Državni je zavod za statistiku objavio podatke o isplaćenim neto plaćama visoko obrazovanih radnika u 2019. godini. Podaci prikazuju iznose plaća u pravnim osobama prije pojave pandemije i njezinih posljedica te stoga u velikoj mjeri odražavaju normalno stanje, posebno u pogledu relativnih odnosa.

Najveću prosječnu neto plaću primali su zaposlenici s fakultetskim obrazovanjem u djelatnostima proizvodnje osnovnih farmaceutskih proizvoda i farmaceutskih pripravaka (14.189 kn). Riječ je, dakle, o skupini djelatnosti koja je predvodila čak i prije izbijanja zdravstvene krize.

Drugo su mjesto na ljestvici zarada zauzele, pomalo neočekivano, djelatnosti promidžbe, odnosno reklame i propagande, te istraživanja tržišta (14.076 kn). Visoko obrazovani radnici u tim su djelatnostima već godinama među najviše rangiranima, a u ovome su slučaju pri samome vrhu, na razini tek neznatno nižoj od razine vodeće skupine djelatnosti.

Na trećemu su mjestu pomoćne uslužne djelatnosti u rudarstvu (13.822 kn). Vrlo je vjerojatno riječ o pomoćnim djelatnostima za vađenje nafte i prirodnog plina.

Nadalje, relativno velike zarade imali su i visoko obrazovani zaposlenici u financijskim uslužnim djelatnostima koje ne uključuju osiguranje i mirovinske fondove (12.143 kn). Navedena skupina djelatnosti obuhvaća novčarsko posredovanje, djelatnosti holding društava, poslovanje uzajamnih i sličnih fondova, financijski leasing te ostalo kreditno posredovanje.

Sljedeći su na ljestvici plaća radnici s fakultetskim obrazovanjem u proizvodnji električne opreme (12.099 kn), popravku i instaliranju strojeva (12.078 kn), proizvodnji pića (12.075 kn) te proizvodnji motornih vozila, prikolica i poluprikolica (11.804 kn). Među njima po brojnosti zacijelo dominiraju stručnjaci za elektrotehniku i strojarstvo.

Programeri stalno pri vrhu

Posve je očekivano da su se među skupinama djelatnosti u kojima su visoko obrazovani radnici imali relativno velike zarade našle i djelatnosti zdravstvene zaštite (11.989 kn). Sigurno je da će sličan položaj na ljestvici imati i u budućnosti.

Slijedi skupina djelatnosti koja obuhvaća proizvodnju nemetalnih mineralnih proizvoda, osim plastike. Riječ je o proizvodnji i obradi stakla, gline, keramike, cementa, betona, gipsa, kamena itd. Zaposleni u tim gospodarskim granama koji su završili sveučilišni studij također spadaju među radnike s relativno velikim plaćama (11.644 kn).

U skladu s prethodno spomenutim položajem pomoćnih djelatnosti u rudarstvu stoje zarade visoko obrazovanih radnika u vađenju sirove nafte i prirodnog plina (11.357 kn). Međutim, s obzirom na velike napore koji se u svijetu ulažu u pronalaženje i usavršavanje alternativnih tehnologija u proizvodnji energije, nije zajamčen visok položaj tih djelatnosti na ljestvici plaća u budućnosti.

Relativno velike zarade ostvarivali su i visoko obrazovani radnici u trgovini na veliko (11.279 kn), pomoćnim djelatnostima kod financijskih usluga i osiguranja (11.201 kn) te gradnji građevina niskogradnje (11.139 kn). Zanimljivo je da u 2019. godini gradnja zgrada nije bila među djelatnostima s najvećim plaćama radnika s visokim obrazovanjem, ali to će se zasigurno promijeniti iz poznatih razloga.

Nije iznenađujuće da je zabilježena razmjerno velika prosječna neto zarada radnika s visokom stručnom spremom u djelatnostima proizvodnje računala te elektroničkih i optičkih proizvoda (11.078 kn), telekomunikacija (10.939 kn) te računalnog programiranja i savjetovanja (10.926 kn). Navedene djelatnosti već su godinama među najviše rangiranima po visini zarada stručnjaka.

Osim navedenih, ima još nekoliko djelatnosti u kojima zaposlenici s visokim obrazovanjem primaju neto plaću u prosjeku veću od 10 tisuća kuna. Postoji, dakle, nemali broj gospodarskih grana u kojima fakultetski obrazovani radnici ostvaruju pristojnu zaradu.

Zamke progresivnog poreza

Navedeni podaci, premda nisu adekvatni i precizni, mogu poslužiti kao grubi orijentir srednjoškolcima prilikom razmišljanja o izboru studija. Između, na primjer, dva studija na istoj razini prema kojima budući student osjeća sličnu sklonost u pogledu sadržaja, treba izabrati onaj koji će vjerojatno donositi veću zaradu tijekom profesionalne karijere.

S druge strane, na odlučivanje o pohađanju studija zasigurno utječe razlika između plaća visoko obrazovanih radnika i plaća zaposlenika sa završenom srednjom školom. Kada bi ta razlika bila mala, relativan broj studenata ne bi bio velik.

Prema raspoloživim je podacima prosječna neto plaća radnika s visokim obrazovanjem bila 66 posto veća od prosječne neto plaće radnika sa završenom srednjom školom, ali potrebno je napomenuti da ti podaci nisu dovoljno precizni.

Spomenutu postotnu razliku umanjuje takozvano progresivno oporezivanje dohotka. Riječ je o poreznom pristupu u kojemu se dohodak visoko obrazovanih radnika oporezuje po prosječnoj stopi koja je veća od prosječne porezne stope na dohodak radnika sa završenom srednjom školom. Progresivno oporezivanje dohotka tako destimulira pohađanje visokog obrazovanja odnosno stjecanje produktivnih znanja i vještina.

Nedavno je uveden povrat poreza na dohodak od nesamostalnog rada mladih osoba, što je korak u ispravnom smjeru. Stopa povrata, međutim, iznosi 100 posto za osobe u dobi do 25 godina, ali samo 50 posto za osobe u dobi od 26 do 30 godina.

Budući da studij obično traje nekoliko godina, stopa povrata za potonju dobnu skupinu također bi trebala iznositi 100 posto kako bi se povećala postotna razlika u prosječnom neto dohotku između mladih radnika sa završenim visokim obrazovanjem i radnika iste dobi sa srednjom školom.

* Članak odražava autorova osobna gledišta koja se ne smiju smatrati službenim stajalištima institucije u kojoj radi.