Rezultati popisa stanovništva iz 2021. pokazali su kako je Hrvatsku napustilo gotovo 400.000 osoba u samo 10 godina (više od 9%).

Negativan demografski trend nastavit će se i dalje s obzirom da smo se, prema podacima Agencije za znanost i visoko obrazovanje, u samo šest godina suočili s čak 20,2% manje maturanata, a podaci Ministarstva znanosti i obrazovanja pokazuju da se i broj učenika u srednjim školama u posljednjih osam godina smanjio za 19,5%.

Manjak radnika vidljiv je već danas, a ako se ne dogode značajnije promjene mogli bismo izgubiti kapacitet i konkurentnost u nizu područja odnosno industrija.

Istovremeno, Hrvatska kao destinacija za rad nije dovoljno atraktivna većem broju visokoobrazovanih građana. Po privlačenju inozemnih studenata na začelju smo Europe. U prošloj akademskoj godini u Hrvatskoj je s ciljem stjecanja diplome studiralo malo više od 1000 stranih studenata, što je oko 0,7% ukupne studentske populacije.

Dvije trećine tih studenata dolazi iz trećih zemalja. Dodatnih oko 1700, uglavnom europskih studenata, privremeno nas je posjetilo u razmjeni. Nažalost, praksa pokazuje da je zanemariv broj takvih studenata koji se nakon razmjene vrate u Hrvatsku kako bi ovdje tražili posao i budućnost.

Manjak osoba s visokim obrazovanjem značajan je društveni problem jer ako sa sve manjim brojem zaposlenih u odnosu na one koji će biti u mirovini ne budemo u stanju proizvoditi proizvode i usluge više dodane vrijednosti, naš socioekonomski model temeljen na međugeneracijskoj solidarnosti zasigurno neće biti održiv.

On nije samo osnova za osiguravanje novca za umirovljene nego porezni prihodi povratnom vezom i ulaganjem trebaju dovoditi do još više razine produktivnosti gospodarstva, društvenog blagostanja i posljedično još kvalitetnijeg i relevantnijeg obrazovanja.

Nevidljivi i nekonkurentni
Zamislite zemlju u kojoj gotovo da nemate nezaposlenih, primjerice zbog negativnog prirodnog prirasta ili iseljavanja, a u isto vrijeme nemate dovoljno ljudi koji bi radili, plaćali poreze, mirovinska davanja i pokretali gospodarstvo.

Zamislite da u takvoj zemlji imate visoku stopu poreznih presija upravo na rad visokoobrazovanih i visokoproduktivnih, čime ne potičete useljavanje visokoobrazovane radne snage niti motivirate te ljude da žive od rada, nego kod njih indirektno promičete ideju iseljavanja ili života od imovine.

Teško da bi takva zemlja bila mjesto ulaganja, razvoja i prosperiteta. Zato je nužno otkloniti prepreke kako bismo potaknuli privlačenje mladih i talentiranih ljudi iz svijeta koji bi nakon diplomiranja u Hrvatskoj željeli raditi i tako doprinositi održivosti našeg demografski i iseljavanjem poljuljanog društva.

Trenutačno je na strani visokih učilišta napravljeno mnogo. Sva imaju urede ili osobe zadužene za međunarodnu suradnju i podršku stranim studentima, a gotovo 90 studijskih programa već se u Hrvatskoj provodi na stranom jeziku.

U Algebri smo s tim ciljem pred pet godina sve svoje diplomske studije počeli izvoditi isključivo na engleskom jeziku te smo pokrenuli procese akreditacije studija u suradnji sa stranim visokim učilištima.

Tako smo prošle godine akreditirali združeni studij diplomske razine “Internet stvari i umjetna inteligencija” s EPITECH-om, jednom od najprogresivnijih francuskih škola računarstva. Od ove jeseni naši će studenti moći dio studija pohađati u Zagrebu, a dio u Parizu te tako steći dvije diplome.

Još veći smo iskorak postigli kad smo s Goldsmithsom, jednom od najstarijih sastavnica Sveučilišta u Londonu i jednim od 500 najboljih svjetskih sveučilišta, dogovorili strateško partnerstvo kojim se našim studentima omogućava stjecanje hrvatske i britanske diplome bez potrebe odlaska iz Zagreba. Danas kod nas studira oko stotinu stranih studenata, a naše ljetne i zimske škole upisuje još toliko.

Na razini potpore koju može dati država vidljivi su pomaci. Započete su aktivnosti promocije kroz inicijativu Study in Croatia te je osim web portala organizirano i gostovanje naših visokih učilišta na sajmovima u svijetu.

Unatoč tome i dalje smo nevidljivi i nekonkurentni, posebno u spomenutim trećim zemljama jer su procesi izdavanja viza u pojedinim konzularnim predstavništvima izrazito spori, dokumentacija se prema Hrvatskoj šalje poštom, pa studenti često u tim procesima odustanu i izaberu neku drugu državu koja im je omogućila brzo i digitalno iskustvo.

Preskupo zdravstveno osiguranje
Još veći problem je potpuno nekonkurentno HZZO zdravstveno osiguranje koje osim, u usporedbi sa drugim zemljama astronomskih 6900 kuna godišnje premije, traži od stranih studenata još i uplatu dodatnih 6900 kuna upisnine.

To je trošak koji studentima nije lako objasniti jer ga nema niti jedna EU zemlja kojoj konkuriramo, pa naši napori u promociji Hrvatske kao mjesta studiranja tu obično završavaju.

Brojne države suočene sa problemom manjka mladih ljudi s visokim obrazovanjem koji su potrebni njihovom društvu udružuju aktivnosti ključnih ministarstava kako bi privukli što više stranih studenata koji žele steći diplomu.

To čine zato što je znatno jednostavnije privući buduću radnu snagu u vrijeme studija nego nakon stjecanja diplome negdje drugdje u svijetu. U vrijeme studija mladi su spremniji prihvaćati druge kulture, mnogi se zaljube i krenu planirati obitelj te se na taj način bitno lakše integriraju u društvo u koje dolaze. Vjerujem da će i Hrvatska uskoro to osvijestiti.