benzina koje je stupilo na snagu u listopadu 2021.? I aktualnih ograničenja?
Imali smo ograničenje cijene od sredine listopada do 7. prosinca prošle godine. To je negativno utjecalo na rezultat. No, kao i svi trgovci gorivom, Ina se pridržava propisa. Vlada ima pravo primjenjivati takve propise.

S druge strane, jasno je da je cijena goriva u usporedni s regijom viša u Hrvatskoj i to uglavnom zbog poreza. Trošarina, budući da je najviša u regiji, stavka je koju bi vlada mogla preispitati. Ne mogu iznositi brojke jer utjecaj ovisi o stvarnoj cijeni proizvoda na tržištu, a koja se kontinuirano mijenja s cijenom nafte.

Kako vi kao financijski direktor vidite prognoze za stopu inflacije i njezine moguće učinke?
Stopa inflacije ima veliki pritisak na naše troškove, što je ključna tema za mene kao financijskog direktora. Vidljiv je utjecaj na operativne troškove kao što su troškovi rada. Također, kada gradimo tvornicu ili ulažemo u postrojenje, troškovi radne snage i materijala rastu.

Ti se troškovi kapitaliziraju tako da ih ne vidite odmah u financijskim izvještajima koji utječu na vaše rezultate. Izgradnja danas košta puno više nego prije dvije godine, što dugoročno slabi povrat. Visoka inflacija i rastuće cijene energije također mogu imati negativan utjecaj na potražnju.

U jednom trenutku lako se može dogoditi da ljudi moraju trošiti manje na gorivo zbog svojih individualnih proračunskih ograničenja. To nije problem samo u Hrvatskoj nego i globalno.

Vidjet ćemo kako će se središnje banke nositi s visokom inflacijom, a to je potraga za delikatnim balansom kako se gospodarstvo ne bi gurnulo u recesiju. Sada imamo stopu inflacije oko 5% na godišnjoj razini, a to bi još moglo rasti. Ipak, očekujem da će se kasnije, do kraja 2022., ona smanjiti.

Koliko je Ina uložila prošle godine? Što je s 2022.?
Prošle godine smo uložili oko 600 milijuna kuna u djelatnost Istraživanja i proizvodnje nafte i plina. To je porast od gotovo 40 posto u odnosu na prethodne godine. Ovogodišnji iznos trebao bi biti na sličnoj razini.

Ukupno su investicije u prošloj godini iznosile 1,6 milijardi kuna. Ne mogu iznositi konkretne brojke za 2022. godinu, ali mogu reći da ove godine očekujemo daljnji rast ulaganja, koji će biti potaknut uglavnom nastavkom rada na projektu unapređenja Rafinerije nafte Rijeka i na odobalnim poljima.

To su dva velika projekta u našem portfelju za 2022., uz ostala redovita ulaganja u maloprodaju, segment negoriva te kopnene i međunarodne projekte u djelatnosti Istraživanja i proizvodnje nafte i plina.

Hoće li 2 milijarde kuna prikupljenih izdanom obveznicom u prosincu pokriti investicijske planove?
Kad osiguramo financiranje, to je uvijek opće financiranje. Kontinuirano smo promatrali financijska tržišta i primijetili da troškovi financiranja dosežu povijesno niske razine.

Ti su tržišni uvjeti odgovarali internim planovima, budući da se nalazimo u investicijskom ciklusu vođenom transformacijom rafinerijskog poslovanja. Trošak financiranja obveznicama pokazao se jako dobrim, ispod 1 posto godišnje. Zadovoljni smo što smo uspjeli iskoristiti i likvidnost kunskog tržišta.

Ono što trenutno možemo vidjeti je da smo uspjeli uhvatiti kraj razdoblja niskih cijena. Kad bismo u ovom trenutku izdali obveznicu, već bi bila skuplja. Ova obveznica nije samo korisna za Inu jer imamo solidnu bazu s vrlo konkurentnim financiranjem, nego također doprinosi razvoju lokalnog tržišta kapitala.

Ina ima i druge izvore financiranja, odnosno kratkoročne i dugoročne kredite. Posao nije gotov, refinanciranje je kontinuirani zadatak. Međutim, u prosincu prošle godine osigurali smo vrlo važan financijski stup.

Da se vratimo na aktualna zbivanja, s obzirom na okolnosti, da li je onda logičan zaključak da Hrvatska, odnosno Ina, radi ublažavanja cijena treba više ulagati u postojeća polja i nova istraživanja?
Ne bih tako rekao. Mi smo tržišno gospodarstvo, na hrvatske cijene plina utječu cijene plina na međunarodnim tržištima. To se ne može promijeniti povećanjem ili smanjenjem proizvodnje jer smo kroz uvoz izloženi tržištu.

Hrvatska proizvodnja igra ulogu u stabilnosti opskrbi, ali ne može riješiti pitanje cijene. Ina ulaže u sve raspoložive i profitabilne mogućnosti u Hrvatskoj, ne samo u proizvodnju plina nego i nafte. Kao što sam već spomenuo, ulaganje u odobalne projekte počelo je prije trenutne krize, i nastavlja se bez obzira na nju.

Što može dugoročno stabilizirati cijene plina u Europi?
To je pitanje tržišta sa svojom potražnjom i ponudom. Ako je potražnja zadana tako kako jest, očito je pitanje kako poboljšati ponudu, izvore, količinu, njezinu stabilnost… Samo to može stvoriti ravnotežu za smanjenje cijena.