Priprema se osnivanje novog tijela za upravljanje državnom imovinom, točnije državnim poduzećima. Rezultat je to obveza koje je Zagreb prihvatio u okviru procesa uvođenja eura, kako bi se podiglo učinkovitost i poboljšalo kvalitetu i poslovanje državnih tvrtki.

Prošlog tjedna Vlada je već imenovala upravni odbor koji će raditi na Akcijskom planu za ovaj zadatak, a resorno Ministarstvo za državnu imovinu kojem je na čelu Darko Horvat poduzelo je i svoj prvi korak – pokrenulo je javnu raspravu o prethodnoj procjeni novog Zakona o pravnim osobama u vlasništvu Republike Hrvatske, kojim se kani uvesti reda u politici upravljanja poduzećima.

Podloga će biti smjernice koje je Vladi ljetos dao OECD, koji predlaže osnivanje koordinacijskog tijela koje će nadzirati aktivnosti i rezultate državnih tvrtki, odnosno stavljanje pod jednu kapu poslova praćenja korporativnog vlasništva RH, koje sada za svako poduzeće obavljaju resorna ministarstva.

Novo tijelo, prema sugestiji OECD-a, bilo bi agencijskog tipa izravno odgovorno Vladi ili eventualno smješteno pri nekom ministarstvu pod uvjetom da ono nije i zaduženo za donošenje regulative.

Zvuči kao puka formalnost i novo gomilanje administracije, što će javnost teško pozdraviti, posebice ako se sjetimo brojnih transformacija koje je sustav upravljanja državnim tvrtkama prošao u Hrvatskoj, od Fonda za privatizaciju, Agencije za upravljanje državnom imovinom do Centra za restrukturiranje i prodaju, te osnivanja posebnog ministarstva zaduženog za državnu imovinu.

Međutim, iz OECD-a tvrde da je uvođenje jednog takvog specijaliziranog tijela itekako potrebno, jer postojeći sustav, makar je u međuvremenu poboljšavan, i dalje nije fokusiran na cjelokupan portfelj i njegovu kvalitetu.

Ukratko, njihova analiza državnog korporativnog sektora utvrdila je postojanje niza nedorečenosti i manjkavosti koje će se jednom novom “jedinicom” nastojati ukloniti, od neusklađenosti propisa do nedovoljno utvrđenih ciljeva vlasničke politike u pogledu financijskih i nefinancijskih očekivanja, te nekoordiniranosti i slabe komunikacije između ministarstava pod čijim su praćenjem pojedina poduzeća.

Nova agencija trebala bi dobiti ne samo niz ovlasti u nadzoru standarda upravljanja, praćenju rada i objavljivanju javnih izvješća tvrtki, nego i preuzeti važnu ulogu u imenovanju nadzornih odbora.

Točnije, predlagalo bi kandidate, čime bi se, prema OECD-ovim procjenama, omogućilo veću stručnost i odmak od politike. Postoji i mogućnost da nova agencija dobije i izravno pravo vlasništva u državnim tvrtkama, najprije za jedan manji dio portfelja, a postupno i za cjelokupan.

Rok je 2024. godine

Otvara se, međutim, pitanje zašto tu ulogu ne preuzme CERP, čiji portfelj postupno kopni, a ima ustrojen i uhodan sustav, te je moguće brzo provesti proširenje aktivnosti. Tim više jer je provođenje ovog zadatka, prema utvrđenom hodogramu, predviđeno je tek za prvo tromjesečje 2024.

Ujedno će tek tada biti izrađena i vlasnička politika, no sam nacrt prijedloga zakona o pravnim osobama u saborsku proceduru trebao bi biti upućen u trećem tromjesečju iduće godine. Tada je predviđeno i utvrđivanje metodologije za definiranje financijskih i nefinancijskih ciljeva državnih poduzeća, a već u zadnjem kvartalu 2022. očekuje se da sva poduzeća u vlasništvu države razinu informacija koje objavljuju podignu na onu koju prakticiraju tvrtke koje kotiraju na Zagrebačkoj burzi.

Neujednačenost u izvještavanju primjetna je i ovisno o veličini poduzeća, a nedostatnom je ocijenjena i komunikacija države i vanjskih revizora državnih poduzeća.

Iz OECD-ove analize vidljivo je da se trenutno upravljanjem državnim tvrtkama bavi 79 zaposlenih u CERP-u, u čijem je portfelju trenutno 17 tvrtki u kojima država ima potpuna ili većinska vlasnička prava, dok je preostalih 39 tvrtki od posebnog državnog interesa pod ingerencijom različitih ministarstava, od prometa, gospodarstva, financija do poljoprivrede i obrane.

No, pri Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine koordinacijom upravljanja i praćenjem rezultata bavi se tek 11 djelatnika pri Upravi za trgovačka društva u Horvatovom ministarstvu. Koliko će nova agencija trebati djelatnika, zasad još nema informacija.

Produžena ruka politike

Među brojnim slabostima koje je u češljanju našao OECD i posebno mu posvetio pažnju su nadzorni odbori u državnim tvrtkama. Osnovni nedostatak je njihova ograničena uloga u postavljanju strategije i korporacijskom nadzoru, ali i izboru menadžmenta, pa, kako konstatira OECD, u praksi mnogi djeluju kao produžena ruka nadležnih ministarstava ili čak uprava tvrtki koje nadziru.

Zbog negativne percepcije koju imaju u javnosti, s Markova trga odredili su ograničenje iznosa koji im može biti isplaćen, dvije tisuće kuna neto, a činjenica da su i uz neka odstupanja i moguće bonuse nagrade nadzornicima uvelike ispod onih u privatnom sektoru, po njihovoj ocjeni to može biti negativno, jer odbija profesionalne kadrove i otvara put politizaciji.

Ta problematika biti će, prema vladinom hodogramu, među prvima za rješavanje. Već u zadnjem tromjesečju ove godine donijet će se smjernice za rad nadzornih odbora, u prva tri mjeseca iduće godine usvojit će se uredba za kojom će se uvesti javne pozive za izbor članova nadzornih odbora, a do kraja 2022. definirat će se i način poboljšanja njihovih naknada.

OECD je u svojim zaključcima o unapređenju hrvatske prakse upravljanja državnim kompanijama zaključilo i da bi novom “entitetu zakonom trebalo omogućiti odgovarajuće mandate i potrebna sredstva za učinkovito ispunjavanje svoje koordinacijske uloge”, no koliko će to stajati i kako će se financirati, tek će se izračunati. Načelno, efekt bi trebao uvelike premašiti trošak njezinog postojanja.