Državnim proračunom za iduću godinu Vlada je, uz ostalo, predvidjela i 100 milijuna kuna fiskalnih poticaja za dobrovoljno funkcionalno ili stvarno spajanje jedinica lokalne samouprave (JLS).

Hoće li pojedine tu mogućnost i iskoristiti, vidjet će se, ali na lokalnim proračunima itekako je vidljiv trag pandemije, a u nekim gradovima i općinama i potresa. Prošlu su godinu proračuni županija, gradova i općina zaključili s manjkom od ukupno 3,2 milijarde kuna ili 0,9 posto BDP-a, što je više nego duplo u odnosu na 2019.

Prilikom nedavnog rebalansa za ovu je godinu procjena manjka za lokalnu državu revidirana na ukupno 2,3 milijarde ili 0,5 posto BDP-a, a prema projekcijama za 2022. očekuje se deficit od 2,7 milijardi kuna ili 0,6 posto BDP-a.

Detalnija slika financija na razini lokalne države u pravilu dosta “kasni”, pa tako i netom objavljena analiza Instituta za javne financije (IJF) donosi zapažanja o lokalnim proračunima u prošloj godini, ali u IJF-u vjeruju da može biti korisna u neophodnim reformama za ostvarivanje funkcionalne i održive lokalne samouprave.

“Posebice sada kad se taj cilj nameće i Nacionalnim planom oporavka i otpornosti, naglašava se u analizi IJF-a koju potpisuju Mihaela Bronić, Katarina Ott, Branko Stanić i Filip Badovinac.

U najkraćem, proračuni lokalnih jedinica lani su zabilježili pad prosječnih prihoda i rast prosječnih deficita. Samo kod županija nastavljen je trend rasta ukupnih prihoda, dok su u gradovima i općinama pali.

I prosječni rashodi porasli su samo u županijama, dok su se u gradovima i općinama više-manje zadržali na razinama iz 2019. Dok su županijski proračuni u prosjeku zabilježili blagi plus (godinu prije manjak), kod gradova su produbljeni deficiti, a općinski budžeti su mahom uravnoteženi.

I u najnovijem izdanju analize ukazuje se na izražen utjecaj (obalnog) geografskog položaja na financijsko stanje pojedinih lokalnih jedinica. Tako je npr. među samo 29 općina s prihodima po stanovniku većim od 10.000 kuna čak njih 17 smješteno uz more.

Istodobno, od ukupno 42 općine s manje od 3000 kuna prihoda per capita samo su dvije (Bilice i Dugi Rat) jadranske. Od 20 gradova s najvećim prihodima po stanovniku, pak, 11 je priobalnih.

Pri tumačenjima financijskog stanja općina i gradova treba biti oprezan, kažu autori, jer mnogi u pojedinoj godini imaju visok udio državnih i/ili EU pomoći u prihodima. Usto, “veći udio državnih i/ili EU pomoći nužno ne znači i slabiji fiskalni kapacitet.

Pojedine općine i gradovi, što je pohvalno, iskorištavaju više EU sredstava pa za detaljniju analizu treba odvojeno promatrati različite vrste pomoći”, ističu.

Iz godine u godinu potvrđuju se općenito velike razlike. Primjerice, po prihodima najbogatija općina, Medulin, s ostvarenih 77 milijuna kuna premašuje zbroj ukupnih prihoda 24 najsiromašnije općine.

Isto tako, npr. ukupni prihodi Grada Zagreba (7,3 mlrd. kn) veličinom su jednaki zbroju ukupnih prihoda čak 118 gradova i čine 40% prihoda svih 128 gradova.

O golemim razlikama govori i primjer četiri grada (Komiža, Vrlika, Hrvatska Kostajnica i Klanjec) s manje od 15 mil. kuna prihoda nasuprot pet općina (Medulin, Matulji, Podstrana, Kostrena i Viškovo) s više od 50 milijuna.

Nadalje, 38 općina i 7 gradova ima prihode po stanovniku više od Zagrebovih 9064 kune, pri čemu Zagreb uvjerljivo prednjači i iznosom deficita (531 milijun).

Veoma velike razlike su, ne od jučer, i u broju stanovnika. Čak 52 općine imaju manje od tisuću stanovnika, dok pet općina ima više od deset tisuća žitelja, a više od polovice gradova ima manje od 10 tisuća stanovnika.