Pred Njemačkom su najneizvjesniji izbori u poslijeratnoj povijesti, a predizborne ankete sve više prate i investitori. Naime, moguće postizborne koalicije donijet će promjenu u ekonomskom smjeru najvećeg europskog gospodarstva.

U manje od mjesec dana do izbora koji će iznjedriti nasljednika (ili nasljednicu) kancelarke Angele Merkel koja se povlači s političke pozornice nakon 16 godina, njezina Kršćansko-demokratska unija (CDU) ima razloga za brigu. Naime, prvi put u 15 godina Socijaldemokratska stranka (SPD) popularnija je od konzervativaca.

Slabost CDU-a

Posljednje istraživanje javnog mnijenja koje je provela Forsa pokazuje da SPD uživa 23 posto podrške birača, a CDU 22 posto. Štoviše, kladionice daju SPD-u 50:50 šanse da nakon 26. rujna formira vladu s Olafom Scholzom – sadašnjim ministrom financija – kao kancelarom.

Time je predsjednik CDU-a Armin Laschet pod sve većim pritiskom “oživljavanja” kampanje s obzirom da konzervativcima prijeti najlošiji izborni rezultat u posljednjih 70 godina. Štoviše, poznavatelji njemačke političke scene smatraju kako nije nemoguće da CDU prijeđe i u oporbu.

“Ono što je najuočljivije jest slabost CDU-a, a ne snaga SPD-a”, kaže za Financial Times Peter Matuschek, glavni politički analitičar Forse. “Kada pogledate prijašnje rezultate, 23 posto za SPD nije osobito postignuće”, dodaje Matuschek.

Naime, sadašnji rezultat u anketama tek je tri posto viši od najlošijeg rezultata socijaldemokrata ostvarenog na prethodnim izborima. Međutim, SPD-ovo preuzimanje vodstva najveća je zasluga skoka popularnosti Olafa Scholza kojeg 35 posto birača smatra pozitivnom političkom figurom. Ministar financija zaslužio je povjerenje javnosti kormilareći gospodarstvom tijekom pandemije, a birači smatraju da ima i više političkog iskustva od Armina Lascheta.

Armin Laschet, čelnik CDU-a sve je nepopularniji političar u Njemačkoj/REUTERS

Taj premijer najveće savezne pokrajine Sjeverne Rajne-Vestfalije uživa tek 11 posto popularnosti, a nadmašila ga je i liderica Zelenih, Annalena Bärbock s 15 posto podrške. Ipak, 44 posto Nijemaca smatra da je najbolji kandidat za kancelara – nitko.

Tijesna utrka između glavnih stranaka sugerira da će Njemačka prvi put u poslijeratnoj povijesti možda dobiti vladu u kojoj će participirati tri stranke. Zeleni, koji su posljednjih mjeseci ponešto izgubili biračke potpore, trenutno su treći u anketama, sa malo manje od 18 posto podrške.

Međutim, ne treba zanemariti ni koalicijski potencijal liberalne Slobodne demokratske stranke (FDP), sklone poduzetnicima, koja je na 12 posto. Krajnje desna Alternativa za Njemačku dobiva 10,9 posto podrške, a Ljevica 6,8 posto.

Prema simboličnim bojama stranaka, analitičari ocjenjuju kako Njemačku čeka “Jamajka” koalicija koju bi činili CDU, Zeleni i FDP. Koalicije koje bi uključivale konzervativce još su i “Kenija” – CDU, SPD i Zeleni – te “Njemačka” zbog boja njemačke zastave – CDU, SPD i FDP. Inače, “Kenija” koalicija bila bi najstabilnija, s dvotrećinskom većinom u Bundestagu.

Nije nemoguća ni “Semafor” koalicija u sastavu SPD, FDP i Zeleni. No, u tom je slučaju nejasno tko bi bio na čelu njemačke vlade. Male šanse ima i lijeva “Crveno-zeleno-crvena” koalicija u sastavu SPD, Zeleni i Ljevica. Na kraju, moguće je i ponavljanje “Velike koalicije” koji bi činili CDU i SPD.

Njemački izbori rijetko privlače pozornost investitora, no ovako širok spektar mogućih poslijeizbornih ishoda rujansko glasovanje za Bundestag čini vrlo zanimljivim, ističe za Reuters Holger Schmieding, glavni ekonomist banke Berenberg. Prema njegovom mišljenju, naginjanje biračkog tijela prema SPD-u “umjereno je negativno za financijska tržišta” jer povećava rizik produljene neizvjesnosti oko formiranja vlade.

“Prvi put ove godine ankete pokazuju da bi mogućoj dvostranačkoj koaliciji CDU-a i Zelenih nedostajalo zastupničkih mjesta”, kaže Schmieding. Velik broj mogućih koalicija donosi i neke implikacije na njemačku ekonomsku politiku.

Prva je napuštanje politike proračunske štednje po kojoj je ta država čuvena u Europi i svijetu. Naime, pandemija je natjerala Njemačku da duboko zagrabi u proračun kako bi održala “zaključano” gospodarstvo, a Zeleni se zalažu da se politika povećane proračunske potrošnje nastavi i u ubuduće. K tome, žele i reformu “dužničke kočnice”, ustavne odredbe koja ograničava vladu u novim zaduživanjima na samo 0,35 posto BDP-a. “Dužnička kočnica” tijekom pandemije je suspendirana.

“Općenito, među svim strankama, s izuzetkom FDP-a, postoji tendencija da se vladi dade malo više fiskalne slobode”, komentira Joern Wasmund, financijski analitičar u DWS-u.

Viša potrošnja i zaduživanje podignula bi prinose na njemačke obveznice, a sa potencijalno poboljšanim perspektivama ekonomskog rasta, i vrijednost eura. Međutim, CDU i FDP koji ulaze u svaku vjerojatnu koaliciju žele povratak “dužničke kočnice”.

Smanjivanje jaza

“Smatram kako postoji 70 posto šansi da će CDU biti dio buduće vladajuće koalicije, što znači da nećemo vidjeti veliku promjenu proračunske potrošnje”, ocjenjuje Christopher Dembik, voditelj makroanalize u Saxo banci. Ukidanje “dužničke kočnice” također je malo vjerojatno jer bi ta odluka zahtijevala dvotrećinsku većinu u parlamentu.

Lijeva koalicija SPD-Zeleni-Ljevica povećala bi rizik od zaoštravanja regulative s 15 na 20 posto, ističe Holger Schmieding. “Iako snažnija regulacija tržišta rada, usluga ili tržišta stambenih nekretnina ne bi imala veliki utjecaj na kratkoročni poslovni ciklus, može se tijekom vremena pretvoriti u ozbiljan uteg ekonomskom rastu”, kaže Schmieding.

Treća je implikacija smanjivanje jaza između troškova zaduživanja Njemačke i ekonomski slabnijih članica eurozone, posebice ako koaliciju budu činili SPD i Zeleni. To bi otvorilo put daljnjoj europskoj integraciji, no CDU i FDP protive se fiskalnoj uniji u eurozoni i žele povratak striktnijih proračunskih pravila u Europskoj uniji. Joern Wasmund iz DWS-a smatra kako nijedna od vjerojatnih koalicija neće donijeti radikalnu promjenu na tom području.

Četvrta implikacija moguće je veliko “ozelenjavanje” njemačkog gospodarstva. Klimatska politika prioritet je za sve stranke, iako se razliku u načinu borbe protiv klimatskih promjena, kaže Barbara Böttscher, voditeljica istraživanja europske politike u Deutsche Bank.

“CDU i FDP stavljaju naglasak na tržišne instrumente i tehnološka rješenja, dok Zeleni traže više regulacije”, kaže Böttscher. Zeleni su skloni podizanju poreza na emisije ugljičnog dioksida, smanjivanje emisija za 70 posto te dobivanje 100 posto energije iz obnovljivih izvora do 2030. godine.