Iako se radi o trakavici koja se vuče još od sredine 1990-ih, izgleda da bi ove godine napokon mogao krenuti projekt izgradnje novog stadiona u Zagrebu koji bi trebao biti dom Dinama, a uglavnom i hrvatske nogometne reprezentacije.

Nedavno je održan, navodno vrlo konstruktivan, sastanak nove gradske uprave Grada Zagreba na čelu s gradonačelnikom Tomislavom Tomaševićem i čelništva Građanskog nogometnog kluba Dinamo, kako se taj sportski kolektiv trenutačno službeno zove.

Navodno je razriješen ključni detalj koji već barem desetljeće onemogućava da se novi stadion Dinama izgradi, a to je da je Grad sada spreman dati dugoročnu koncesiju na zemljište klubu da s partnerima izgradi novi stadion.

Alfe i omege Dinama i Grada Zagreba, odbjegli Zdravko Mamić i pokojni Milan Bandić, niz su godina pokušavali doći do zajedničkog stava oko obnove Maksimira ili izgradnje novog stadiona na toj ili nekoj drugoj lokaciji, no nije se otišlo dalje od idejnog projekta za Plavi vulkan na Kajzerici prije 10-ak godina.

Upravo je nejasnoća o tome tko zapravo upravlja Dinamom, je li to i dalje Mamić ili je to ipak neka distancirana ekipa, bila kamen spoticanja za Tomaševića i njegovu gradsku vladu da se odlučnije krene u realizaciju novog stadiona, jer je jasno da nitko u Hrvatskoj više ne želi da se njegovo ime veže uz Zdravka Mamića.

Navodno je upravo garancija da Mamić nije u Dinamu bila uvjet da uopće krenu razgovori s Gradom oko novog stadiona. No, kako bilo, ako Mamić ostane u pozadini, bez obzira na realno stanje, Tomašević i njegova ekipa će se praviti da ga nema i krenuti u realizaciju možda i posljednjeg simbola kojeg grad poput Zagreba mora imati – modernog stadiona.

Vrijedni poslovni prostori
Sama će cijena realizacije ovisiti o mnogim čimbenicima, od samog rasta cijene građevnog materijala i troškova rada pa do toga kakve će sve sadržaje novi stadion imati. Iako je u prethodnom razdoblju bilo nekoliko opcija za lokaciju Dinamovog i reprezentativnog stadiona, prema svemu sudeći iskristalizirala se, logistički i sportski ne baš idealna lokacija na prostoru postojećeg stadiona Maksimir.

Neslužbeno se govori, a što je bila opcija i u nekim bivšim planovima, da bi se u roku od nekoliko mjeseci izgradio jedan manji stadion u Zagrebu, a posljednje priče govore o Sesvetama, na kojem bi Dinamo igrao dvije sezona, koliko se procjenjuje da bi trajala izgradnja novog stadiona.

Procjene su da se ne bi išlo u megalomanske projekte iz sredine 1990-ih kad je postojao plan o grdosiji za više od 60 tisuća gledatelja, već bi se radilo o maksimalno 35 tisuća sjedećih mjesta, a što je dovoljno za organizaciju bilo kojeg sportskog ili drugog događaja.

Cijena s kojom se kalkulira je 60-ak milijuna eura. S obzirom na financijski kapacitet Dinama u posljednjih 10-ak godina, gdje su procjene da klub od nagrada i transfera prihoduje bruto možda i 50-ak milijuna eura godišnje, jasno je da bi i sam klub mogao kroz neki srednjoročni kreditni aranžman bez problema izgraditi svoju novu arenu.

Ako će u konačnici Maksimir zbilja biti mjesto gdje će se graditi novi stadion, unatoč svim logističkim nedostacima tog prostora za masovna sportska i druga okupljanja, jasno je da će poslovni prostor unutar tribina samog stadiona imati veliku vrijednost za razvoj trgovačkih ili nekih drugih poslovnih aktivnosti.

Tu bi možda svoju računicu mogli naći i neki poslovni partneri Dinama koji bi, možda uz zakup imena stadiona ili bez toga, investirali u poslovne prostore novog stadiona i tako klubu smanjili trošak.

Sličan plan je bio pri rekonstrukciji postojećeg derutnog i prema mnogim istraživanjima jednog od najružnijih i najneudobnijih stadiona u Europi, tj. gdje u novoizgrađene prostore ispod Sjeverne tribine, a i koji su sami zbog nekvalitetno izvođenih radova, nebrige i neodržavanja i sami danas derutni, smjestiti niz institucija i tvrtki.

Plan je bio tamo premjestiti tri zagrebačka fakulteta – Građevinski, Geodeziju te Arhitekturu, a isto tako i sve nacionalne i sportske udruge. Još su ambiciozniji planovi bili za ostale tribine koje su, kao i Sjever, trebale u utrobi imati tisuće kvadrata poslovnog prostora, a ispod stadiona je bio planiran i velebni podzemni parking za više tisuća vozila.

Split zadovoljava sve standarde
Da Zagrebu i Hrvatskoj treba novi i primjereni stadion, kao i statusu samog Dinama, a još više hrvatske nogometne reprezentacije koja po svim kriterijima već 20-ak godina spada u Top10 svjetskih reprezentacija, ne spori nitko.

Mišljenja se samo razilaze oko modela, lokacije i financija. Iako je neko vrijeme, posebno nakon uspjeha Vatrenih na SP u Rusiji bilo govora o nacionalnom stadionu, činjenica je da on nije nužan jer takav koncept ima svega nekoliko velikih i bogatih zemalja – Francuska i Engleska si mogu dopustiti da se njihovi Stade de France i Wembley koriste samo za rijetke nastupe reprezentacija, dok većinu ostalih igra na klupskim stadionima diljem zemlje.

Hrvatska je teritorijalno, a i nogometno tako podijeljena da ima, osim u Zagrebu, centre i u Splitu, Rijeci i Osijeku. Iako bi mu dobro došlo ušminkavanje, Split jedini trenutačno ima stadion koji zadovoljava gotovo sve nogometne standarde.

Pampas stadion u Osijeku, čija cijena je 50-ak milijuna eura i moći će primiti 15-ak tisuća ljudi, trebao bi biti završen ove godine, a nova riječka Kantrida, koja će biti na razini Osijeka, u malom je zastoju zbog financijskih problema vlasnika kluba, no izvjesno je da će i Rijeka dobiti odgovarajući europski stadion.

Tu je i niz manjih nogometnih stadiona, s kapacitetom do 10-ak tisuća ljudi, poput Pule, Varaždina, Šibenika, Vinkovaca i nekih drugih sredina od kojih su mnogi u jako dobrom stanju i mogu biti domaćini reprezentaciji na mnogim manjim utakmicama za koje ne vlada preveliki interes i pritisak gledatelja za dolazak na stadion.