Potpisivanje ugovora o kupnji ili prodaji kompanije nezaboravan je trenutak za sve uključene u transakcije spajanja i preuzimanja (M&A). Ipak, to je samo jedna faza u M&A životnom ciklusu, u kojem svaki korak ima značajan utjecaj na onaj idući.
Nakon što su interni timovi kompanije, M&A savjetnici i odvjetnici uspješno dovršili svoj posao, a transakcija je zatvorena, započinje sljedeća faza u M&A životnom ciklusu – integracija preuzete kompanije. To je trenutak kad revizori postavljaju zahtjev da transakcija bude ispravno prikazana u financijskim izvještajima preuzimatelja, budući da konsolidirani financijski izvještaji preuzimatelja sada trebaju uključiti i poslovanje preuzete kompanije.
Potrebno je izvršiti alokaciju kupoprodajne cijene (engl. purchase price allocation, PPA). Ovaj zadatak može djelovati jednostavno, zar ne? Sve što treba je pročitati ugovor i alocirati. Iako djeluje trivijalno, situacija uskoro može postati izrazito kompleksna.
Postoji mogućnost da preuzeta kompanija ima različite računovodstvene politike u odnosu na preuzimatelja. U tom slučaju, nužno je da financijski izvještaji preuzete kompanije budu prilagođeni računovodstvenim politikama preuzimatelja. Ako to znači prelazak s lokalnih na međunarodne standarde financijskog izvještavanja (MSFI), to može rezultirati značajnim obujmom posla, primjerice u kontekstu primjene MSFI 15 (priznavanje prihoda) ili MSFI 16 (računovodstvo najmova).
Zatim, treba uzeti u obzir da cijena u transakciji ne mora biti plaćena isključivo u novcu, već može uključivati neke druge oblike plaćanja kao što su dionice preuzimatelja ili uvjetna buduća plaćanja. To znači da konačni iznos cijene plaćene u transakciji možda neće biti potpuno jasan u trenutku kad se provodi PPA, već je potrebno izvršiti dodatne izračune i pretpostavke. Precizna i pouzdana procjena kupoprodajne cijene bitna je kako bi se odredio iznos goodwilla koji nastaje u sklopu transakcije. U teoriji, goodwill predstavlja razliku između cijene plaćene u transakciji i preuzete neto imovine. Međutim, ova razlika nije nužno iznos goodwilla koji će u konačnici završiti u financijskim izvještajima preuzimatelja.
Jedna od svrha PPA je utvrditi fer vrijednost sve preuzete imovine i obveza, koja često može značajno odstupati od njihove knjigovodstvene vrijednosti. Najčešće je to slučaj kod nekretnina, postrojenja i opreme, ali može biti slučaj i kod zaliha i udjela u povezanim društvima, a rjeđe i kod nekih stavki obveza kao što su dugoročni krediti.
Dodatno, postoji mogućnost da preuzeta kompanija ima određenu imovinu ili obveze koje ranije nisu zadovoljavale uvjete za priznavanje u financijskim izvještajima. Ako je kompanija interno razvila brend pod kojim prodaje proizvode, on neće biti vidljiv u njezinoj bilanci. Međutim, prilikom transakcije kupac je zasigurno razmatrao vrijednost brenda i uključio ga u plaćenu cijenu. U tom slučaju, MSFI zahtijevaju procjenu fer vrijednosti brenda te njegovo priznavanje u bilanci. Drugi primjeri takve imovine i obveza uključuju licence, odnose s kupcima, ugovore o zabrani natjecanja ili odgođene obveze. Procjena vrijednosti nematerijalne imovine nekom od najčešće korištenih metoda kao što su metoda oslobođenja od plaćanja rojaliteta ili metoda viška zarada u praksi kompleksna je i zahtjeva značajno iskustvo procjenitelja.
Budući da za većinu društava PPA nije svakodnevna aktivnost, postavlja se pitanje potrebe da se interni stručnjaci specijaliziraju za ovo područje. Provođenje svih ranije navedenih aktivnosti zahtjeva poseban set znanja i vještina, a svaka pretpostavka može imati značajan utjecaj na buduće financijske izvještaje preuzimatelja. Na primjer, ukoliko je u sklopu PPA prepoznat i priznat brend, potrebno ga je amortizirati (ako mu je pretpostavljen ograničeni životni vijek) ili godišnje testirati na umanjenje vrijednosti (ako mu je pretpostavljen neograničeni životni vijek). Svaka pogreška u inicijalnoj procjeni može rezultirati značajnim troškovima u računu dobiti i gubitka u budućim razdobljima, što teoretski može utjecati na mogućnost kompanije da u nekom budućem periodu isplaćuje dobit.
Iz navedenog razloga, sve više kompanija na hrvatskom tržištu odlučuje se na preliminarnu PPA analizu, kod koje stručnjaci prije zatvaranja transakcije identificiraju preuzetu imovinu te rade indikativne izračune oko toga kako bi bilanca preuzete kompanije mogla izgledati nakon preuzimanja i konsolidacije. Ovakvim pristupom, izbjegavaju se bilo kakva potencijalna iznenađenja te pojednostavljuje i ubrzava konačna alokacija nakon zatvaranja transakcije.
Zaključno, treba uzeti u obzir da svaki PPA u konačnici mora biti potvrđen od strane revizora kompanije preuzimatelja, koji ovome pristupaju vrlo ozbiljno, često uz angažman internih specijalista za potrebe pregleda procjena i cjelokupne PPA dokumentacije. Stoga uključivanje iskusnih stručnjaka i priprema kvalitetne PPA dokumentacije može omogućiti osobama unutar kompanije koje su zadužene za PPA da kvalitetno i efikasno zaključe analizu, a cijeloj kompaniji preuzimatelju da se fokusira na korake koji dodaju najveću vrijednost – ostvarivanje očekivanih povrata od same transakcije.
