Iako Hrvatska srećom više nije pri vrhu globalne liste država s najvećim problemima oko zaostalih mina i neeksplodiranih sredstava iz prethodnih sukoba, naša zemlja je jedan od lidera u tehnologiji razminiravanja, što bi se u narednom razdoblju moglo još dodatno razviti.

Nakon što je, primarno zbog nacionalnih potreba, a onda sve više i potražnje na globalnom tržištu, Dok-ing razvio složene robotske sustave za razminiranje, na zagrebačkom Fakultetu elektrotehnike i računarstva (FER) je pred završetkom projekt inteligentne tehnologije za razminiravanje koja razlikuje mine od svih ostalih metala koji se nalaze u zemlji.

Od Sirije do Kolumbije
Istraživački tim FER-a na čelu s prof. dr. Vedranom Bilasom iz Zavoda za elektroničke sustave i obradu informacija, a u kojem su i mladi znanstvenici Marko Šimić i Davorin Ambruš, razvio je sustav za prepoznavanje i razlikovanje metalnog objekta u tlu, pronađenog detektorom metala, i to na temelju njegovog oblika.

Potvrda njihovog uspjeha je sudjelovanje na ovogodišnjem skupu 8. Mine Action Technology Workshop u organizaciji Geneva International Centre for Humanitarian Demining (GICHD) u Švicarskoj.

Profesor Bilas nam pojašnjava da je bilo značajnog interesa za njihov projekt, najviše iz zemalja u kojima su mine i dalje veliki sigurnosni i društveni problem – Sirije, Iraka, Jordana, Jemena, Kambodže te Kolumbije, ali i humanitarnih i drugih specijaliziranih međunarodnih institucija za problematiku zaostalih mina.

“Ostvareni su značajni kontakti te očekujemo da će u narednih nekoliko mjeseci doći i do konkretnih ugovora. Bojim se da, nažalost, u Hrvatskoj ne postoji nikakav interes gospodarstva za implementacijom naše tehnologije te će se ona izvjesno proizvoditi negdje drugdje. Prema sadašnjim planovima ćemo uz FER otvoriti razvojnu tvrtku koja će i dalje razvijati ovu tehnologiju, a sama proizvodnja će biti u nekoj zemlji. To je šteta jer se tehnologija za razminiranje razvija u tek nekoliko zemalja, uglavnom najvećih, svijeta”, kazao je Bilas.

Komercijalna primjena može se očekivati u roku od godine dana/Ž. Hladika/PIXSELL

Dodaje da je njihov detektor, koji je kombinacija elektro-magnetskih i digitalnih vještina te umjetne inteligencije pred završetkom te se njegova komercijalna primjena može očekivati u roku od godine dana.

Detektori za mine, odnosno detektori metala, poznati su još od vremena Drugog svjetskog rata i otada se ta tehnologija usavršava uglavnom da se ide prema sve osjetljivijim uređajima, odnosno onima koji mogu detektirati sve manje metalne predmete.

“Tu nastaju problemi zato što na mjestima na kojima je bilo ratnih djelovanja, u urbanim prostorima i drugdje zaostane jako puno metala. Još je jedan ozbiljan problem to što tlo nije magnetski neutralno.

Neka tla su magnetski vrlo aktivna, poput crvenice, i tada dođete u situaciju da tako osjetljiv instrument ne možete do kraja iskoristiti budući da vam s jedne strane smeta što tlo proizvodi određenu reakciju, a s druge strane, što se više njime krećete, otkrivate nove predmete koje je uglavnom teško razlikovati”, pojašnjava prof. Bilas.

S obzirom na to da postojeći detektori proizvode akustični signal, iskusni operateri-pirotehničari mogu, doduše, i prema zvuku razviti osjećaj na kakav bi predmet on mogao upućivati. Međutim, propisi u humanitarnom razminiranju su strogi i sve ono što je “zazujalo” pirotehničar mora izvaditi iz zemlje.

Znati položaj ‘glave’ u prostoru
Zbog toga su na FER-u prije četiri godine krenuli u svoj projekt unapređenja tehnologije u humanitarnom razminiranju, a za koji su dobili i financijsku potporu Zaklade “Find a better way” legende britanskog nogometa Sir Bobbyja Charltona.

Bilas objašnjava da se prepoznavanje objekta koje je razvijeno na FER-u temelji na signalu iz detektora metala, a da bi to bilo moguće potrebno je znati položaj “glave” detektora u prostoru u stvarnom vremenu, dok pirotehničar njime pretražuje tlo.

“Više istraživačkih grupa radi na problemu određivanja položaja, ali nisu došli do dobrog i prihvatljivog rješenja. U okviru projekta mi smo razvili i provjerili sustav za određivanje položaja u kojemu kretanje glave pratimo senzorima magnetskog polja. Stvar radi jako dobro u laboratoriju i u stvarnim uvjetima.

S tim smo mogli krenuti dalje pa smo, koristeći podatke o poziciji u prostoru i signale detektora, algoritmima “umjetne inteligencije” izveli prepoznavanje kategorija objekata”, navodi profesor Bilas.

Zaključuje da iako mu je žao što u Hrvatskoj ne postoji veliki interes gospodarstva i institucija za tematiku mina i prateće tehnologije, s druge strane mu je drago jer pokazuje da je nakon više desetljeća ovaj sigurnosni problem koji je opterećivao hrvatsku državu i društvo uglavnom riješen.