Moje političko buđenje poklopilo se sa sustavnim promjenama koje su se dogodile nakon sloma komunizma u Mađarskoj 1989. Bio sam fasciniran i presretan brzom demokratizacijom moje zemlje. Kao tinejdžer, uvjerio sam svoju obitelj da me odveze do austrijske granice kako bih svjedočio stvaranju povijesti: rušenju željezne zavjese, koja je omogućila istočnonjemačkim izbjeglicama kretanje prema Zapadu. Čitajući mnoge nove publikacije i prisustvujući skupovima za novoosnovane demokratske političke stranke, ponijela me atmosfera neograničene nade za našu budućnost. Danas takvi osjećaji izgledaju poput djetinjaste naivnosti ili barem kao proizvod idiličnog stanja uma. I demokracija i budućnost civilizacije sada su u velikoj opasnosti, pogođeni višestrukim i preklapajućim krizama.

Tri desetljeća nakon pada komunizma ponovno smo prisiljeni suočiti se s antidemokratskim političkim snagama u Europi. Njihovi postupci često nalikuju na postupke starih komunista, samo što se sada djeluju na platformi autoritarnog, nativističkog populizma. Oni još uvijek gunđaju, poput starih komunista, o “stranim agentima” i “neprijateljima države” – čime misle na svakoga tko se protivi njihovim vrijednostima ili političkim preferencijama – i još uvijek omalovažavaju Zapad, često koristeći iste izraze koje smo čuli tijekom komunizma. Njihove političke prakse narušile su demokratske norme i institucije, uništavaju javnu sferu i ispiru mozak građanima lažima i manipulacijama.

Zlouporaba privatizacije

Nativistički populizam obično je usmjeren samo na jednu svrhu: monopolizirati državnu vlast i svu njenu imovinu. U mojoj zemlji režim premijera Viktora Orbána zarobio je gotovo cijelu državu spretnom manipulacijom demokratskih institucija i korupcijom gospodarstva. Parlamentarni izbori sljedeće godine (na kojima izazivam Orbána) pokazat će može li se zarobljavanje države u Mađarskoj ipak preokrenuti.

Vjerujem da može. Ali smatrati populiste potpuno odgovornim za eroziju naše demokracije znači zamijeniti uzrok i posljedicu. Korijeni naših demokratskih nedostataka dublji su od gorljivog nacionalizma vladajuće stranke, društvenog konzervativizma i želje za ograničavanjem ustavnih prava.

Poput uspona iliberalnih političkih stranaka u starijim zapadnim demokracijama, demokratsko nazadovanje u srednjoj i istočnoj Europi proizlazi iz strukturnih pitanja kao što su neobuzdana društvena nepravda i nejednakost. Problemi puno duguju lošem upravljanju i zlouporabi procesa privatizacije nakon 1989. te prijelazu na tržišno gospodarstvo.

Starije, čvrsto utemeljene demokracije doživljavaju slične iskrivljene društvene ishode. Razvojem društveno orijentirane socijalne države neposredno u poslijeratnim desetljećima, gospodarski rast zapadnih demokracija omogućio je masovno širenje srednje klase. No nakon toga uslijedio je val neoliberalne deregulacije i tržišnih fundamentalističkih ekonomskih i socijalnih politika, čiji rezultati danas postaju očiti.

Više od svega, radikalno odvajanje gospodarskog rasta od socijalne skrbi pustilo je iliberalnog populističkog duha iz boce i razbilo demokratski konsenzus u mnogim zemljama.

Što je još gore, naša generacija je prokleta s više od “samo” masivnog političkog i društvenog preokreta. Suočavamo se i s klimatskom krizom koja dovodi u pitanje same preduvjete na kojima su organizirana moderna društva. Progresivci poput mene vide i to, kao izravnu posljedicu funkcioniranja našeg ekonomskog sustava. Beskonačan, neregulirani gospodarski rast – temeljna dinamika kapitalizma – jednostavno nije kompatibilan sa životom na planetu s ograničenim resursima.

Suočeni s takvim izazovima, ne možemo si dopustiti da podlegnemo fatalizmu ili apatiji. Na kraju krajeva, progresivci moraju vjerovati u obećanje ljudskog napretka. Naše institucije i ekonomske politike mogu se prilagoditi kako bi se u obzir uračunale promjenjive okolnosti. Nepravde koje otuđuju ljude od demokracije mogu se ispraviti. Kanali za demokratski dijalog mogu se obnoviti.

Važnost lokalne uprave

Kao gradonačelnik Budimpešte, velikog europskog grada, mogu posvjedočiti da je lokalna uprava važna. Bilo da se radi o demokratskom angažmanu, smanjenju emisija ili socijalnim ulaganjima (područjima u kojima smo već napravili značajne korake unatoč žestokom otporu Orbánova režima), lokalne vlasti dobro su pozicionirane za poboljšanje života građana.

Na taj način možemo stvoriti i sinergije i nove modele koji će pridonijeti progresivnim promjenama većih razmjera. Dakle, osim onoga što radimo sami, grad Budimpešta želi doprinijeti svim međunarodnim naporima usmjerenim na očuvanje demokracije i planeta na kojem se može živjeti.

U tu svrhu održat ćemo Budimpeštanski forum za izgradnju održivih demokracija ovog mjeseca kako bismo okupili širok raspon sudionika, uključujući gradonačelnike, dužnosnike Europske unije, aktiviste i istaknute akademike. Oni će raspravljati o strategijama za rješavanje najhitnijih političkih izazova našeg vremena, a zatim će pružiti izvedive preporuke politika usmjerene na budućnost.

U sklopu foruma, Budimpešta će također biti domaćin summita Pakta slobodnih gradova o izgradnji šire globalne mreže progresivnih gradonačelnika i gradskih čelnika koji su predani obrani demokracije i pluralizma. Više od 20 gradskih čelnika – od Los Angelesa do Pariza i Barcelone do Taipeija – pridružuje se savezu koji su 2019. osnovali gradonačelnici Višegrádske četvorke (Češka, Mađarska, Poljska i Slovačka).

Martin Luther King Jr. rekao je da oni koji žele mir moraju naučiti organizirati se jednako učinkovito kao i oni koji žele rat. Isto vrijedi i za demokraciju. Moramo pobijediti u intelektualnoj borbi protiv nativističkog populizma i u civilizacijskoj borbi protiv klimatskih promjena – i to istodobno.