Tvrtka za prijevoz tereta željeznicom HŽ Cargo, koja je u javnom vlasništvu, već je duže u problemima, a zadnjih dana su se pojavile vijesti o rezanju i prodaju u staro željezo njihovih vagona te mogućnost stečaja.

Kakva je trenutna situacija u toj tvrtki i ima li perspektivu, ekskluzivno za Poslovni dnevnik govori Dragan Marčinko, direktor HŽ Carga.

Nije tajna da je HŽ Cargo već duže vrijeme u problemima. Koliko je ta kriza trenutno duboka – rezanje i prodaju vlastitih vagona u staro željezo javnost doživljava pomalo “kanibalistički”?
Situacija u HŽ Cargu je ozbiljna, ali nije dramatična kao što se prikazuje. Treba odmah demistificirati priču oko “rezanja” vagona. Svaka odgovorna kompanija iz svoje imovine pokušava izvući najviše kako bi doprinijela održivosti poslovanja.

Vagoni su imovina tvrtke, baš kao i, primjerice, nekretnine. Ključna je razlika što su nam ti vagoni i lokomotive istovremeno bili i trošak. Ovim potezom tako smanjujemo i trošak amortizacije, parkiranja na kolosijecima HŽ Infrastrukture te čuvanja imovine.

U HŽ Cargo je tijekom podjele imovine bivšeg HŽ Holdinga “sklonjen” niz vagona koji su već onda bili tehnološki zaostali. U narednom razdoblju želimo iskoristiti stanje na svjetskom tržištu industrijskih sirovina i osigurati bitnu financijsku injekciju.

Pozitivne globalne trendove trebamo iskoristiti, stoga nas najveći dio posla tek očekuje.

Dugoročno, prodaja neaktivnih vagona je u skladu s ciljevima modernizacije i obnove voznog parka. Nije tajna da HŽ Cargo ima prilično star vozni park, ali smo, unatoč problemima, ove godine imali i značajne investicije u modernizaciju vagonskog parka i lokomotiva.

U vagone je investirano 31,5 milijuna kuna, a u lokomotive 2,4 milijuna kuna. Dodatno, uzeli smo u najam tri moderne lokomotive kako bismo aktivno sudjelovali na liberaliziranom tržištu. Sve se to reflektiralo i na pozitivnijim poslovnim rezultatima, većoj produktivnosti i novim kupcima.

Vidi li se izlaz iz tunela?
HŽ Cargo se nalazi u vrlo specifičnoj i osjetljivoj situaciji, ali imamo razloga za optimizam. U zadnjih godinu i pol smo proveli niz mjera za osiguranje likvidnosti i optimizacije poslovanja. Stabilizirano je poslovanje, ugovoreni su prijevozi s novim kupcima te su povećane cijene na određenim pravcima ili kategorijama roba. HŽ Cargo u ovom trenutku plaća sve svoje obveze.

U prvih devet mjeseci 2021. godine povećana je EBITDA za 13,9 milijuna kuna, a ukupni gubitak je smanjen za 13,1 milijun kuna, odnosno za 20 posto. Najveći razlog smanjenja je optimizacija poslovnih procesa odnosno smanjenje operativnih troškova poslovanja.

Ukupni prihodi u prvih devet mjeseci iznose 329,4 milijuna kuna i veći su za 4,3 milijuna kuna ili 1 posto u odnosu na isto razdoblje prošle godine.

Dodatno, posebno je važno naglasiti da su povećani prihodi po radniku i to za 14 posto u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Trenutno redovno isplaćujemo plaće za 1130 radnika.

U ožujku ove godine uveli smo i novi operativni software kojim se digitaliziraju i automatiziraju operativni procesi, a napokon smo i zamijenili ručni unos podataka. Otvorili smo i niz pozicija za nove mlade ljude jer vjerujemo u budućnost tvrtke.

Naravno, sve to ne bi bilo moguće bez najvrednijeg resursa – ljudi, zaposlenika koji su gradili, ali bili i stup tvrtke i u najtežim trenucima.

Nadamo se da će nove generacije prepoznati tu vrijednost i učiti iz nje, kao što će starije kolege, siguran sam, prepoznati vrijednost novih tehnologija i novog smjera koji je nužan i neminovan.

No, HŽ Cargo je opterećen repovima iz prošlosti i sve ovo nije dovoljno. Tvrtka treba restrukturiranje i za njezinu budućnost ključan je odgovor Europske komisije kojoj je predstavljen plan održivog poslovanja HŽ Carga.

Vlada RH i Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture su u intenzivnoj komunikaciji s Komisijom i vjerujem da ćemo se uspjeti izboriti za zeleno svjetlo.

Što bi se dogodilo da Cargo ipak završi u stečaju?
Troškovi za državu bi bili ogromni, znatno veći od restrukturiranja. Govorimo o milijardama kuna. A i samo tržište bi se dugo oporavljalo u slučaju da propadne tvrtka koja ima 53 posto udjela tržišta. HŽ Cargu je već jednom voda “došla do grla” te je spašen reakcijom premijera Plenkovića i resornog ministra Butkovića i kreditom države.

Zato ne vjerujem u taj scenarij jer država, kao vlasnik, čini sve da se izbori pred Europskom komisijom za restrukturiranje te osigura održivu budućnost tvrtke.

Gdje leže glavni uzroci poslovnih problema u HŽ Cargu?
Prvi problem je u neodgovarajućoj podjeli HŽ Holdinga jer je dio imovine između novonastalih društava nelogično podijeljen. HŽ Cargo je bio prisiljen plivati u tržišnoj utakmici s velikim utezima na leđima, od neučinkovitog sustava koji nije funkcionirao, velikog broja ljudi, potpuno zastarjelog voznog parka, preuzetih tereta i opterećujućih ugovora do neriješenih imovinsko-pravnih odnosa.

Sve to moralo je generirati dugove. Pritom gotovo svugdje u EU teretni prijevoz željeznicom posluje u sklopu neke komplementarne poslovne grupacije, a HŽ Cargo je ostavljen sam na vjetrometini.

Uza sve to, od svog osnivanja je nastavio obavljati usluge koje je kao javni željeznički prijevoznik ranije obavljao HŽ Holding. Do današnjeg dana HŽ Cargo tako obavlja prijevoz pojedinačnih vagonskih pošiljaka i prometuje ličkom prugom.

Riječ je trasi na kojoj pruga nije elektrificirana, vožnja nije komercijalno isplativa i drugi prijevoznici tamo ne prometuju. Samo zbog tog pravca HŽ Cargo godišnje generira preko 30 milijuna kuna gubitka, ali ako mi stanemo – pod upitnik dolazi poslovanje svih dalmatinskih luka.

Vjerujem da ćemo u nadolazećem razdoblju uspjeti osigurati da se to prepozna kao javna usluga i onda, u skladu s europskim direktivama, adekvatno kompenzira. HŽ Cargo to sam iz svog poslovanja više ne može plaćati.

Hrvatsko tržište cargo željezničkih usluga je već duže vrijeme liberalizirano, kakva je pozicija HŽ Carga?
Želim naglasiti da je liberalizirano tržište donijelo rast prometa i da se HŽ Cargo tržišta ne boji. Činjenica je da je tvrtka s vremenom gubila tržišni udjel.

Dijelom je to i logično, ali je brzina gubitka uzrokovana prvenstveno problemima tvrtke i nemogućnosti prilagodbe novim uvjetima. Dok mi rješavamo kosture iz ormara, konkurencija ima čisti start na tržištu zbog čega je mogla lako preuzimati i bolje platiti ljude.

Konkurencija je kretala s modernijom mehanizacijom, automatiziranim sustavima i optimalnim brojem ljudi ključnim za poslovanje – svim onim što Cargo u trenutku liberalizacije nije imao.

No, pad tržišnog udjela je sad stabiliziran, čak svjedočimo i promjeni trenda. U zadnjih godinu dana smo pokazali konkurenciji da se možemo boriti za kupce i to je uzburkalo vodu. Kako sad stoje stvari, u 2022. ćemo ući i s novim velikim kupcem.

Kako očekujete da će se tržište cargo usluga razvijati u narednom razdoblju, kako u samoj Hrvatskoj tako i na razini Europe s kojom smo povezani?
Prijevoz tereta željeznicom u ukupnom teretnom prijevozu u Hrvatskoj definitivno raste i to je vidljivo kao višegodišnji trend. Hrvatska je jedna od rijetkih europskih zemalja, koja je unatoč COVID-19 krizi zabilježila rast željezničkog teretnog prijevoza u 2020. u odnosu na 2019. godinu.

U odnosu na 2019. godinu, u Hrvatskoj je ostvareno 13 posto više tonskih kilometara u prometu robe željeznicom, dok je u isto vrijeme cestovni promet pao za dva posto, a pomorski i obalni prijevoz za osam posto.

Tržište željezničkog prijevoza tereta ima veliku perspektivu u Hrvatskoj, pogotovo kad uzmemo u obzir sve infrastrukturne projekte koji nam slijede u skoroj budućnosti.

Ako promatramo europsku razinu, željeznice su prepoznate kao budućnost i to zbog jasnih ekoloških prednosti u odnosu na ostale vrste prijevoza.

Europska unija želi da se željeznički teretni promet udvostruči do 2050. godine, a prema zelenom planu znatan bi se dio od 75 posto kopnenog tereta koji se danas prevozi cestom trebao početi prevoziti željeznicom i unutarnjim plovnim putovima. Dakle, željeznički prijevoz tereta ima budućnost, HŽ Cargo namjerava biti dio te priče.

Očekujete li da će ova enormna ulaganja u željezničku infrastrukturu, od kojih je dio već u realizaciji, a dio u najavi, pomoći dodatnom rastu prometa, prije svega teretnog, u Hrvatskoj i kakva će u tome biti pozicija hrvatskih tvrtki – i HŽ Carga, ako preživi?
Ulaganja pozdravljamo jer se lošiji uvjeti na pruzi negativno odražavaju na naše poslovanje. Primjerice, svega 37 posto infrastrukturne mreže je elektrificirano, za ostatak nam trebaju dizelske lokomotive, a i sami ste svjedočili nedavnom skoku cijena naftnih derivata što otežava funkcioniranje. Zato pozdravljamo svako ulaganje u željezničku infrastrukturu, a u zadnje vrijeme ih stvarno ima puno.

No, radovi i zatvaranja pruge nam nažalost uzrokuju velike probleme u pravovremenom izvršavanju ugovorenih poslova. Na određenim dionicama postoji potreba smanjivanja brzine kako bi se sadašnji obujam prometa odvijao sigurno i odgovarajućom dinamikom, a putnički promet uvijek ima prednost pred teretnim, bez obzira na broj putnika.

U idućem razdoblju bit će neophodna dobra sinergija između HŽ Infrastrukture kao investitora te prijevoznika koji koriste prugu kako bismo, unatoč opravdanim zastojima, ipak mogli nastaviti poslovati i poštivati rokove. Ključna je komunikacija svih dionika jer bez komunikacije, nema ni rješenja.

Spominjete zastoje zbog izgradnje, ali u zadnje vrijeme se pojavila priča o velikim zastojima na mađarskoj granici zbog čega prijevoznici čak i odbijaju poslove jer ne mogu poštivati rokove isporuke. O čemu je riječ?
Da, pojavio se veliki problem s mađarske strane, na prijelazu Gyekenyes. Stvara se usko grlo zbog strogih kontrola jer na granicu može doći samo određeni broj vlakova, ostali su prisiljeni stajati i čekati zbog čega gubimo novac, a posljedično neisporučivanjem tereta na vrijeme dovodimo u pitanje i zadržavanje kupaca.