Inflacija je već neko vrijeme glavna tema ekonomskih stručnjaka i analitičara, a u posljednje vrijeme vijesti o inflaciji sve češće možemo čitati i na naslovnicama portala i novina koje nisu specijalizirane za poslovne vijesti.

Često i u neformalnim razgovorima možemo čuti kako se ljudi žale na rast cijena u proteklih godinu dana, a to se odnosi na širok spektar dobara i usluga – od cijena rabljenih automobila do cijene mesa u supermarketima.

Inflacija je više-manje uvijek prisutna, ali u pravilu je pod kontrolom središnjih banaka i stoga je inače na relativno niskoj razini koja nije uočljiva u kraćem vremenskom razdoblju. Sadašnja inflacija nešto je drukčija.

Naime, ako većina ljudi primjećuje porast cijena u gospodarstvu, to je znak da je nastupila vrlo visoka inflacija jer nisku inflaciju ljudi u pravilu ne primjećuju.

Gubitak vrijednosti

Kad se govori o inflaciji, fokus je najčešće na plaćama i činjenici da one rastu sporijim intenzitetom od rasta razine cijena u gospodarstvu, što dovodi do pada kupovne moći pojedinca.

U razdoblju visoke inflacije, nisu rijetke situacije u kojima radniku pada kupovna moć čak i kada mu nominalna plaća naraste, iz jednostavnog razloga što je rast plaće manji od rasta cijena roba i usluga. Mnogi tako upadnu u tzv. “novčanu iluziju” budući da vjeruju kako imaju veću kupovnu moć zbog nominalno većih primanja, dok je istina u potpunosti suprotna.

Plaće, nažalost, nisu jedina stvar koja je negativno pogođena inflacijom. Odvajanje novca na bankovnim računima “sa strane” najčešći je oblik štednje u Hrvatskoj, a budući da se radi o štednji u obliku novca, i ona je izravno pogođena visokom inflacijom.

Podaci iz svibnja 2021. godine pokazuju kako Hrvati na svojim bankovnim računima drže vrtoglavih 229 milijardi kuna, što je u prosjeku oko 56 tisuća kuna po stanovniku (uključujući djecu)! Ovaj podatak pokazuje da se štednja u banci u Hrvatskoj i dalje tradicionalno smatra najboljim oblikom štednje, ali činjenica je da to već dugo nije tako.

Bankovna štednja, bilo da je riječ o oročenoj štednji ili o običnim tekućim računima, već neko vrijeme nudi izrazito niske kamatne stope koje ne daju nikakav poticaj za isplativu štednju.

Kada se na to doda visoka inflacija koja iz mjeseca u mjesec “jede” vrijednost ušteđenog novca na računu, dolazi do toga da je bankovna štednja ne samo neisplativa, već i dugoročno štetna za štediše.

Kombinacija niskih nominalnih kamatnih stopa i visoke inflacije znači da je realna kamatna stopa na štednju u debelom minusu, što dovodi do velikog gubitka vrijednosti za svaku osobu koja štedi na taj način.

Koliko taj gubitak vrijednosti može biti velik pokazuju stope inflacije koje se već mjesecima bilježe u SAD-u. Inflacija je u najvećem gospodarstvu svijeta nekoliko mjeseci za redom iznad visokih 5%, a nema razloga za očekivati da iste brojke nećemo uskoro gledati i diljem Europe, uključujući Hrvatsku.

Inflacija od 5% znači da se efektivno s računa hrvatskih štediša izbriše više od 11 milijardi kuna vrijednosti ili 2800 kuna po stanovniku, u prosjeku. Taj se gubitak ne očituje u nominalnom iznosu na računima, već u podizanju cijena u gospodarstvu pa ga nažalost mnogi nisu niti svjesni.

Potrebno je držati novac na računu i toga je svatko svjestan te je neodgovorno tvrditi da ljudi uopće ne bi trebali štedjeti u novcu zbog negativnog učinka inflacije. Međutim, ne postoji opravdan razlog za držanje cijele ušteđevine u obliku novca.

Nekretnine postale preskupe

Uvijek je dobro imati određeni dio imovine u novcu jer je to najlikvidniji oblik imovine i dobro dođe imati ga uza sebe u slučaju nepredviđenih troškova koji nas često zadese, ali to nikad ne bi trebala biti sva imovina.

Štednja mora biti isplativa da bi bila smislena, a štednja u obliku novca, bilo da se radi o fizičkoj gotovini ili novcu na računu to nije.

Kako je onda uopće moguće isplativo štedjeti u doba inflacije? Budući da inflacija direktno pogađa vrijednost novca i novčanih instrumenata, potrebno je ići u drugom smjeru te se okrenuti imovini koja svoju vrijednost zadržava i u razdobljima visoke inflacije i ekonomskih nestabilnosti. Štediše se stoga sve češće okreću realnoj imovini radi dugoročne štednje.

Realna imovina obuhvaća širok spektar oblika imovine, a najpopularniji oblik su definitivno nekretnine koje se tradicionalno u Hrvatskoj smatraju dobrim dugoročnim ulaganjem. No cijene nekretnina već su doživjele veliki porast i mali dio štediša si može priuštiti kupnju dodatne nekretnine u svrhu štednje pa je potrebno tražiti rješenje u pristupačnijim i likvidnijim oblicima realne imovine, kao što je primjerice investicijsko zlato.

Potražnja za fizičkim zlatom u obliku poluga i zlatnika skočila je u cijelom svijetu, tako i u Hrvatskoj, što i ne čudi s obzirom da je ono poznato kao dobra dugoročna zaštita od inflacije. Hoće li svoju reputaciju opravdati i u sljedećem razdoblju, pokazat će vrijeme.