Fondovi za gospodarsku suradnju (FGS-ovi) već nekih pola godine trebali su biti dio povijesti. Kad su 2010. inicirani kao jedan od odgovora na recesiju i otežan pristup poduzetnika klasičnim izvorima financiranja osnovni rok trajanja definiran je na 10 godina.

One su istekle, ali zbog produljenja roka ili postupka likvidacije od njih pet četiri su još aktivna. Ugašen je samo daleko najmanji Honestas FGS. Ovih dana iscurilo je dodatnih 6 mjeseci koje su u veljači ishodila dva fonda, Inspirio i Prosperus FGS.

Ali sad slijedi postupak likvidacije; za Inspirio je počeo 1. kolovoza, a Prosperusu kreće sutra. Inspirio treba još unovčiti Konsolidator, tj. dionice Dalekovoda, dok je Prosperusu preostao izlazak iz Vodoskoka.

Ukratko, još će neko vrijeme trebati i za konačno podvlačenje crte pod projekt FGS-ova, prvotno zamišljen s ulagačkim potencijalom do dvije milijarde kuna, uz podjelu rizika između privatnog kapitala i države, putem HBOR-a. Na kraju je realizirano znatno manje investicija.

Iz HBOR-a nismo uspjeli doznati o njegovoj polovici, no u Hanfi kažu da je “ukupan trošak stjecanja imovine, tj. ulaganja tih fondova od osnivanja 2011. iznosio 1,09 milijardi kuna”. Iako je preostalo još nešto imovine za unovčiti, dio ulagatelja na kraju će očito dobiti osjetno manje od uloženog.

Za to bi se našlo i nekih okolnosti koje im nisu išle na ruku – od produljene recesije u kojoj je Hrvatska tavorila dulje od ostalih, pa do “pucanja” Agrokora, a za kraj i pandemije. No, taj su projekt po putu kontaminirale i neke zlosretne i kontroverzne epizode uz koje će mu i konačne ocjene teško biti pozitivne.

Uz slučaj propale Centar banke i (bivšeg) Alternative FGS-a, dosta su prašine digle pozajmice Nexus fonda koje su zaglavile u Agrokoru, zbog čega je upravljačkom društvu Hanfa oduzela licencu, s tim da u pravosudnim produžecima zasad vode nexusovci.

Tu je, konačno, i aktualni slučaj Dalekovoda. Model dokapitalizacije uz prethodno smanjenje kapitala u omjeru 100 dionica za jednu novu postojećim je dioničarima sveo vrijednost dionice blizu nuli.

Među njima je u prvom redu FGS Inspirio koji je 2018. preuzeo upravljanje Nexusovim fondom s Dalekovodom u portfelju. Za domaće burzovne ulagače taj je dokap bio još jedno razočaranje.

“Obični ulagači” možda su se nadali da će uprava FGS-a sa svojim ulagateljima iznaći neki plan B kojim bi svi postojeći dioničari prošli bolje nego uz taj model.

U pogledu zaštite interesa dioničara najveća su očekivanja imali očito od mirovinskih fondova kao najmoćnijih domaćih investitora. Kod lošeg razvoja ili ishoda projekata tako najčešće u njihovu smjeru idu i kritike za nedovoljnu proaktivnost u praćenju ulaganja.

Koliko su mirovinci uložili u FGS-ove i kako stoje stvari s povratima? U Allianz ZB-u kažu da su AZ fondovi u tri FGS-a ukupno uplatili 45,5 mil. kuna, što je manje od 0,1% ukupne imovine. Kao i ostali, o krajnjem rezultatu tih ulaganja, kažu, ne mogu govoriti jer još nisu završeni svi investicijski procesi.

Mnoge dobre kompanije su nakon krize 2008. bile suočene s problemom likvidnosti i otežanog financiranja razvoja, ističu u Ersteu vezano uz odluku o investiranju Erste Plavih u četiri FGS-a. U situacijama velike volatilnosti tržišta, kažu, mirovinski fondovi javljaju se i kao stabilizatori tržišta te kupci vrijednosnih papira, što je često i prilika za postizanje izloženosti po atraktivnim valuacijama.

Trenutni izračuni prinosa mogu biti i podcjenjeni i precjenjeni, tvrde dodajući da je za članove mirovinskih fondova najvažniji ukupan prinos te da ukupna izloženost Erste Plavih FGS-ovima nikad nije prelazila 0,5% portfelja.

U PBZ-CO-u tvrde da ulaganje u četiri FGS-a čini 0,05% imovine mirovinskih fondova kojima upravljaju. Za prinose od tih ulaganja također ističu da će se znati tek po zatvaranju svih investicija.

Ipak, predsjednik Uprave Dubravko Štimac reći će kako se “za dva FGS-a već sada zna da će biti loši, jedan je relativno ok, a još jedan će moguće zaključiti rad bez negativnog prinosa”.

Ispunjenje ciljeva

Ponajboljim će se, izgleda, pokazati ulaganje u Prosperus. U Prosperus Investu stoga su i raspoloženiji za komentiranje. Ideja FGS-ova bila je, kažu, da uz prinose za ulagatelje doprinesu i većoj dostupnosti vlasničkog i kvazivlasničkog kapitala za poduzetnike u vrijeme kad je on u nas bio manje dostupan nego danas.

“Dva FGS-a kojima upravljamo potpuno su ispunila ta dva cilja, kaže Tomislav Tičić, član Uprave. Iz šest od sedam ulagačkih projekata su izašli: Adriatic kampovi, Dalmacija hoteli (HTP Orebić i Korčula), Club Adriatic, A.N.P. Energija i HPB. Većina je prodana strateškom partneru.

Prosperus FGS II upravljački su preuzeli 2018., s određenim trajanjem 10+2 godine, do veljače 2023. U portfelju je trenutno samo ulaganje u KHA četiri, platformu za ulaganje u Hotele Plat. U procesu su pronalaska strateškog partnera i računaju na zadovoljavajući povrat ulagateljima.

Maksimalna obveza uplate u Prosperus FGS bila je 340 mil. kuna i u cijelosti je iskorištena, dok je kod Prosperusa FGS II iznosila 600 milijuna i nije potpuno realizirana.

Tičić kaže da je na gotovo svim ulaganjima Prosperus FGS ostvario pozitivan prinos. Posljednje, ujedno i među najmanjima (Vodoskok), posluje vrlo pozitivno pa se i na njemu, kao i ukupno, očekuje pozitivan prinos.

Inspire Investments pak ima tri AIF-a pod upravljanjem, a u Inspirio FGS-u predstoji mu unovčenje dionica Dalekovoda, tj. Konsolidatora .

Umjesto donedavnih 15 milijuna dionica fond nakon “dokapa” ima 150.000 od 41,2 milijuna dionica Dalekovoda. Čak i da proda za trenutnu burzovnu cijenu (oko 90 kuna), što se ne smatra izglednim, to bi bilo daleko od uloženog (150 milijuna).

Quaestus Private Equity Kapital II (QPEK II) u likvidaciji je od 22. veljače. Za AIF-e rizičnog kapitala s privatnom ponudom pola godine je i vrijeme u kojemu bi se taj postupak trebao zgotoviti, ali zakon omogućuje da potraje i dulje. Fond je izašao iz većine investicija. Među posljednjima bile su prodaje DI Spačve tvrtki Pervanovo hrvatskog poduzetnika iz Švedske Darka Pervana te Tvornice tekstila Trgovišće društvu Sinago Nikole Gadže. Preostala je još prodaja Fragarie.

Iznosi naknada

Kako bilo, mnogima se projekt FGS-ova “zamjerio” već na početku, zbog upravljačkih naknada. Inicijalno su postavljene na 2% ukupno preuzetih obveza uplata ulagatelja, što je ukupno značilo desetke milijuna kuna godišnje.

Iako se u fazi snimanja i analiziranja meta generiraju znatni troškovi, kritičare su iritirali iznosi naknada jer su se neki FGS-ovi ulagački postavili ležerno i dugo se nisu pomicali s nulte točke. Najprije je naknada smanjena naknada, a potom je njen obračun sveden na stvarno investirani kapital.

Dok se čekaju konačni rezultati FGS-ova, ostaje primijetiti da je za milijardu kuna financijske potpore mirovinaca novom AIF-u, Cro Value fondu, i upravljačko društvo moralo uložiti u nj nešto kapitala. Bilo da je iskustveni poučak ili preslika prakse EIF-a u potpori za slične fondove, inovacija je dobrodošla.