Prvih šest-sedam godina članstva Hrvatske u Europskoj uniji u domaćoj poljoprivrednoj proizvodnji više je došla do izražaja veća izloženost konkurenciji iz EU negoli prilike koje to članstvo nosi. No, osim što je taj sektor lani napokon zabilježio rast, prema prijedlogu Strategije poljoprivrede do 2030. stvari bi se do kraja ovog desetljeća uvelike trebale promijeniti. Prijedlog Strategije Vlada je usvojila prošli tjedan, kad je u Sabor uputila i prijedlog izmjena i dopuna Zakona o poljoprivrednom zemljištu čiji bi se efekti trebali osjetiti već s idućom godinom, a trebali bi otkloniti barem današnjih prigovora koji se najčešće vrte upravo oko pitanja zemljišta.

Strategijom do 2030. predviđeno je povećanje produktivnosti rada za 60 posto. Posljedično bi se vrijednost poljoprivredne proizvodnje trebala povećati na 30 milijardi kuna (usporedbe radi, u 2019. je bila na nepunih 18 milijardi kuna), a za to su ukupno predviđena sredstva u iznosu od 7,5 milijardi eura.

U okviru navedenih ciljeva planirano je povećanje broja svinja u tovu iz domaćeg uzgoja za 35 posto, povećanje govedarstva za 20 posto te proširenje površina pod trajnim nasadima za 5000 hektara i staklenicima za 500 hektara.

Usto, među očekivanim učincima Strategije je i povećanje udjela prehrambene industrije u BDP-u za 20 posto te proizvođača koji sudjeluju u kratkim lancima opskrbe za 30 posto, uključujući 20 regionalnih skladišno-distribucijskih centara s pratećim uslugama za svježe proizvode.

Dio planova je i utrostručenje projekata mladih poljoprivrednika, udvostručenje broja projekata malih gospodarstava, smanjenje stope siromaštva u ruralnim područjima za 25 posto te dvostruko povećanje prosječnog dohotka poljoprivrednika.

Ambiciozno, ali ne i neprovedivo, smatraju u resornom ministarstvu na čelu s Marijom Vučković. Smatraju to i stručnjaci za agrar, ali oni pritom napominju da ciljevi postavljeni u krovnom, strateškom dokumentu s desetogodišnjim horizontom izgledaju dobro na papiru, ali ih treba i provesti.

U tom smislu ipak je obećavajuće što su Strategijom predviđene i kontrolne točke ostvarenja zadanih ciljeva s prolaznim vremenima 2024. i 2027. Tako je u pogledu vrijednosti poljoprivredne proizvodnje za 2024. ciljana vrijednost 22,7 milijardi kuna (u 2027. se cilja na 26,8 mlrd.). Stopa rizika od siromaštva u ruralnim područjima bi se do 2024. trebala svesti na 28,3, nakon čega bi 2027. trebala pasti na 25,8, a na kraju 2030. na 23 posto. Istodobno, za planirano povećanje navodnjavanja poljoprivrednih površina s nepunih 30 na 50 tisuća hektara do kraja desetljeća planirana dinamika predviđa povećanje na 38 tisuća do kraja 2024. odnosno na 44 tisuće 2027.  Pritom se u dobroj mjeri računa na sredstva iz EU fondova.

I stručnjaci i proizvođači trenutno su ipak više fokusirani na promjene vezane uz Zakon o poljoprivrednom zemjištu, koje će se neposrednije i brže osjetiti u sektoru. To prije što svaka priča o domaćem poljoprivrednom sektoru i preprekama njegovu razvoju već godinama započinje s problemima vezanim uz poljoprivredno zemljište.

“Dobro je što su prijedlogom predviđene izmjene odredbi koje su dosad izazivale najviše nezadovoljstva poljoprivrednih proizvođača odnosno ozbiljnih tržišnih sudionika.

Prije svega to je odredba koja propisuje da se maksimalna površina za zakup ne utvrđuje Programom raspolaganja, koju donosi jedinice lokalne samouprave, već ju može odrediti jedinica lokalne samouprave u svakom pojedinom natječaju za zakup s obzirom na specifičnosti poljoprivrednog zemljišta koje je predmet natječaja, pri čemu se za površine veće od 50 hektara propisuju dodatni uvjeti”, kaže Zvjezdana Blažić koja (su)potpisuje analizu zakonskih promjena koju je jučer objavio Smarter, konzultantska kuća specijalizirana za poljoprivredu i prehrambenu industriju.

I za mlade nositelje OPG-ova

Kao još jedno novo i kvalitetnije rješenje ističe i uvođenje kriterija za ostvarivanje prava prvenstva u natječajima za zakup.

To podrazumijeva sustav bodovanja, pri čemu prednost ostvaruju ponuditelji koji stvaraju dodanu vrijednost (stočarska proizvodnja, trajni nasadi, prerada poljoprivrednih proizvoda), dosadašnji posjednici, domicilni te mladi nositelji obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava.

“Smatramo da je dobro što je uvrštena promjena koja predviđa da prednost kod natječaja imaju poljoprivrednici koji su dosad koristili to zemljište te koji su u mirnom posjedu zemljišta na temelju valjane pravne osnove, kao i odredba o potrebi dodatnog vrednovanja za one proizvođače kod kojih udio izravnih plaćanja za poljoprivredu nije veći od 30 posto ukupnih prihoda ili primitaka. To je velik pozitivan iskorak u zakonskom rješenju”, ističe se u analizi te konzultantske kuće.

Ministarstvo je time dalo prednost kvalitetnim proizvođačima koji i sada koriste zemljište, a drže se propisanih uvjeta iz natječaja, na temelju čega su dobili zemlju u zakup, te koji najveći dio svojih prihoda ostvaruju od poljoprivredne proizvodnje, a ne od potpora.

Drugim riječima, iz zakonskog se prijedloga iščitava trajno opredjeljenje da se zakonima moraju poduprijeti poljoprivredni proizvođači koji proizvode te stajalište da su poljoprivrednici ponajprije sudionici na tržištu, a ne socijalna kategorija, mišljenja su u Smarteru.

Posjed prosječno 11,6 ha

Među ostalim, promjenom u dobrom smjeru smatra se i poticanje poljoprivrednih proizvođača da se okrenu proizvodnji proizvoda s većom dodanom vrijednošću te okretanje prioritetnim sektorima (mliječno govedarstvo, sve druge stočarske proizvodnje, proizvodnja trajnih nasada i proizvodnja povrća).

Okrupnjavanje zemljišta, pak, nužno je za razvoj produktivnosti poljoprivredne proizvodnje koja može konkurirati razvijenoj proizvodnji u EU, podsjećaju u Smarteru pozdravljajući odluku da se državno poljoprivredno zemljište daje u zakup putem javnog natječaja na rok između 15 i 25 godina ovisno o vrsti proizvodnje i investicija, odnosno ulaganjima predviđenim gospodarskim planovima potencijalnih posjednika.

Kod malih i rascjepkanih poljoprivrednih posjeda kakvi su svojstveni Hrvatskoj otežano je poboljšanje ekonomike korištenja zemljišta. Premda je zadnjih godina došlo do određenog rasta veličine poljoprivrednih posjeda, prosječna je i dalje mala.

Hrvatska raspolaže s 1,56 milijuna hektara poljoprivrednog zemljišta. Prema procjenama, na državno zemljište odnosi se gotovo 740 tisuća, od čega je slobodnog državnog zemljišta za raspolaganje oko 400 tisuća hektara.

Prije ulaska u EU prosječna veličina posjeda bila je oko 5,6 hektara, a podaci Europske komisije sugeriraju da je posljednjih godina narasla na oko 11,6 hektara. Time su poljoprivredni posjedi i dalje znatno manji nego što je u drugim zemljama EU, gdje je prosjek 16,6 hektara, dok većina razvijenih zemljama ima prosječne posjede i iznad 50 hektara.

Hrvatska ne može slijediti nužnost smanjenja troškova po jedinici proizvoda, tako da su domaći proizvodi u proizvodnji relativno skuplji u odnosu na svjetske cijene, a na tržištu se moraju nositi s cijenama EU konkurencije, ističe se u analizi.