Prinosi na obveznice vraćaju se na “staro normalno”, ako je suditi po njemačkim 10-godišnjim obveznicama koje služe kao mjerilo za troškove zaduživanja u cijeloj eurozoni.

Kako prenose agencije, prinos na te vrijednosnice jučer se popeo sve do 0,013 posto te se tako vratio u pozitivno područje po prvi put u 2,5 godine. Naime, to je najviša razina prinosa od svibnja 2019. godine.

Globalni val
Još sredinom prosinca prošle godine prinos je iznosio -0,4 posto, što ustvari znači da su investitori plaćali njemačkoj državi za zaduživanje. Njemačke obveznice tako je zahvatio globalni val povećanja prinosa kojeg predvode američke državne obveznice čiji se prinos popeo na najvišu razinu u dvije godine.

Sve to odražava mišljenje investitora da će vodeće svjetske središnje banke morati brže djelovati u smjeru suzbijanja rasta cijena, ponajprije kroz povećanje kamatnih stopa.

Dodatni pritisak na obveznice došao je jučer nakon objave da je stopa inflacije u Ujedinjenom Kraljevstvu u prosincu dosegla 5,4 posto, ubrzavši sa 5,1 posto u studenom. To je ujedno i najviša inflacija na Otoku od ožujka 1992. godine.

Andrea Iannelli, investicijski direktor u Fidelity Internationalu, ističe kako ulagači očekuju da će niz razvijenih gospodarstava morati krenuti u zaoštravanje monetarne politike. “Eurozona nije iznimka”, kazao je za Financial Times.

Prinos na 10-godišnji njemački dug proveo je u negativnom području gotovo tri godine. No, globalna rasprodaja obveznica – prinos i cijena tih vrijednosnica kreću se u suprotnim smjerovima – početkom 2022. bila je dovoljno snažna da “povuče” u plus i najvažnije europsko obvezničko mjerilo.

No, osim što će to njemački dug učiniti atraktivnijim među investitorima, imat će i domino-efekt na troškove zaduživanja u cijeloj eurozoni. “Došli smo do razdoblja kada povećanje od jednog ili dva bazna boda izgleda uzbudljivo. To podcrtava koliko su ulagači u obveznice posljednjih nekoliko godina bili gladni prinosa”, smatra James Athey, fond menadžer u Aberdeen Standard Investmentsu.

Stopa inflacije u eurozoni u prosincu je dosegla 5 posto što je nezabilježeno otkako je uvedena zajednička europska valuta prije dva desetljeća. K tome, sve je više sumnji može li pritisak na rast cijena doista oslabjeti tijekom ove godine, kao što prognoziraju ekonomisti središnjih banaka.

Sporija dinamika
Na prosinačkom zasjedanju Europske središnje banke guverneri su odlučili da će nastaviti s redovnim otkupom obveznica nakon što u ožujku završi pandemijski program otkupa (PEPP), ali sporijom dinamikom nakon listopada od 20 milijardi eura mjesečno.

To je, u kombinaciji s očekivanjima da se SAD i Velika Britanije bliže podizanju kamatnih stopa, podiglo i prinose na njemačke državne obveznice. Tržište očekuje da će Banka Engleske podići ključnu kamatnu stopu tri puta do kolovoza.

Carsten Brzeski, ekonomist banke ING, opisao je prelazak prinosa na Bund iznad nule “simbolički važnim” jer “odražava općenitu promjenu u monetarnoj politici u SAD-u, ali i u eurozoni jer središnje banke odgovaraju na rastuću inflaciju”.

Primjerice, prinos na američku dvogodišnju državnu obveznicu – koja se smatra osobito osjetljivom na promjene monetarne politike – u utorak je dosegao 1 posto, prvi put od veljače 2020. s obzirom da investitori očekuju četiri povećanja kamatne stope Feda tijekom ove godine.

Što se tiče ECB-a, tržište očekuje dva povećanja kamatne stope do kraja godine, svako za 0,1 posto. No, valja naglasiti kako rasprodaja obveznica sugerira i kako financijsko tržište smatra da omikron varijanta koronavirusa neće narušiti globalni gospodarski oporavak, potencijalno dajući središnjim bankama dodatni argument za stupnjevito gašenje pandemijskih novčanih poticaja.