Napokon što je završena desetogodišnja trakavica oko novog borbenog zrakoplova za Hrvatsko ratno zrakoplovstvo – potpisan je ugovor za francuski Rafale i plaćena prva rata od šest, sve više se u fokus stavljaju druge vojne nabavke koje su u nekoj fazi realizacije.

Već desetak godina traje u brodogradilištu Brodosplit razvoj hrvatskog obalnog ophodnog broda (OOB) koji je, kažu stručnjaci, i dalje u fazi prototipa iako već nekoliko godina prvi iz serije, OOB Omiš, plovi i Hrvatska ga nudi potencijalnim kupcima – prije svega Crnoj Gori i Albaniji.

Ukupno je planirana izgradnja pet takvih brodova za Hrvatsku ratnu mornaricu (HRM) po cijeni od 397 milijuna kuna za cijeli projekt.

No, ovih dana, usporedno sa saznanjem da su zrakoplovi Rafale preko noći “poskupjeli” s deklariranih 999 milijuna eura na 1,15 milijardi, došla je i vijest iz Vlade da su brodovi sa 397 milijuna kuna poskupjeli na 431 milijun kuna.

Iako traje tek godinu ili dvije, sve je zanimljivija tema i oko nabavke lakih tenkova za Hrvatsku vojsku. Naime, Hrvatska se prije 10-ak godina opremila borbenim vozilima pješaštva Patria AMV 8×8 koja su uglavnom lincencno proizvedeni u Đuro Đakoviću u Slavonskom Brodu.

Sada su na red došli malo bolje naoružani oklopnjaci koji čine neki prijelaz iz oklopnih vozila prema tenkovima, gdje se iskristalizirao vremešni američki Bradley. Iako nije posve jasno je li Hrvatska uopće tražila i planirala opremanje takvim oružanim sustavima – prije dvije godine je došla američka ponuda za donaciju i do 200-tinjak Bradleya.

Koliko je javno poznato, bez nekih većih stručnih i javnih rasprava i operativnih analiza, načelno je prihvaćena donacija 84 Bradleya. No, ono što je odmah upalo u oči je da bi ta “donacija” Hrvatsku u konačnici trebala stajati i više od 800 milijuna dolara.

Preliminarne informacije su govorile da su ti tenkići trenutačno u dobrom stanju, ali da bi im trebala modernizacija koja bi bila obavljena, uz američke dijelove i znanje, u Đuri Đakoviću.

Milanović podržava Amerikance
Mnogi su ovaj projekt vezali uz američku ponudu, ili možda i blagoslov, za hrvatsku nabavku vojnih zrakoplova, no nije još uvijek jasno je li to bilo vezano uz F-16, rabljeni ili novi, ili je to bio zaseban projekt.

Kako bilo, svima je jasno da je Bradley vremešni oružani sustav, uz sve modernizacije i postojeću funkcionalnost, koji je u službu ušao u doba administracije američkog predsjednika Ronalda Reagana, što znači da se radi o vitalnom 40-godišnjaku.

Iako se tehnologija oklopnjaka podosta razlikuje u formi i sadržaju od one u borbenim zrakoplovima, činjenica je da se radi o vrlo sličnoj filozofiji ponude i nabavke kakva je već viđena kod izraelskih F-16 Baraka.

Razlika bi mogla biti u tome da se modernizacija, koja bi nam zbilja mogla dati relativno dobre borbene sustava za još koje desetljeće, obavi u Hrvatskoj te da to bude svojevrsna financijska injekcija domaćoj metalurškoj industriji da preživi te osigura razvoj i prosperitet.

Iako je ovih dana Veleposlanstvo Sjedinjenih Američkih Država u Zagrebu poslalo objavu kojom podsjeća hrvatsku javnost, a izvjesno i vlast, da je njihova ponuda za Bradleye još uvijek na stolu do kraja siječnja i da je to dobar oružani sustav, još nije bilo reakcije s hrvatske strane. Zapravo se opet vraćamo na početak – treba li Hrvatskoj uopće taj sustav i po toj cijeni?

Na bezuvjetno prihvaćanje te ponude poziva jedino predsjednik države Zoran Milanović. No, s obzirom na njegove, u najmanju ruku kontroverzne javne agende u posljednje vrijeme, teško je reći je li i njegova teza o nužnosti ulaska u posao sa SAD-om po pitanju oklopnjaka zapravo ikome drugome shvatljiva i prihvatljiva osim njemu samom.

Vlada, koja o tome zapravo odlučuje, dosta je suzdržana po tom pitanju, a niti vojni stručnjaci se nisu javno izjašnjavali. U proračunu za narednu godinu nisu predviđena nikakva sredstva koja bi se mogla upotrijebiti za nabavku i modernizaciju Bradleya.

Odluku donijeti racionalno
Iz Veleposlanstva SAD-a ističu da američke snage trenutačno koriste oko 2000 Bradleya od kojih je 500-tinjak na istom standardu kakav se nudi Hrvatskoj.

Iako se ističe da će ta vozila ostati u američkom voznom parku još više desetljeća, a što znači da postoji sigurnost modernizacije i rezervnih dijelova te naoružanja, malo je ispod radara prošla činjenica da već sada Bradleyi masovno ulaze u sastav Nacionalne garde, što bi okvirno bio pandan nekadašnjoj Teritorijalnoj obrani na ovim prostorima, a da američka vojska traži novo i suvremenije borbeno vozilo.

Natječaj je bio raspisan 2018. da bi godinu kasnije bio poništen pa opet lani ponovno raspisan. Glavni favorit na natječaju je njemački Lynx kojeg proizvodi Rheinmetall, inače proizvođač i serije tenkova Leopard.

Lynx je novi sustav razvijen 2015. i već se nalazi u naoružanju mnogih europskih vojski – ima ga Njemačka, Češka, Mađarska, a uzeli su ga i Australija te Katar.

Kako će se Lynx proizvoditi u susjednoj Mađarskoj, a na tragu poziva na obrambenu samodostatnost EU, što je deklarirano i strateškim partnerstvom Hrvatske i Francuske pri nabavi Rafalea, nije nemoguće da premijer Andrej Plenković i Vlada imaju plan ulaska u projekt Lynx koji bi ojačao proeuropsku orijentaciju Hrvatske, a možda istodobno donio i velike poslove (i veće od spomenutih 800 milijuna dolara) za Đuro Đaković te možda i neke druge hrvatske kompanije.

Kako bilo, odluka se mora donijeti stručno, racionalno i u najboljem hrvatskom interesu, a ne pozivanjem na neke kolonijalna načela plaćanja reketa kao što zadnjih dana pozivaju neki politički akteri.