Sutra je dan kada Hrvatska proslavlja 30 godina od međunarodnog priznanja, a tim povodom pučka pravobraniteljica i Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu organizirali su konferenciju ‘’30 godina ljudskih prava u Hrvatskoj”.

U prethodnih 30 godina u fokusu su bila brojna pitanja, a odnose na pristup pravosuđu, dugotrajnost sudskih postupaka, zatvorske uvjete te zaštitu zviždača.

Prema riječima pučke pravobraniteljice Tene Šimonović Einwalter, prošla godina je prošla u znaku zdravlja, što i ne čudi s obzirom na aktualnu pandemiju.

”Prošle godine pravo na zdravlje i zdravstvo bilo nam je najviše u fokusu. U odnosu na to područje dobili smo i najveći broj pritužbi i to će svakako biti jedna od ključnih tema u izvješću koje pripremamo za prošlu godinu za Hrvatski sabor”, rekla je Šimonović Einwalter.

Pritužbe se, naravno i rješavaju, a postaju i dobar input za stvaranje novog sustava i društva gdje su svi jednaki. U središtu sustava zaštite i promocije ljudskih prava su ranjive skupine te je o njima naročito bitno razgovarati.

”Pritužbe koje mi redovito dobivamo u Uredu pokazuju s kojim se problemima građani  danas suočavaju, ali i da određene skupine građana i dalje nisu jednake neovisno o tome što propisi kažu. Kada govorimo o ranjivosti, govorimo o načinu na koji društvo i institucije kreiraju, održavaju i jačaju ranjivost pojedinih skupina s jedne strane ili kako reagiraju da bi tu nejednakost smanjili i prevenirali”, zamjenica pučke pravobraniteljice Tatjana Vlašić.

Kako dodaje Vlašić, pritužbe nam govore da nam nedostaju rješenja koja su dugotrajna i koja donose vidljivu i pozitivnu promjenu za ranjive skupine. Od 2016. godine nemamo Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava. S druge strane, Nacionalni plan za suzbijanje diskriminacije također više nije na snazi, iako su mjere trebale biti uključene u novi Nacionalni plan zaštite i promicanja ljudskih prava. Međutim , on nije donesen pa nemamo ni mjere usmjerene na suzbijanje diskriminacije. Također nemamo niti Akcijski plan integracije osobe pod međunarodnom zaštitom.

To su sigurno stvari o kojima treba povesti računa, a koje mogu doprinijeti stvaranju nekog boljeg okruženja primjerne ljudskih prava. Javne politike isto nisu dovoljno ambiciozne. Mjere je najčešće potrebno dodatno razraditi i ostaje dojam da se strateški dokumenti ne donose zato da bi adresirali pojedine probleme, već osigurali preduvjete za povlačenje europskih sredstava. Kako objašnjava Vlašić, mjere je potrebno i evaluirati kako bi se vidio njihov učinak. U Hrvatskoj se ponavljaju iz dokumenta u dokument, bez da se zna više o njihovoj efikasnosti pa na koncu ne moraju ni doprinositi onima za koje su namijenjene.

Kronična boljka kod svih ovih situacije je u tome da kada se donose javne politike, nedovoljno je dijaloga pri donošenju. Kada donosimo mjere i politike koje se odnose na skupine, potrebno je uključiti i te skupine kako bismo što bolje adresirali njihove potrebe”, dodala je Vlašić.

U realitetu se u velikoj mjeri u Hrvatskoj ovakve rasprave dešavaju putem e-savjetovanja gdje nedostaju odgovori na komentare i sve na kraju ostaje na formalnom činu.

U 30 godina promicanja ljudskih prava sve veći fokus stavljen je i na djecu, međutim i tu postoje problemi koji se i dalje moraju rješavati. Oni koji rade s djecom nerijetko rade u neljudskim uvjetima, a kako ističe prof.dr.sc. Aleksandra Korač Graovac s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, centri za socijalnu skrb nerijetko su potkapacitirani i rade u ruševnim zgradama. Ponekad se desi da u istim nedostaje i sanitarni čvor, a rade i na zastarjeloj računalnoj opremi. Hrvatska pokazuje napore u zaštiti djece, ali neki zakoni se moraju prilagođavati. Jedan od tih zakona je i onaj o udomiteljstvu.

”Zakon o udomiteljstvu je stalno u nekoj doradi i očito nije prilagođen zahtjevima i potrebama Hrvatske. Imamo sve učestalije slučajeve nasilja nad djecom, međutim institucijski smještaj nema dovoljno mjesta. Povećanje broja udomitelja bi bilo od velikog značaja za zaštitu ljudskih prava”, dodala je Korač Graovac.

Siromaštvo je također bitan problem ljudskog društva, a s njim u vezu se stavlja nedostupnost usluga koja se može staviti i u kontekst spomenutog zdravlja kao glavnog pitanja koje se protezalo prošle godine. Osobe slabijeg imovinskog stanja neće si moći priuštiti privatnog liječnika, a samim time i njihova pozicija u društvu će biti lošija.

Ljudska prava vječita su tema i uvijek goruća. Vrući krumpir često se prebacuje iz ruku jednih u ruke drugih, međutim Vlada je u ovom mandatu i u 30. godini od međunarodnog priznanja odlučila poduzeti krucijalne korake. Kako ističe potpredsjednik Vlade za društvene djelatnosti i ljudska prava Boris Milošević, Vlada je nedavno osnovala Savjet za ljudska prava koji bi se trebao konstituirati do kraja ovog mjeseca. Takvim Savjetom problemima koji su do sada detektirani mogao bi se smanjiti intenzitet, a Hrvatska bi u promociji i zaštiti ljudskih prava mogla zauzeti bolju poziciju – onu koja običnog čovjeka stavlja u fokus, a njegovo dostojanstvo smatra bitnim inputom društvenog boljitka.