Hrvatska je danas veliko gradilište. Uz obnovu nakon potresa i izdašnije izvore (su)financiranja iz europskih fondova, što uključuje i Plan za oporavak i otpornost EU, bit će to i idućih godina. No, iz redova građevinara danas mahom dolaze priče o problemima.

Zbog rasta globalnih cijena raznih sirovina snažno su poskupjeli građevinski materijali, a prateći problem nestašica osjetno produžava i rokove isporuka. Cijene posebno pogađaju one s fiksnim ugovorima za projekte javnog sektora sklopljenim pri znatno nižim ulaznim cijenama.

Otprije prisutan problem radne snage pak samo dodatno dobiva na važnosti, a nedostatna operativa stvara i dodatne cjenovne pritiske.

“Trenutno jedino novac tj. financiranje nije problem”, kaže Anđelko Jagečić, vlasnik varaždinskog Kotonteksa. Kao vodeći distributer geosintetika, specijalnih materijala za gradnju cesta, željeznica, nasipa i odlagališta otpada tvrtka radi, kaže, s najvećim europskim proizvođačima.

Ali uz enorman rast cijena tih proizvoda podjednak su problem i rokovi isporuka. Umjesto nekadašnjih do 30 dana sada traju i duplo dulje.

“Gotovo da nema materijala kojeg ugrađujemo da nije imao dvoznamenkast rast cijena”, rekao je nedavno i Dragutin Kamenski, osnivač Kamgrada, vodeće domaće građevinske tvrtke. Naglasio je problem fiksnih cijena u ugovorima, što dovodi u pitanje izvršenje ugovora. Izvođači radova to ne mogu sami podnijeti, kaže.

No, ako je suditi prema recentnim prognozama, popuštanje cjenovnih pritisaka još nije na vidiku. U prognozi ING Thinka, sekcije za ekonomske i financijske analize ING banke, predviđa se da “barem do ljeta iduće godine nije izgledan pad cijena pojedinih građevinskih materijala, osobito betona, opeke i cementa”. Za cijene drva i čelika računaju da će se vjerojatno smiriti nešto ranije.

Dobavljači građevinskih tvrtki prvo moraju poboljšati svoje povijesno niske razine zaliha, objašnjava Maurice van Sante u tom osvrtu. No, pita li se naše proizvođače nekih od tih materijala, te prognoze zvuče prilično optimistično.

Ivana Čehulić, članica Uprave NEXE-a za financije, navodi kako su samo troškovi energenata na burzama doživjeli rast i preko 100 posto, a oni su kompaniji najznačajnija troškovna stavka. Tome svakako treba dodati i povećanje cijena CO2 emisijskih jedinica.

I u analizi se, doduše, navodi da je u srpanjskom istraživanju Europske komisije 40% dobavljača betona, cementa i opeke reklo da očekuje dodatno povećanje cijena. Za drvo i čelik takvih odgovora bilo je i više. Ipak, u ING-u drže da je kod njih vrhunac dosegnut, s tim da bi manjak radne snage i neizvjestan razvoj tzv. delta varijante virusa mogli odgoditi stabilizaciju ili prilagodbu cijena naniže.

Troškovima sirovina, od drva do plastike i čelika, u proteklih su pola godine uvelike pridonijeli prekidi u lancu opskrbe zbog Covid-19 krize, a to je izazvalo i poremećaje kod građevinskih materijala. Poskupljenja u konačnici pritišću i profitne marže građevinara.

Cijene inputa u prvom kvartalu zabilježile su najveći porast još od 2004., navodi van Sante, a kako im se profitne marže kreću od dva do četiri posto, to znači i prijetnju da projekti, osim kašnjenja, završavaju s gubicima.

Domaće građevinske tvrtke su putem HUP-Udruge poslodavaca graditeljstva i Hrvatske gospodarske komore Vladu upoznali s razmjerima problema koji prijete i ugrožavanjem realizacije brojnih investicijskih projekata javnog sektora.

Nepremostive prepreke

Ugovori s javnim naručiteljima uglavnom imaju odredbu o nepromjenjivosti cijene za njegovog trajanja. No, to funkcionira u stabilnim uvjetima poslovanja. Utoliko navedeni porast cijena kod ranije sklopljenih ugovora stvara nepremostive prepreke i nesigurnost za daljnje izvođenje radova, upozorava HUP-UPG.

Trenutno izvođači imaju nemale probleme i kod projekata u fazi izvođenja ili za koje tek trebaju potpisati ugovor ili daju ponude, ističe pak Mirjana Čagalj, potpredsjednica HGK za graditeljstvo i promet. Jer, od faze projektiranja, preko raspisivanja i provođenja natječaja pa do realizacije dolazi do drastičnih promjena cijena. Kao primjere ističe one čelika, izolacijskih materijala, PE i PVC cijevi, okna, fazonskih komada.

Foto: Pixabay

Dok su cijene polimera ipak počele lagano padati (ali još ni blizu razinama iz 2020.), cijene pojedinih metala i dalje rastu, kaže. Cijena bakra je npr. sa siječanjskih 5,51 euro po kilogramu u kolovozu stigla do 8,35, a aluminija s 1,57 na 3,35 eura. Iste muke muče i građevinare u svim državama EU.

Pojedine članice već su posegnule za nekim nacionalnim mjerama za ublažavanje problema. U HGK-u tako podsjećaju da je npr. Italija donijela uredbu da će se svim izvođačima platiti razlika u cijeni, neovisno o ugovorenoj nepromjenjivoj cijeni.

Njemačka, kao i neke druge zemlje, odlučila se za nepenaliziranje izvođača ako zbog poteškoća u nabavi materijala probiju rokove, a Bavarci su aktivirali primjenu tzv. klizne skale za rast cijena materijala. U Europskoj asocijaciji građevinske industrije smatraju da taj problem nije moguće rješavati samo na nacionalnoj razini.

Proljetos su se obratili EK-u radi hitnih mjera jer je taj sektor veoma važan i s aspekta Plana oporavka i otpornosti EU. Komisija bi tek trebala dati jasan politički stav, a potom i moguće smjernice.

U međuvremenu se i kod nas zazivaju hitne mjere. HUP i HGK izradili su nove Uzance o građenju koje reguliraju i ovakve situacije, ali još se čeka suglasnost ministarstva graditeljstva.

Izmjena zakona

Cijela se situacija može i mora regulirati kroz Zakon o obveznim odnosima i Zakon o javnoj nabavi, slažu se u Komori i Udruzi poslodavaca.

“Treba izmijeniti nepromjenjivost cijena, jer se inače nitko neće javljati na natječaje. Svi bi trebali biti svjesni da je bolje regulirati cijenu određenih stvari nego izgubiti izvođača”, ističe Čagalj. U srpanjskom dopisu Ministarstvu prometa, mora i infrastrukture tako se navodi nekoliko prijedloga konkretnih zakonskih i podzakonskih prilagodbi u smjeru smanjenja rizika izvođača u slučaju rasta troškova građenja nakon davanja ponude.

Pismo je “oboružano” i nizom primjera rasta cijena. “GRP cijevi 70 posto, PVC i PEHD cijevi te bakar po 60 posto, armatura i čelik 50 posto, EPS i mineralna vuna 30 posto, drvena lamelirana vuna 20 posto, lož ulje za grijanje u proizvodnji asfalta 85 posto”, samo su neki od njih.

Uz to se podsjeća i na porast cijene rada (bruto minimalac +4,5%, troškovi prijevoza radnika +9%) te troška energije, i to za 16-18 posto.

Odgovor Vlade na prijedloge rješenja još se čeka.