U iduća dva tjedna državi na naplatu stižu prva dva od ukupno četiri obveznička duga koja treba riješiti u 2022. pa je Ministarstvo financija ove godine rano krenulo i s pripremama prve veće operacije zaduživanja.

Prva na redu za refinanciranje su dva domaća izdanja. Uz pola milijarde eura vrijednu četverogodišnju obveznicu iz 2017. s dospijećem 5. veljače, dva dana kasnije slijedi otplata kunskog izdanja iz 2019. veličine tri milijarde kuna.

To je zajedno nešto manje od 30 posto ovogodišnjih obveza kad je riječ o obvezničkim dugovima (pored njih, tu je i oko milijardu eura po kreditima). Neslužbeno, plan je da se ta dva “stara” duga zamijene početkom idućeg tjedna novim obveznicama, i to uz valutnu klauzulu i na rok od osam godina.

O ostalim uvjetima, od samog iznosa pa do prinosa odnosno kamate, još je prerano govoriti. S obzirom na dospijevajuću glavnicu (plus posljednju tranšu kamate), novo izdanje trebalo bi biti veličine najmanje sedam milijardi kuna.

Međutim, izvjesno je da će ono, kako to najčešće biva, biti i veće od samih potreba refinanciranja, tj. da će ministar financija Zdravko Marić sa svojim timom za upravljanje javnim dugom prvi ovogodišnji izlazak na tržište iskoristiti i za pokrivanje dijela drugih potreba financiranja.

Valja podsjetiti da je prilikom donošenja državnog proračuna za ovu godinu projicirano i 9,3 milijarde kuna deficita, što jest upola manje nego lani, ali taj manjak dio je računa financiranja, kao i ukupno 24,5 milijardi kuna izdataka po otplatama obveznicama.

Ako je suditi prema trenutnim cijenama na sekudarnom tržištu duga usporedive ročnosti, one za skoro izdanje obveznice impliciraju prinos od oko 0,7-0,8 posto, ali ovisno o stanju potražnje pri izdanjima nisu neuobičajena određena odstupanja u odnosu na signale sekundarnih tržišta. A solidna potražnja gotovo je neupitna.

No, budući da su “stare” obveznice koje stižu na naplatu izdane u vrijeme kad su tržišni uvjeti već bili povoljni (ona iz 2019. izdana je uz kupon od 0,5 posto, a izdanje iz 2017. uz 2,25 posto), nova operacija zaduženja neće donijeti značajnije proračunske uštede na troškovima kamata.

U tom pogledu zanimljivija će biti preostala dva ovogodišnja refinanciranja, od kojih će prvo uslijediti već za koji mjesec. Krajem svibnja, naime, dospijeva međunarodna obveznica od 1,25 milijardi eura iz 2014. na koju država godišnje plaća 3,875 posto kamate, a u drugoj polovici srpnja još jedno domaće obvezničko zaduženje (iz 2011.), i to veličine milijardu eura i s kamatom od čak 6,50 posto.

Glavninu ovogodišnjih potreba financiranja Ministarstvo financija će, dakle, odraditi u prvoj polovici godine. A s obzirom na globalna kretanja financijskih tržišta koja su na početku ove godine u znaku laganog rasta prinosa, realno je očekivati da će u Katančićevoj kalkulirati s tajmingom izlaska na inozemno tržište.

Drugim riječima, ovisno o tržišnim kretanjima, a trendno sve upućuje na postepeni rast prinosa, svibanjsku bi euroobveznicu mogli krenuti rješavati i znatno prije samoga roka dospijeća.

Ministar Zdravko Marić/Robert Anić/PIXSELL

“Globalni trend rasta prinosa na početku ove godine reflektira u prvom redu situaciju oko inflacije i očekivanog povećanja kamatnjaka od strane Feda, odnosno smanjenja programa kupnje obveznica kad je riječ o Europskoj središnjoj banci, za koju se očekuje da bi s podizanjem referentnih kamata mogla krenuti tek iduće godine, kaže Alen Kovač, glavni ekonomist Erste banke.

Tržišne silnice vezane uz priču o monetarnom stezanju s druge strane Atlantika nedavno su, primjerice, u slučaju Njemačke rezultirale izlaskom prinosa na njezin 10-godišnji dug iz negativne zone. Iako su trenutno opet u znaku minusa, danas je on osjetno plići od donedavnih -0,5 posto.

Na hrvatske euroobveznice iste ročnosti investitori trenutno traže oko 0,85 posto prinosa, što je malo više nego početkom godine i oko 0,2 postotna boda više nego prije godinu dana. Razini prinosa u našem slučaju već dulje vrijeme pridonosi, uz ostalo, anticipiranje relativno brzog usvajanja eura.

Kod susjedne nam Slovenije, primjerice, usporedivi prinosi danas su na oko 0,42 posto, dok su prije godinu dana bili negativni (-0,1 posto). Slovenija je, inače, ove godine među prvima izašla na tržište. Uz četverogodišnje izdanje od 1,25 milijardi eura s nultom kamatnom stopom, plasirala je i pola milijarde eura na rok od 40 godina.

Kad su posrijedi prinosi i zemlje s kojima se ekonomski obično uspoređujemo, zanimljivo je primijetiti da su kod Mađarske, Poljske, Češke ili Rumunjske današnje razine prinoda osjetno iznad onih na hrvatski dug.

Kreću se u rasponu od 3,2 do 5,5 posto. No, objašnjenje za to ponajprije je u činjenici da su to zemlje koje nisu dio europodručja niti to zasad planiraju, pa su njihove centralne banke potaknute inflatornim pritiscima samostalno već krenule s restriktivnijom monetarnom politikom i podizanjem kamatnih stopa.

Nasuprot tome, Bugarska, koja je na putu prema euru u isto vrijeme kad i Hrvatska zakoračila u Europski tečajni mehanizam ERM II, trenutno je prinosom na desetogodišnji državni dug na razini 0,7 posto.

Inače, inozemni analitičari ocjenjuju da će, računajući ECB-ovo usporavanje otkupa obveznica, ove godine ponuda izdanja državnih obveznica osjetno porasti. Sve u svemu, mnogo toga govori u prilog trendu rasta prinosa.