Nijedan početak nije lak, čega su dobro svjesni startupi koji u svijet poduzetništva često zakorače bez iskustva i znanja o prvim koracima, pogotovo kad je riječ o financiranju. Počeci danas globalno uspješnih hrvatskih startupa nisu bili puno drugačiji – nespretni, učeći i razvijajući se “u hodu”.

Jedan od njih je Miret iz Barilovića koji predstavlja pravo non-tech osvježenje na hrvatskoj startup sceni – istaknuli su se istoimenim brendom ekoloških tenisica iza kojih stoje braća Domagoj i Hrvoje Boljar. Miret je službeno osnovan 2018. no cijela se ideja “zakotrljala” još prije sedam godina.

Domagoj Boljar/ Foto: Dominik Tomičević

Pronađite partnera

Prisjećajući se početaka, Domagoj Boljar kaže da je vrlo izazovno bilo financijski preživjeti prve godine jer takvi projekti zahtijevaju puno odricanja i žrtve, a traže i veliku podršku obitelji i okoline. “Gotovo je nemoguće jednoj osobi pokrenuti takav projekt, poželjno je imati partnera kojemu vjerujete i koji ima znanje i iskustvo. Također, spremnost na veliki rizik je neizbježna. Financije su najveći izazov.

To je i razlog zašto je Miret osnovan puno vremena nakon što je nastala sama ideja. Skoro pet godina razvijali smo proizvod s minimalno resursa i vremena jer smo i dalje morali proizvoditi obuću za druge brendove kako bismo ostvarili egzistenciju. Iako to ne vrijedi za sve startupove, razvoj našeg proizvoda zahtijevao je značajne financijske resurse, a u to vrijeme nisu postojali fondovi rizičnog kapitala, inkubatori i akceleratori, te nam tako nisu bila ni dostupna potrebna financijska sredstva.

Također, Miret je pokrenut ‘ispred svog doba’, nastao je u vrijeme kada ekološka osviještenost nije bila na današnjoj razini, nitko nije govorio o održivoj modi, mikroplastika kao pojam nije postojala, a ni konkretno tržište za naš proizvod”, pojašnjava Boljar.

Njegov je savjet mladim poduzetnicima da krenu u svoj pothvat što prije, a smatra i da je Hrvatska odnedavno postala plodno tlo za mlade poduzetnike i startupe. “Rijetki i vrlo iznimni startupovi, pogotovo u IT sektoru, mogli su ostvariti uspjeh prije ovog potpornog startup ekosustava koji se razvio u zadnjih nekoliko godina.

Do nedavno nije postao jak sustav inkubatora, akceleratora, venture capital fondova, private equity fondova i cijelog tog ekosustava, te poduzetnika koji su napravili ‘exite’ i sada vraćaju investicije u startupove. Sada je puno bolji trenutak nego prije nekoliko godina za odvažiti se na ovakav projekt”, zaključuje Boljar.

Ivan Mrvoš/I. Šoban/PIXSELL

Počeci su bili izazovni i za solinsku tvrtku Include mladog inovatora Ivana Mrvoša koji kaže da njegovi kolege, koji od početka s njim grade priču, u šali ponekad kažu da imaju trajne posljedice od prvih godina poslovanja Includea.

“Sigurno je taj efekt pojačala i činjenica da nam je zapravo to svima bilo prvo ozbiljno radno iskustvo i da smo kao tim dvadesetogodišnjaka poslovali na globalnom tržištu u vrlo kompleksnoj niši. U tim prvim godinama doživjeli smo zbilja svašta. Bilo je tegljača koji su zapeli na cesti usred malog naselja gdje nam je bio prvi ured i zbog čega satima nitko nije mogao ući ni izaći iz mjesta.

Proizvode smo jednom prevozili na lokaciju pomoću nosila za prvu pomoć. Zime 2016. bilo je toliko hladno da tri dana nismo imali vode jer su se smrzle cijevi u uredu, a onda je isti taj dan nestalo i struje, a zatim i interneta. Tako da smo na kraju svi otišli kući i vratili se tek sljedeći tjedan na posao”, prisjeća se Mrvoš.

Prve godine izgurali su zahvaljujući “bootstrappingu” (financiranje iz vlastitih sredstava bez financiranja izvana, op.a).

“Dakle nismo imali investicija ni mogućnosti da ih realiziramo. Tako da smo se maksimalno fokusirali na prodaju i čim bržu isporuku proizvoda kako bi u što kraćem roku naplatili to što prodamo. I tako je bilo od početka 2015. kada sam krenuo sam, pa sve do sredine 2017. kada nas je bilo već 15 i kada smo realizirali prvu investiciju. Iskreno, danas kad se osvrnem na te dvije godine, mislim da je to jedini ispravan put. Investitori vrlo malo investiraju u tvrtke koje nemaju trakciju, a još manje u tvrtke koje imaju samo ideju. Ono što će te čuti od mnogih investitora jest da ideja ne vrijedi ništa bez realizacije i to je istina. Kad ideju pretvorite u stvarnost, pronađete prvog klijenta, već ste napravili pola posla i stvari nakon toga idu puno jednostavnije”, ističe Mrvoš.

Otvaranje tvrtke nije najbitnije

Mrvoš misli da sami čin otvaranja tvrtke nije bitan moment u cijeloj priči. “Tvrtka se danas otvori u jedan dan. Puno bitnije jest znati kako ideju pretočiti u realnost, a da vam za to treba beskonačno milijuna nečega. Kad pronađete prvog klijenta koji stvarno treba to što radite, otvaranje tvrtke ide samo od sebe. Također, važno je i istražiti tržište, shvatiti hoće li projekt na kojem radite zbilja riješiti probleme određenom broju korisnika. Saznajte sve o konkurenciji.

Najgore je sebe uvjeravati kako nemate konkurencije jer po vašem mišljenju radite nešto vrlo inovativno ili bolje od konkurenata. Da se ne izrazim krivo, naravno da je to moguće, ali ako netko posluje na vašem tržištu godinama, taj vam je zasigurno i konkurent”, kaže Mrvoš. Da se vrati unatrag, ne bi ništa mijenjao jer bi, dodaje, ostao zakinut za znanje koje bi jednog dana u budućnost možda stvorilo puno veći problem.

MARKO BUDISELIĆ I DOMINIK TOMIČEVIĆ/Memgraph

Slično je i s inženjerima računarstva Dominikom Tomičevićem i Markom Budiselićem koji su 2016. u Londonu osnovali startup Memgraph čija tehnologija omogućava izračun tokova podataka i analizu grafova u stvarnom vremenu. Na početku svog poduzetničkog puta znali su samo jedno – žele razvijati tehnologiju. Nisu u to vrijeme puno znali o startupima, no bili su svjesni da im je potrebno financiranje. Memgraph su službeno osnovali 2016. kada su se prijavili i na Techstars London akceleracijski program koji je trajao tri mjeseca.

“Za ulazak u Techstars program morali smo obaviti više intervjua nego drugi, jer smo Marko i ja, kao inženjeri s FER-a, teško mogli opisati što točno radimo i zašto je to korisno. Mislili smo da je svima jasno kako su grafovi dobri. Ukupno smo imali 18 intervjua te smo naposljetku uspjeli objasniti zašto je potreban Memgraph. Bili smo jako sretni kada smo ušli u program, od otprilike 1600 prijava te godine, odabrano je samo 11 timova”, prisjeća se Tomičević, izvršni direktor i suosnivač Memgrapha.

Nakon završetka Techstars akceleracijskog programa krajem 2016. godine, osigurali su investiciju od 2,1 milijun funti koja im je pomogla razviti i unaprijediti Memgraph, ali i omogućiti dostupnost tehnologije koja je dotad bila rezervirana samo za tehnološke divove poput Facebooka i Googlea.

“Početni kapital puno nam je pomogao da razvijemo Memgraph koji danas ima stvarno veliku primjenu. Također, uspjeli smo doći do važnih klijenata koji su prepoznali prednosti Memgrapha. Rekao bih da sve počinje s idejom, no ideja sama za sebe ne znači ništa. Potrebno je imati kvalitetan tim koji će tu ideju izgraditi. Nakon toga je vrlo važno pronaći model s kojim ćete proizvod plasirati na tržište i pronaći prve korisnike. Zatim trebate monetizirati svoj proizvod, odnosno pronaći najbolji poslovni model s kojim ćete ustabiliti i proširiti svoje poslovanje”, pojašnjava naš sugovornik.

Smatra da Hrvatska ima svojih prednosti i mana, ali i izazova, no da je istovremeno na našem području znatno više prilika, pogotovo jer se za vrijeme pandemije djelomično promijenio način investiranja.

“Primjerice, investitori iz SAD-a prije pandemije veoma su rijetko investirali u europske startupe, a s druge strane, naša zadnja runda investicija je bila od ljudi koje ja još uvijek nisam upoznao uživo već je sve bilo preko Zooma. Mislim da je sada super vrijeme za startupe jer se na lakše načine može doći do raznih investicijskih fondova, ali i prilika za umrežavanje s drugim startupima i potencijalnim klijentima”, kaže Tomičević.