Početak jeseni obično je vrijeme kad je sezona isplata dividendi već više-manje završena. Za većinu kompanija to je i ove godine jest slučaj, no ne i za banke. Za njih će isplate dividendi biti kasnojesenska ili “ledena berba”. Istječe, naime, procedura javnog savjetovanja za nacrt HNB-ove Odluke o ukidanju Odluke o privremenom ograničenju raspodjela.

Time se diže “rampa” za isplate dobiti kreditnih institucija, koju je središnja banka inicijalno spustila s izbijanjem Covid-19 pandemije u okviru prvog seta protukriznih mjera potkraj ožujka 2020. Javno savjetovanje u tom je slučaju zapravo dio formalne procedure tijekom koje nije realno očekivati komentare banaka, osim eventualno hvala ili napokon.

Ukidanje veta na isplate dobiti na snagu bi trebalo stupiti 1. listopada odnosno tri mjeseca prije nego što je to bilo predviđeno HNB-ovom odlukom s početka ove godine. Izgledno je da će ubrzo potom zaredati skupštinski pozivi banaka. Očekuje se da će ih dobar dio to nastojati odraditi prije kraja godine. Za trajanja dividendnog posta akumulirale su se dvogodišnje zarade, iz 2019 . i 2020., a budući da je razina kapitaliziranosti na razini domaćeg bankarskog sektora i prije toga bila solidna lako je pretpostaviti da će vlasnici posegnuti za isplatom (dijela) viška kapitala koji se nakupio u tom razdoblju.

Naravno, s obzirom na 90-postotni udio aktive banaka pod kontrolom stranih vlasnika, glavnina dobiti, a onda i dividendi, završit će preko granice. Ipak, osim što u slučaju dviju najvećih banaka, Zagrebačke i Privredne, već i nekoliko postotaka vlasničkog udjela hrvatskih dioničara potencijalno za njih znači ukupno ne baš zanemarive iznose dividendi, tu su i zarade banaka u domaćem vlasništvu i njihove dioničare.

Na razini cijelog sektora preklani je ostvareno više od 5,8 milijardi kuna dobiti, a u pandemijskoj 2020. ona je više nego prepolovljena, na 2,7 milijardi.

Pritom je šest najvećih banaka koje su dio međunarodnih grupacija lani zabilježilo 2,4 milijarde kuna dobiti, dok su godinu prije iskazale 5,4 milijarde.

Koliki će dio zadržanih zarada iz protekle dvije godine vlasnici banaka povući, tek će se odlučivati, pa ostaje primijetiti tek da su vodeće banke, koje su u pogledu regulatornog kapitala mahom u komotnim pozicijama, posljednjih godina (prije pandemije) isplaćivale veći dio godišnjih zarada prethodne godine. Ako je suditi prema stopama ukupnog kapitala, toj bi se politici mogle vratiti i sa skorim ukidanjem zabrane raspodjele dobiti. Primjerice, vodeća Zagrebačka banka sredinom ove godine je stopom adekvatnosti regulatornog kapitala stigla na čak 36 posto, a u protekle dvije godine zajedno ostvarila je gotovo 2,3 milijarde kuna dobiti (1,56 mlrd. u 2019. i 734 milijuna lani). Privredna banka je u te dvije godine iskazala i nešto više dobiti, oko 2,7 milijardi (1,88 mlrd preklani plus 817 mil. prošle godine), a ukupnim je kapitalom također na visokih gotovo 28 posto.

Erste je po HNB-ovoj odluci o privremenom ograničenju raspodjela u te dvije godine zadržao ostvarenih više od 1,1 milijardu kuna (390 plus 750 mil.). OTP je pak nakon 580 milijuna dobiti 2019. lani iskazao 250 milijuna, dok je Raiffeisen banka u tom razdoblju ostvario više od pola milijarde kuna neto dobiti dio koje će njegovi vlasnici zacijelo povući, to prije što je banka trenutno na stopi adekvatnosti kapitala od oko 23 posto.

“Naravno da je pitanje dividende na stolu”, umjesto konkretnog odgovora neslužbeno kažu u jednoj od vodećih banaka u stranom vlasništvu. No, u investicijskoj zajednici potiho se nadaju da bi to napokon moglo biti i “pitanje na stolu” u najvećoj banci u domaćim rukama, Hvatskoj poštanskoj banci. U njezinu slučaju to bi svakako bio zaokret, jer zbog raznih razloga ona dosad nije isplaćivala dividende. Banka je u protekle dvije godine iskazala nešto više od 320 milijuna kuna (od čega lani 182), a sredinom ove godine stopa ukupnog kapitala joj je iznosila oko 26 posto. Tako se neki ulagači nadaju da bi se i njezini dioničari napokon mogli osladiti dividendom, nadajući se da bi to moglo biti u interesu i većinskom vlasniku, odnosno državi koja bi zbog proračunskog salda (dijelom i zbog konvergencijskih kriterija za euro) mogla biti zainteresirana za nešto prihoda od dividende.

Kako bilo, ukidanje veta na isplate dividendi banaka u posljednjem kvartalu će se odraziti i na platnobilančnu sliku. U okviru računa primarnog dohotka objavljuju se podaci o rashodima od izravnih vlasničkih ulaganja koji predstavljaju dobit domaćih poduzeća i banaka u stranom vlasništvu, s tim da se zasebno prikazuju vrijednosti dividendi (izglasanih na temelju dobiti iz prethodne godine) i zadržana dobit.

Primjerice, u cijeloj prošloj godini rashodi od izravnih vlasničkih ulaganja, tj. dobit domaćih poduzeća i banaka u inozemnom vlasništvu, iznosili su 830 milijuna eura čime su se više nego prepolovili u odnosu na predpandemijsku 2019. godinu kada su iznosili nepunih 1,8 milijardi eura. Kako ističu u HNB-u, pritom je lani zabilježena vrijednost dividendi od 307,8 milijuna, a zadržane dobiti 522,3 milijuna eura. Podaci za prvo ovogodišnje tromjesečje, pak, upućuju da se s oporavkom gospodarstva počela oporavljati i dobit trgovačkih društava u stranom vlasništvu; iznosila je 389 milijuna eura u usporedbi sa 148 milijuna u prvom lanjskom kvartalu. Podatke za drugo tromjesečje HNB bi trebao objaviti idući tjedan. No, prilično je izvjesno da će se na razini cijele godine osjetno povećati odljev po osnovi dividendi u odnosu na prošlu godinu.

Iako to znači i potencijalno značajno povećanje potražnje za devizama u relativno kratkom roku, u središnjoj banci ne strahuju od pritisaka na slabljenje kune. Osim što su pod utjecajem ostvarenja u turizmu i robnoj razmjeni trenutno prevladavaju aprecijacijski pritisci na tečaj, sve je više deviznog priljeva i slijedom povlačenja sredstava koja se povlače iz europskih fondova, a tu je oveći iznos po osnovi predujma novca iz EU-ova fonda za oporavak i otpornost.