Razgovori o novoj koalicijskoj vladi u Njemačkoj dotaknut će se niza osjetljivih pitanja, uključujući i podizanje minimalne plaće.

Kako piše Deutsche Welle, u Njemačkoj je “minimalac” na saveznoj razini uveden u siječnju 2015. godine, ponajprije na traženje Socijaldemokratske stranke (SPD), tadašnjeg koalicijskog partnera Kršćansko-demokratske unije (CDU) kancelarke Angele Merkel.

Spori rast tijekom godina

Iznos je postavljen na 8,50 eura za sat rada, a savezna je minimalna plaća zamijenila cijelu lepezu najnižih plaća dogovorenih u različitim sektorima. Od tada je sporo rasla, a posljednje povećanje dogodilo se u srpnju ove godine kada je podignuta na 9,50 eura.

Za sada su planirana još dva povećanja, pa bi do ljeta 2022. njemački radnici mogli minimalno zarađivati 10,45 eura na sat. Za prilagodbu iznosa zaduženo je Povjerenstvo za minimalnu plaću, neovisno vladino tijelo. Inače, njemački minimalac među višima je u Europi – viši iznos zarađuju samo radnici u Luksemburgu i Francuskoj.

S druge strane, niz europskih država uopće nema zakonski definiranu minimalnu plaću, poput Austrije, Cipra, Danske, Finske, Italije i Švedske. Radnici u tim državama uzdaju se u sindikate i kolektivne ugovore u pojedinim sektorima. Iako se općenito govoreći minimalac odnosi na sve radnike starije od 18, uključujući i sezonske radnike, postoji i niz izuzeća.

Tako na minimalac nemaju pravo pripravnici, pa radnici koji sudjeluju u planovima poticanja zapošljavanja, zatim dugoročno nezaposleni u prvih šest mjeseci od povratka na tržište rada te samozaposleni radnici.

Ono što je minimalnu plaću opet gurnulo u fokus njemačke javnosti koalicijski su pregovori o novoj vladi između SPD-a, relativnog pobjednika rujanskih izbora za Bundestag te Zelenih i Liberalno-demokratske stranke (FDP).

Tijekom kampanje SPD i Zeleni najavljivali su da će se zauzeti za povećanje minimalca na 12 eura u roku godine dana. Međutim, problem s tim obećanjem jest što bi u tom slučaju vlada dovela u pitanje godine rada Povjerenstva za minimalnu plaću, kao i neovisnost tog tijela.

Kritičari ističu kako se događa iznenadna politizacija tijela koje bi trebalo biti neovisno u svom radu. SPD i Zeleni uzvraćaju kako je povećanje minimalne plaće nužno radi borbe protiv siromaštva, iako dobar dio ekonomista kaže kako minimalna plaća nije instrument u borbi s tim problemom.

Izbjegnut negativni scenarij

Kada je minimalna plaća uvedena prije šest godina, neki su se pribojavali da će zbog višeg troška rada kompanije ukidati radna mjesta ili seliti proizvodnju u inozemstvo gdje je radna snaga jeftinija. To se nije dogodilo, no sada valja vidjeti bi li njemačka ekonomija bila dovoljna snažna da izdrži povećanje minimalca od 26 posto.

Najveći rizik za gospodarstvo u ovom trenutku dolazi od veze između viših plaća i cijena, odnosno rasta inflacije, za njemačku javnost najgore moguće ekonomske pojave. Kada poduzeća više plaćaju radnike, oni imaju više novca za osobnu potrošnju, što pak povećava potražnju, a time i cijene.

No, ta teza ne funkcionira uvijek i svugdje, a plaće su samo djelić složene ekonomske slike. Valja podsjetiti da su tijekom godina različite studije donosile dijametralno različite zaključke o utjecaju zakonski propisanog minimalca.

Pozitivni efekti u pravilu omogućuju bolju zaradu niskokvalificiranih radnika te stvaranje više tehnoloških inovacija. Protivnici tvrde da minimalac narušava fleksibilnost kompanija i potiče automatizaciju što otežava ulazak na tržište rada mladima i dugotrajno nezaposlenima.