Eurostat je nedavno prvi put objavio detaljne međunarodno usporedive podatke o investicijama u Hrvatskoj. Posebno su važni podaci o relativnom opsegu ulaganja u strojeve i opremu. Naime, što je veća količina strojeva i opreme po radniku, to je veća i prosječna produktivnost rada, a time i prosječna realna plaća radnika.

Osim toga, takva ulaganja omogućuju podizanje tehnološke kvalitete akumuliranoga kapitala, što također pridonosi produktivnosti rada. Spomenute su investicije, dakle, bitne za postizanje visoke razine materijalnog standarda života.

Eurostatovi podaci pokazuju da se Hrvatska, u usporedbi sa sličnim zemljama, takozvanim novim članicama Europske unije, ne ističe u pogledu relativnog opsega ulaganja u strojeve i opremu.

U vremenu od 2015. do 2019. godine, dakle u gospodarski povoljnom razdoblju nakon završetka recesije, a prije izbijanja pandemije, prosječni udio ulaganja u strojeve i opremu u hrvatskom BDP-u (7,9%) nije bio osobito visok u usporedbi s drugim zemljama.

Vrijednost tog pokazatelja u Hrvatskoj bila je znatno manja nego u Češkoj (11,1%), Slovačkoj (10%) i Mađarskoj (9,4%).

U Hrvatskoj se spomenuti pokazatelj tek neznatno povećao u 2020. godini (na 8,1%), a zatim je ostao na toj razini u prva tri kvartala 2021. godine.

Među novim članicama Europske unije, Češka je predvodila po ulaganjima u strojeve i opremu ne samo tijekom navedenog razdoblja, već i prije toga. U razdoblju tranzicije, sredinom 1990-ih godina, pokazatelj je dosezao još veće vrijednosti (oko 15%).

Mađarska prestigla Češku
Takve su investicije zasigurno pridonijele približavanju češkoga gospodarstva razvijenim europskim zemljama u pogledu produktivnosti rada i prosječne plaće.

Tako se, na primjer, omjer prosječne bruto plaće po satu rada u češkoj prerađivačkoj industriji i prosječne bruto plaće po satu rada u njemačkoj prerađivačkoj industriji povećao sa 11 posto u 1996. godini na 33 posto u 2020. godini.

Tijekom zadnjih nekoliko godina, međutim, u Češkoj se relativni opseg ulaganja u strojeve i opremu postupno smanjuje. Njihov je udio u BDP-u 2019. godine (10,7%) bio manji nego 2015. godine (11,9%), a u 2020. godini pao je na još nižu razinu (9,6%).

Potonja je pojava mogla biti odraz poremećaja koji je donijelo izbijanje pandemije, ali podatak za prva tri kvartala 2021. godine nije nimalo bolji (9,1%).

Za razliku od Češke, u Mađarskoj se vrijednost spomenutog pokazatelja povećavala od 2015. do 2019. godine. Udio ulaganja u strojeve i opremu u BDP-u 2019. godine (10,3%) bio je znatno veći nego 2015. godine (8,8%), a u 2020. godini tek se blago smanjio (na 10,1%).

Pokazatelj se dodatno smanjio u prva tri kvartala 2021. godine (na 9,8%), ali unatoč tome Mađarska je naposljetku prestigla Češku.

Hoće li Mađarska nakon kraja pandemije zadržati i povećati prednost nad Češkom u pogledu relativnog opsega ulaganja u strojeve i opremu?

Mađarska je prije nekoliko godina smanjila oporezivanje profita kako bi potaknula investicije. Vrlo je vjerojatno da će ta promjena i dalje donositi prednost nad drugim zemljama.

Velika razlika u plaćama
S druge strane, u Češkoj rastu ulaganja u proizvode intelektualnog vlasništva. Riječ je ponajprije o kupnji licencija za korištenje računalnih programa i patentiranih tehnoloških postupaka.

Udio ulaganja u intelektualnu imovinu u BDP-u 2019. godine (5,2%) bio je veći nego u 2015. godini (3,8%), a potom se zadržao na sličnoj razini u 2020. godini (5,3%) i u prva tri kvartala 2021. godine (5,1%).

Ako se međusobno uspoređuju nove članice Europske unije, može se uočiti da je u razdoblju od 2015. do 2019. godine prosječni pokazatelj relativnog opsega ulaganja u intelektualnu imovinu bio najveći u Češkoj (4,3%).

Po visini tog pokazatelja slijedile su Estonija (2,9%), Slovenija (2,9%) i Mađarska (2,8%). U 2020. godini pojavio se podatak o ekstremno velikim ulaganjima u Estoniji (9%), ali taj podatak treba odbaciti jer odražava investicije informatičkih tvrtki koje su samo registrirane u toj zemlji, a posluju drugdje u svijetu.

Što se tiče Hrvatske, prosječni udio ulaganja u intelektualnu imovinu u BDP-u tijekom razdoblja od 2015. do 2019. godine (1,7%) bio je nizak u usporedbi sa spomenutim zemljama, a na sličnoj je razini ostao i u 2020. godini (1,8%) te u prva tri kvartala 2021. godine (1,7%).

Hrvatska se, dakle, ne ističe ni po relativnom opsegu ulaganja u intelektualnu imovinu. U svjetlu cjelokupnih navedenih podataka o investicijama lako je objasniti činjenicu da su plaće u Češkoj postale puno veće od plaća u Hrvatskoj.

Tako su 2008. godine češki industrijski radnici zarađivali samo 6 posto više od hrvatskih, a potom je ta razlika do 2020. godine narasla na čak 40 posto. Usporedba Hrvatske sa sličnim zemljama u pogledu opsega investicija pruža valjanu osnovu i orijentir za ekonomsku politiku, posebno u dijelu koji se odnosi na oporezivanje dobiti, dohotka od kapitala i kapitalnog dobitka.

Hrvatska treba donijeti radikalne mjere za poticanje ulaganja u strojeve i opremu te računalne programe i tehnološke postupke kako bi znatno povećala produktivnost rada odnosno realne plaće radnika.