Osim dobre ideje, predanih suradnika i ponešto sreće, svaka uspješna poduzetnička priča treba i – kapital. Na pitanju novca – slobodno se može reći – sve počinje, ali često i završava. Kapital je potreban gotovo stalno, posebno ako poduzeće ima ambiciju širenja posla. Dok se dio poduzetnika financira na različite načine, od vlastite ušteđevine, preko pozajmica obitelji i prijatelja do – u Hrvatskoj najčešćih – bankovnih kredita, dio njih novac traži na tržištu kapitala. I nerijetko ga i dobiva.
Kad se kaže tržište kapitala, mnogi odmah pomisle na burzu i uvrštenje dionica. A izlazak na burzu je: kompliciran s puno papirologije, rezerviran samo za velike kompanije, skup… Iako je sve to tek djelomično točno, burza nije jedino mjesto gdje neka kompanija može doći do kapitala na tržištu.
Umjesto burze kao izvor financiranja koriste se fondovi rizičnog kapitala (private equity fondovi) koji posljednjih godina imaju sve važniju ulogu kao alternativni izvori financiranja. Iz tog ih razloga domaća zakonska regulativa o tržištu kapitala i naziva “alternativni investicijski fondovi”. Kada se govori o tim fondovima, za širu javnost naoko se radi o “financijskoj znanstvenoj fantastici”. Međutim, iako fondovi rizičnog kapitala u široj javnosti često nisu poznati, nekih od najpoznatijih hrvatskih kompanija možda ne bi bilo da nije bilo njihovih ulaganja.
Stvaranje čuda
Primjerice, domaće poslovne vijesti već nekoliko godina ne mogu proći bez priče o Infobipu, informatičkom čudu iz Vodnjana koje je prvi hrvatski jednorog, odnosno startup kompanija koja je u kratkom roku prešla vrijednost od milijardu dolara i u koju su uložena sredstva fonda rizičnog kapitala.
Često kupujete peciva u Mlinaru? I u tu je kompaniju uložio fond rizičnog kapitala. U Dalmaciji ste kupovali u nekom od dućana lanca Studenac? Da, i tu je rizični kapital. Odakle dolazi novac koji ulažu fondovi rizičnog kapitala? Najkraće rečeno, u fond rizičnog kapitala kojim upravlja specijalizirano društvo novac uplaćuju profesionalni ulagači, mirovinski fondovi, osiguravajuće kuće, uspješne kompanije ili bogati pojedinci. U zadnjih nekoliko godina pokrenuto je nekoliko fondova rizičnog kapitala u koje je novac uložila Hrvatska banka za obnovu i razvitak (HBOR) i Europski investicijski fond (EIF), a prije dvije godine uz potporu HBOR-a pokrenut je i najveći venture capital fond u Hrvatskoj, odnosno fond koji ulaže u startupe. Ti ulagači nemaju utjecaj na izbor ulaganja već njihovim novcem upravljaju profesionalci koji vode fond rizičnog kapitala. A taj se novac ulaže u perspektivne male i srednje kompanije koje već neko vrijeme posluju i imaju veliki potencijal rasta u srednjoročnom razdoblju. Upravo taj model ulaganja i određuje pojam “rizični kapital”.
Naime, pomalo nespretan prizvuk ovih fondova mnogima na prvu zvuči odbijajuće. Rizični kapital sugerira postojanje rizika, a rizik je, naravno, opasan. Da, rizik postoji, ali ne za kompaniju u koju će fond uložiti, već za sam fond, odnosno njegove ulagače. Naime, veliki potencijal rasta koji su profesionalci koji upravljaju fondom prepoznali u nekoj kompaniji možda i postoji, ali se može dogoditi iz niza razloga da to ne rezultira njezinim uspjehom na tržištu. Eventualni gubitak, odnosno rizik, proizlazi iz činjenice da fondovi rizičnog kapitala u sklopu svog ulaganja uglavnom kupuju kontrolni udjel u kompaniji. Drugim riječima, vlasnik kompanije djelomično prodaje ili prepušta svoj vlasnički udio ako se odluči na takav oblik financiranja.
Kako bi rizik smanjili na najmanju moguću mjeru, fondovi rizičnog kapitala odluku o ulaganju donose nakon višemjesečne dubinske analize poslovanja, odnosno financijskog, tržišnog i pravnog dubinskog snimanja potencijalnog ulaganja, a ovisno o investiciji dubinsko snimanje može obuhvatiti i druga područja kao što su primjerice tehnički ili okolišni aspekti. Međutim, tu ne prestaje njihova briga o investiciji. Fondovi rizičnog kapitala poznati su po tome da ne sjede skrštenih ruku u kompaniji u koju su uložili. Naime, osim kapitala, takvi fondovi donose stručnost i iskustvo u širenju i poboljšavanju poslovanja, unapređenju proizvodnje, marketinga te izlaska na nova tržišta. Sve s ciljem povećanja vrijednosti kompanije, a time i povrata ulaganja.
Briga o ulaganju
Utemeljenost takvog pristupa dokazuju i istraživanja. Naime, povrat na investiciju može biti izuzetno visok u kompanijama gdje je investitor imao aktivnu ulogu u upravljanju kompanijom. Rizični je kapital stoga pogodna opcija financiranja za poduzetnike koji žele tržišno etablirati svoju kompaniju; unaprijediti i razviti poslovanje; uvesti nove proizvode; zaraditi od prodaje dijela poduzeća. Prepuštanje dijela ili cjelokupnog upravljanja nad kompanijom jedna je od neminovnosti ovakvog modela financiranja s kojima se poduzetnik mora pomiriti. Neke poduzetnike može mučiti i pretpostavka da će fond – kada dođe vrijeme izlaska iz investicije i prodaje udjela – dio kompanije prodati upravo “najljućem” konkurentu. Međutim, takve se situacije mogu izbjeći prethodnim dogovorom ili jednostavno zajedničkom prodajom.
Međutim, s financijske strane, takav model ima i brojne prednosti. S obzirom na to da povrat ulaganja fonda ovisi o uspješnosti poslovanja, što je kompanija uspješnija to svi uključeni u priču ostvaruju bolju zaradu. K tome, u odnosu na bankovni kredit ulazak fonda rizičnog kapitala ne opterećuje novčani tok kompanije kamatama i povratom glavnice, već povrat na uloženi kapital ovisi o uspješnosti poslovanja. Ne treba zanemariti ni činjenicu da prisutnost fonda rizičnog kapitala u vlasničkoj strukturi i poslovanju kompanije osigurava i poboljšane odnose s bankarima, dobavljačima i klijentima. Vrlo često je ulazak fonda rizičnog kapitala zadnji stadij uoči početne ponude dionica, odnosno izlaska na burzu.
