U srpnju se u poljsku politiku vratio Donald Tusk, bivši predsjednik Europskog vijeća koji je prethodno bio poljski premijer od 2007. do 2014. Mnogi birači pamte ga kao političara koji je podigao dob za umirovljenje u zemlji – politiku koju je 2017. poništila stranka Pravo i pravda (PiS). Zapravo, ta je stranka okrivila Tuska za gotovo sve što ne valja u Poljskoj.

Ostale paranoične optužbe iznesene protiv Tuska uključuju da je surađivao s ruskim predsjednikom Vladimirom Putinom 2010. godine kako bi organizirao zrakoplovnu nesreću u kojoj je poginuo predsjednik Lech Kaczyński, identični blizanac vođe PiS-a Jarosława Kaczyńskog, te da je on, zapravo, Nijemac kojeg podupire kancelarka Angela Merkel.

Ali Tusk je besprijekoran pragmatičar. On priznaje da je napravio neke ozbiljne pogreške tijekom svog premijerskog mandata. Sada smatra da bi ljudi trebali moći birati žele li ranije otići u mirovinu ili će kasnije dobiti veću mirovinu za kasnije umirovljenje.

On je manje ekonomski liberalan nego što je bio prije, priznajući da bi država trebala biti aktivnija u preraspodjeli. Kao i ostatak poljske političke klase, priznaje da su popularni mnogi velikodušni socijalni programi vladajuće stranke Pravo i pravda.

Neće biti povratka neoliberalizmu koji je dominirao Poljskom nakon 1989. u dobu “šok terapije” tadašnjeg ministra financija Leszeka Balcerowicza.

Tuskov povratak imao je elektrizirajući učinak. Njegova stranka Građanska platforma odmah je ponovno preuzela vodstvo među oporbom, s rastom potpore sa 16,9 na 27,3 posto u roku od mjesec dana. Štoviše, analiza anketa pokazuje da je pridobio čak milijun novih birača za oporbu.

Promijenila se i atmosfera unutar Građanske platforme. Ranije komatozni političari stranke probudili su se. Tusk putuje zemljom i susreće se s aktivistima, dužnosnicima lokalnih vlasti i običnim ljudima.

Na tiskovnim konferencijama odgovara čak i na neprijateljska pitanja, uključujući i medijske kuće koje podržavaju stranku Pravo i Pravda. Priznaje pogreške iz prošlosti i nudi oštre protunapade.

Signali iz Washingtona

Tuskova strategija je da služi kao neka vrsta oca opozicije. Ne samo da izbjegava sporove, već i pretjerano hvali druge oporbene čelnike. On nije tip političara koji želi dijeliti vlast; ali, za sada, usredotočen je na poraz stranke Pravo i pravda.

Taj cilj dolazi sa značajnim rizikom za karijeru. Iako Kaczyński ima značajnu prednost resursa (upravljajući državnim proračunom, javnim medijima, državnim tvrtkama i europskim fondovima), poraz od njega ipak bi bio teška sramota za Tuska.

Tuskov povratak također je intenzivirao rat Kaczyńskog protiv neovisnih poljskih medija. Da bi ograničila izborne izglede oporbe, stranka Pravo i pravda pokušala je prekinuti vezu s   najvećom privatnom televizijskom postajom u zemlji, TVN-om i njenim informativnim kanalom TVN24. B

udući da je ta postaja u vlasništvu američke tvrtke Discovery, Stranka Pravo i pravda uvela je zakon koji bi zabranio subjektima izvan europskog gospodarskog prostora kontrolu televizijskih subjekata koji djeluju na temelju licencije izdane u Poljskoj.

Stranka pravo i pravda pretvara se da želi zaštititi poljsko medijsko tržište od preuzimanja od strane drugih zemalja, kao što su Rusija, Kina ili neka arapska država. Ali, neistinitost ove tvrdnje očita je, Nacionalno vijeće za radiodifuziju, kojega kontrolira stranka Pravo i pravda, odgađa produljenje dozvole za emitiranje TVN24 na 18 mjeseci, jednostavno iz inata.

Poljska tako odbija zemlju o kojoj najviše ovisi kako bi održala vlastitu nacionalnu sigurnost. Sjedinjene Američke Države u više navrata signalizirale su svoje protivljenje postupcima stranke Pravo i pravda, a dvostranačka skupina američkih senatora upozorava u nedavnom zajedničkom pismu da: “Ovi i drugi koraci, koje je Poljska – saveznik NATO-a i blizak prijatelj i partner Sjedinjenih Američkih Država – nedavno poduzela, ne odražavaju zajedničke vrijednosti na kojima se temelje naši bilateralni odnosi.

Svaka odluka o provedbi ovih zakona mogla bi imati negativne posljedice na obrambene, poslovne i trgovinske odnose. Pozivamo poljsku vladu da zastane prije nego što postupi po bilo kojoj mjeri koja bi utjecala na naš dugogodišnji odnos.”

Moguć je i pad vlade

Poruka je ovdje jasna. Ako se zakon donese, Poljska može zaboraviti na bilo kakve velike ugovore o oružju, povećanu američku vojnu prisutnost ili bilo kakve državne posjete. Naravno, ovo potonje može odgovarati Kaczyńskom, koji se kladio na ostanak Donalda Trumpa na vlasti i sada ne vidi razloga za suradnju s administracijom američkog predsjednika Joea Bidena.

Ipak, postoji protivljenje takozvanom “Lex TVN” čak i u vladajućem taboru, gdje se mala skupina zastupnika na čelu s konzervativnim članom parlamenta, Jarosławom Gowinom, povukla iz koalicijske vlade stranke Pravo i pravda, otvarajući mogućnost da uskoro padne.

Kaczyński je, kako se čini, spreman žrtvovati poljsko-američki savez u pokušaju da uništi izborne izglede oporbe. Još je očajniji sada kada je kampanja cijepljenja protiv Covida-19 u zemlji u zastoju, čime su postavljeni uvjeti za četvrti val pandemije i možda još jednu blokadu.

Povrh toga, antivakserski stavovi rastu unutar desnog biračkog tijela, uključujući i među biračima stranke Pravo i pravda. To znači da vlada ne može riskirati korištenje prisile ili diskriminacije necijepljenih kako bi otklonila više infekcija.

Nadalje, Poljska je još uvijek u sporu s Europskom unijom oko neovisnosti pravosuđa, zbog čega je podložna prekidu financiranja sredstvima EU. Bez stabilne parlamentarne većine i suočena s mogućnošću četvrtog vala, stranka Pravo i pravda tako se našla na putanji sudara ne samo s vlastitim biračkim tijelom, već i s EU i SAD-om.

© Project Syndicate 2021.