Repovi koji se već dvadesetak godina vuku za kuponskom privatizacijom viš neć dolaziti na dnevni red Vlade. Jučer je objavljeno kako će Ministarstavo financija zaključiti sporazum o nagodbi s Gavinom Susmanom i njegovom tvrtkom Colgate/McCallum kojim će se zatvoriti posljednji takav slučaj, vezan uz nekadašnji privatizacijski investicijski fond (PIF) Expandia. Susman je jedan od glavnih suvlasnika u tvrtki Proficio, koja je pravni sljednik PIF-a Expandia, koji se, kao uostalom i većina PIF-ova, odlučio na hrvatskim sudovima voditi pravnu bitku protiv Hrvatskog fonda za privatizaciju smatrajući da su u postupcima dodjele dionica bili oštećeni.

U ovom slučaju specifično je da se nagodba ne odnosi na samog pravnog sljednika PIF-a, već na njegova većinskog vlasnika, koji je američki državljanin, te je, nakon iscrpljivanja pravnih mogućnosti u Hrvatskoj, zaštitu odlučio potražiti u SAD-u, pozivajući se na ugovor o zaštiti ulaganja između Hrvatske i SAD-a.

Pregovori traju već duže vrijeme, jer je investitor prema proceduri obavijestio Ministarstvo vanjskih i europskih poslova da će na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (ICSID) u Washingtonu pokrenuti arbitražni postupak, a prema odluci Vlade izgledna je bila i tužba U.S. International Development Finance Corporationa, razvojne banke SAD-a, pred američkim sudom, a zbog police osiguranja ulaganja koju investitor ima. Ta je obavijest, inače, stigla još u kolovozu prošle godine. U Vladi je procijenjeno da su velike šanse za gubitak postupka, čime bi ukupna šteta, ne računajući troškove samih postupaka, angažiranja odvjetnika i vještaka, bila veća od 1,25 milijardi kuna. Stoga je postignut dogovor sa Susmanom da ga se obešteti s 297 milijuna kuna, a on će u narednih pet godina investirati u Hrvatskoj 100 milijuna kuna. To za njega vjerojatno neće predstavljati problem, budući da je u Hrvatskoj prisutan već 24 godine i ima velike investicije u turizmu i nekretninskom sektoru.

Nakon isplate, koja će prema sporazumu uslijediti najkasnije 17. prosinca, Susman i njegova povezana društva odriču se prava traženja daljnjih obeštećenja po osnovu kuponske privatizacije. U slučaju Expandije, odnosno Proficija, dakle, novih kostura kuponske privatizacije više neće biti. Pitanje je jesu li time ujedno i okončani svi postupci iz ove neslavne privatizacijske faze ili ovaj slučaj može poslužiti kao osnov za neke nove tužbe drugih ulagača koji su kroz kuponsku privatizaciju bili oštećeni. Prava na kupone Ova gotovo zaboravljena epizoda iz privatizacije državnih poduzeća započela je 1997., s ciljem da se stradalima u Domovinskom ratu, koji nisu imali mogućnost sudjelovati u privatizaciji, omogući besplatna dodjela dionica. Pravo na kupone tada je steklo više od 200 tisuća građana, a na dražbama su ih mogli mijenjati za dionice.

U tom postupku kao posrednici su se pojavili PIF-ovi, a kada se ispostavilo da su na listi dionica kojima se dražbovalo uvrštene brojne tvrtke koje su bile nelikvidne ili su završile u stečaju, PIF-ovi su se žalili i tražili zamjene dionica. Nakon promjene vlasti 2000. SDP-ov Slavko Linić kao predsjednik Upravnog odbora HFP zaustavio je taj proces i od tada traje spor države i PIF-ova. Prvi je u bitku krenuo Dom fond, a kako će u samom CERP-u, koji je pravni sljednik HFP-a, danas priznati, većinu postupaka ta je institucija izgubila. Na sudovima su se desetljećima, dakle, borili predstavnici svih sedam PIF-ova, odnosno njihovih pravnih sljednika – Dom fonda, Pletera, Epime, Središnjeg nacionalnog fonda, Hrvatskog domovinskog fonda, Slavoinvesta i Expandije. Prema podacima iz CERP-a, s Dom-Fondom, kasnije Dom Holdingom, te Središnjim nacionalnim fondom, kasnije SH Holdingom, sporovi su riješeni sporazumima u svibnju 2005. i srpnju 2010.. u sporazume je uključena i Epima, koja je u međuvremenu bila spojena s Dom Fondom. Hrvatski domovinski fond podnio je protiv HFP-a tužbu radi zamjene dionica, ali je postupak kasnije prekinut jer je fond završio u stečaju.

Slučaj s Pleterom, odnosno Validusom, završio je nagodbom s HFP-om polovicom 2005., kojom su riješeni međusobni odnosi, a Hypo-Alpe-Adria-Invest, pravni sljednik Slavoinvesta, nije rezultirao sudskom odlukom jer je u međuvremenu, nakon pokretanja sudskog postupka, isti brisan iz sudskog registra. Iskazivanje vrijednosti U CERP-u, u dijelu koji se tiče sporova koje su PIF-ovi vodili s njima, kažu da samu vrijednost odštetnih zahtjeva nije moguće iskazati, jer su tužbe u pravilu bile usmjerene na stjecanje, odnosno zamjenu dionica, a ne novčane iznose, kao i da su PIF-ovi tužbe podnosili protiv Republike Hrvatske, u čemu je zastupalo nadležno Državno odvjetništvo. U ovom slučaju sa Susmanom, za koje je DORH dao pozitivno mišljenje, država je priznala da HFP nije u potpunosti izvršio obveze iz ugovora s Expandiom iz 1999., te da mu u postupku zamjene dionica nisu prenijete nove dionice. Riječ je inače bilo o dionicama nominalne vrijednosti 322 milijuna kuna.