Moderno globalno gospodarstvo počiva na tehnološkim inovacijama, a tom se trendu ubrzano priključuje i hrvatska ekonomija. Stupce domaćih medija već dugo pune priče o uspjehu Mate Rimca i njegovih supersportskih električnih automobila ili o Nanobitu, koji se bavi programiranjem videoigara te Infobipu kao prvom hrvatskom jednorogu. Međutim, mnoge slične kompanije u početku imaju samo dobru ideju koju tek trebaju dokazati na tržištu. U tehnološkom sektoru poduzetnici nerijetko na tržište žele izbaciti proizvode i usluge čiji razvoj zahtijeva značajan novac. No, u toj ranoj fazi poslovanja, bez značajne imovine i opipljivih financijskih rezultata, teško je očekivati financijsku podršku komercijalnih banaka. No, ipak postoji izvor financiranja koji je prikladan upravo u toj ranoj fazi poslovanja startupa, koji je, poslovno gledano, još uvijek “beba”. To su venture capital (VC) fondovi.
Fokus na mlade i kreativne
Dok PE fondovi najčešće ulažu u perspektivne kompanije koje su se već etablirale na tržištu, VC fondovi fokusiraju se na mlade, kreativne i inovativne kompanije koje su započele razvoj tržišno obećavajućeg proizvoda ili usluge. Kako statistika pokazuje da većina startupova na kraju ipak ne uspije, unatoč odličnoj ideji, već je iz toga jasno da su ulaganja VC fondova izrazito rizična.
Međutim, to ne znači da ne postoje zainteresirani ulagači, posebice ako postoji dugoročni potencijal rasta takvog startupa. Postoje neke glavne odrednice koje razlikuju VC i PE fondove. Kao i u slučaju private equity fondova u koji ulažu privatni ulagači, sličan izvor kapitala crpe i VC fondovi. Jedan od najznačajnijih ulagača u fondove rizičnog kapitala na hrvatskom tržištu je i Hrvatska banka za obnovu i razvitak koja je, između ostaloga, potaknula osnivanje prvog hrvatskog VC fonda.
Međutim, osim institucionalnih ulagača, u VC fondove nerijetko ulažu i uspješni poduzetnici, često vlasnici tehnoloških kompanija koje su se probile na tržištu i koji razumiju tu specifičnu tržišnu nišu u kojoj startupi posluju. Stoga se ponegdje može čuti i hrvatska inačica engleskog naziva “venture capital” koja glasi “poduzetnički kapital”. Druga važna odrednica VC fondova u odnosu na njihovu “veću braću”, PE fondove, jesu faze razvoja poduzeća tijekom kojih su zainteresirani za ulaganje.
Razlike između venture capitala i bankovnog kredita:
VC
- Namijenjen potencijalno brzorastućim novim poduzećima
- Dugotrajniji postupak realizacije
- Vlasnik se odriče vlasništva nad dijelom poduzeća
- VC ulaganje donosi mentorstvo, kontakte i iskustvo koje članovi tima koji upravlja fondom imaju
Kredit
- Teže dostupan novim poduzećima
- Određeni iznos dolazi odjednom
- Brža realizacija
- Plaćanje kamata
Dok PE fondovi u vlasništvo kompanije ulaze najčešće u njenoj “zreloj” fazi, kada je već etablirana na tržištu i potreban joj je dodatni kapital za proširenje poslovanja, VC fondovi kupuju udjel u početnoj fazi “života” nekog startupa, odnosno u vrijeme njegove ekspanzije.
Podjela prema stadiju razvoja
Stoga se venture capital obično dijeli – prema stadiju razvoja tvrtke – od ulaganja rane faze (early stage capital) koji se koristi za pokretanje startup tvrtki, pa sve do kasnijih faza (late stage capital i growth capital) koji se uobičajeno koristi za financiranje ekspanzije već pokrenutog poslovanja koje generira prihode, ali još uvijek nije (dovoljno) profitabilno ili ne generira dostatan novčani tok za budući rast. Iz toga proizlazi i treća razlika u odnosu na PE fondove, a to je potreban iznos ulaganja. S obzirom na to da prvenstveno financiraju razvoj poslovanja, VC fondovi u poduzeća ne ulažu velike iznose, za razliku od PE fondova gdje ulaganje često dosežu najmanje nekoliko milijuna eura. Četvrta bitna razlika jest veličina udjela koji se za taj novac kupuje. Dok PE fondovi uglavnom ciljaju većinski udjel, VC fondovi zadovoljavaju se manjinskim udjelom.
Glavne razlike venture capital fondova u odnosu na private equity:
· fokusirani na razvoj startupa
· ulažu puno manje iznose
· ulaganjem stječu manjinski udjel
· uključuju se u početnoj fazi razvoja
· kraća izlazna strategija
Razlika ima i u izlaznoj strategiji. Oba fonda imaju sličan pristup, odnosno žele prodati udio postojećim vlasnicima, javnom ponudom dionica na burzi ili prodajom nekoj drugoj, većoj kompaniji. PE investicija je dugoročnija, dok VC fond često izlazi iz vlasništva za nekoliko godina. S obzirom na razlike u poslovnim rezultatima startupa i kompanije koja već godinama ima opipljive financijske rezultate, drugačiji je i način izbora ulaganja. PE fondovi svoje mete biraju nakon pomnog financijskog dubinskog snimanja.
VC fondovi takvu si metodu ne mogu priuštiti iz jednostavnog razloga što startupi u toj “novorođenačkoj” fazi niti nemaju neke brojke za koje se investitor može “uhvatiti”. Stoga se izbor ulaganja temelji prije svega na dubinskoj analizi sektora u kojem startup posluje kako bi se utvrdio njegov potencijal uspjeha. Koliko je veliko tržište, u čemu je prednost proizvoda ili usluge koje startup nudi, koliki je očekivani povrat ulaganja te koji su izazovi samo su neka od pitanja na koje investitori iz VC fondova traže odgovor.
Dojam odlučuje o ulaganju
Drugi su važan faktor za odluku o ulaganju ljudi koji vode startup. Naime, predstavnicima VC fondova bitna je procjena može li menadžment startupa svoju ideju pretočiti u poslovni uspjeh. Međutim, analiza, koliko god kvalitetna bila, ipak ne može s potpunom sigurnošću identificirati uspješne priče. Stoga dobar dio ulaganja VC fondova na kraju ipak ne uspije. Međutim, nekoliko uspješnica nadomještava ta otpisivanja. Čimbenik uspjeha u ovom je slučaju sličan kao i kod PE fondova, a radi se o potpori poduzetniku koju fondovi pružaju svojim znanjem o industriji u kojoj startup posluje te iskustvom u razvoju i komercijalizaciji proizvoda.
Valja naglasiti kako venture capital nosi sa sobom i neke specifičnosti ili izazove. Zbog postupka procjene primjerenosti ulaganja, startupi na novac mogu čekati više mjeseci. Nadalje, ulaskom VC fonda vlasnik se mora odreći dijela vlasništva nad svojim poduzećem. Izazov može predstavljati i da fond može imati drugačiju viziju poslovanja od postojećeg vlasnika. Na kraju, potreba venture capital fondova da ostvare visoke prinose kako bi kompenzirali visoke rizike ulaganja čini ovaj oblik kapitala relativno skupim izvorom financiranja. Krajnji cilj svakog VC fonda jest u svojem portfelju stvoriti barem jednog “jednoroga”, odnosno kompaniju vrjedniju od milijardu dolara. Prema podacima CBInsightsa, u svijetu je trenutno 779 takvih kompanija s ukupnom vrijednošću od 2,5 bilijuna dolara.