Zajedno s ostatkom svijeta, poduzetnici su proveli posljednjih desetak godina živeći u neviđenom financijskom okruženju.

Reagirajući najprije na tvrdoglavo spor oporavak od financijske krize 2008., a zatim i na recesiju uzrokovanu bolešću Covid-19, velike središnje banke održale su niz nekonvencionalnih inicijativa i programa kupnje imovine zajednički poznatih kao “kvantitativno popuštanje”.

Izravni rezultat bila je masovna akumulacija financijskih rezervi u središnjim bankama i u cijelom financijskom sustavu te smanjenje nominalnih kamatnih stopa na nerizičnu financijsku imovinu na razine ispod stope inflacije. Kamatne stope stoga su negativne u realnim vrijednostima (pa čak i nominalnim, u nekim slučajevima).

Godine nekonvencionalnih monetarnih politika također su imale sekundarni učinak na ponašanje ulagača.

Pod uvjetima koje su stvorile središnje banke ulagači su postali sve agresivniji u potrazi za pozitivnim stvarnim prinosima. Ne samo da su prihvatili povećane razine temeljnog rizika, također su postali sve spremniji prihvatiti nelikvidnost, kupujući vrijednosne papire koje ne mogu slobodno preprodati.

Jedan dramatičan primjer ovog fenomena je poplava “netradicionalnog kapitala” – izraza Nacionalne udruge rizičnog kapitala za uzajamne fondove, hedge fondove i tako dalje – u privatne tvrtke koje podupiru rizične pothvate po povijesno visokim procjenama.

Drugi su mjehurići u kripto imovini i (često prolazna) eksplozija “meme” dionica, koju pokreću Reddit zajednice i mali ulagači na aplikacijama poput Robinhood.

Naposljetku, naizgled neograničena ponuda jeftinog kapitala dostupnog poduzetnicima i tvrtkama rizičnog kapitala u ranoj fazi također je imala učinak na trećoj razini – širenje poslovnih modela s malim ili nikakvim potencijalom za stvaranje održivog, samofinanciranog rasta. Zaživjela je ideja o “kapitalu kao strategiji”.

U svijetu niskih trzavica internetski isporučenih ili posredovanih usluga, startupi su željni potrošiti sve veće količine tuđeg novca kako bi stekli kupce, a cilj je izaći kao pobjednik u utrci u kojoj pobjednik uzima sve.

Oportunizam je vrlina
Problem je, naravno, u tome što kapital nije strategija; već je to resurs čija su opskrba i troškovi povijesno vrlo varijabilni.

Povremeno su te eksplozije zanosa ulagača financirale uvođenje inovativnih tehnologija u dovoljnoj mjeri za transformaciju tržišnog gospodarstva, kao što je bio slučaj sa željeznicama, elektrifikacijom i internetom. Produktivnost mjehurića ovisi o tome što ostavlja iza sebe. No svi mjehurići puknu.

Oportunizam je vrlina u svijetu rizičnog kapitala. Neodoljivo je uzimanje gotovo slobodnog kapitala od ulagača koji nemaju interesa (ili kapaciteta za) upravljanje tvrtkom.

Ako su netradicionalni izvori kapitala spremni likvidirati izvorne udjele ulagatelja po višekratniku troškova koji je obično dostupan samo putem inicijalne javne ponude ili trgovačke prodaje, djelomični prodavatelj morao bi biti iznimno pohlepan da odbije ponudu.

Pa ipak, izvanredno povećanje ponude kapitala eliminiralo je svaku percipiranu potrebu za kritičkom procjenom poslovnih modela i poslovnih planova, potkopavajući glavno pravilo rizičnog kapitala, da oni koji imaju zlato postavljaju pravila.

Umjesto toga, došlo je do promjene u ravnoteži moći između poduzetnika i fondova rizičnog kapitala. To je vidljivo u povećanom broju novoosnovanih tvrtki čiji su osnivači ukorijenjeni u kontroli bez obzira na to koliko je kapitala prikupljeno.

Menadžerske sage Ubera, WeWorka i Theranosa predstavljaju nizvodne posljedice poplave koju su pokrenule središnje banke. Osnivačica Theranosa, Elizabeth Holmes, možda je jedina do sada uhvaćena kako prelazi granicu u kaznenu odgovornost dok je pumpala i napuhavala svoju tvrtku. Međutim, izostanak drugih kaznenih progona nije izlika ulagačima i članovima odbora da napuste svoje fiducijarne odgovornosti.

Poduzetnici i osnivači fondova rizičnog kapitala koji se izravno bave čvrstim upravljanjem mogu preživjeti neizbježni kolaps trenutačnog mjehurića prisjećajući se da je prije ili kasnije korporativna sreća pozitivan novčani tok.

Mogućnost plaćanja računa jer primate više gotovine od kupaca nego što stoji razvoj i isporuka onoga što prodajete kategorički se razlikuje od oslanjanja na kontinuiranu ljubaznost netradicionalnih financijskih stranaca.

Ova vrsta uspjeha zahtijeva kontinuirano i rigorozno definiranje puta do pozitivnog novčanog toka iz poslovanja, u roku ograničenom količinom gotovine koja se trenutno nalazi u bilanci.

Gotovina kao test
Ako se takav put ne može pronaći, razmotrite sljedeći jednostavan savjet Bernarda Barucha, legendarnog lika u financijama iz prve polovice dvadesetog stoljeća koji je savjetovao američke predsjednike i predstavio svoju profesiju u Kongresnom odboru kao “špekulant”. Na pitanje kako je zaradio novac, Baruch je odgovorio: “Preranom prodajom”.

Baruch je špekulirao na javnoj burzi, gdje je mogao prodavati kad god je poželio. Međutim, “netradicionalnim ulagačima” koji potiču trenutačni mjehur rizičnog kapitala ruke su vezane, kao i ograničenim partnerima fondova rizičnog kapitala koji su sponzorirali pothvate. Jedni i drugi uživaju u spektakularnim prijavljenim povratima po narudžbi od 50%.

Međutim, velika većina tih prinosa predstavlja nelikvidna ulaganja, s “vrednovanjem po tržišnim cijenama” na temelju nedavnih procjena zabilježenih u financiranju u kasnoj fazi ili na vrijednosti javnih poduzeća koja se smatraju “usporedivima”. Dakle, gotovina će se pokazati kao test.

Ne samo da kapital nije strategija, već previše kapitala može eliminirati potrebu da i poduzetnici i investitori imaju bilo kakvu strategiju. Za fondove rizičnog kapitala i investitore to će funkcionirati sve do točke kada, odjednom, više ne bude kolačića.

© Project Syndicate, 2022.