Približavamo se 50. obljetnici takozvanog Nixonovog šoka, jednog od najodlučnijih prekida u monetarnoj povijesti. Dana 15. kolovoza 1971. američki predsjednik Richard Nixon objavio je u televizijskom obraćanju naciji da “zatvara zlatni prozor”. Okončavši konvertibilnost dolara u zlato (po službenoj stopi od 35 dolara po unci), Nixon je prekinuo milenijsku vezu između novca i plemenitih metala.

Ovaj epohalni događaj danas ima nevjerojatne odjeke. Na primjer, baš kao što se Nixon borio da izvuče Sjedinjene Američke Države iz njihovog dugog, skupog i nepobjedivog rata u Vijetnamu, američki predsjednik Joe Biden sada je okončao dugu, skupu i nepobjedivu američku intervenciju u Afganistanu.

Slično tome, Nixon je iskoristio svoje obraćanje kako bi najavio politički program s ciljevima sličnim onima koje provodi Bidenova administracija. “Moramo otvoriti veći broj i bolja radna mjesta”, rekao je, “moramo zaustaviti rast troškova života; moramo zaštititi dolar od napada međunarodnih špekulanata valutama.”

Kao i Biden danas, Nixon je želio povećati državnu potrošnju kako bi poboljšao izborne izglede svoje stranke u duboko podijeljenoj zemlji. Nakon predsjedničkih izbora 2020. koji su donijeli ogorčene podjele, demokrati drže Senat s najmanjom mogućom razlikom i sada se brinu zbog neželjenih posljedica na izborima na pola mandata 2022. godine.

Rastu nove ekonomske sile

Ali, naravno, postoji i širi cilj. Biden teži temeljnoj društvenoj transformaciji. Otvaranje radnih mjesta ključan je dio uklanjanja trajnih nejednakosti. I, zahvaljujući jedinstvenom položaju dolara kao glavne svjetske rezervne valute, Sjedinjene Američke Države mogu nastaviti i fiskalni i monetarni poticaj u razmjerima bez presedana u miru.

Unatoč Nixonovoj odluci, koja je otvorila desetljeća turbulencija na valutnim tržištima, dolar nikada nije izgubio svoju poziciju na vrhu međunarodnog monetarnog sustava.

Dok se režim fiksne valute koji je pokrenut na konferenciji Bretton Woods 1944. raspao, uslijed moći privatnih financijskih tržišta da generiraju novac – američke dolare – zelembač je zauzeo još središnjiji položaj. Financijske institucije, korporacije i vlade širom svijeta još uvijek su ovisile o dolarskim sredstvima.

Nekim optimistima u Washingtonu postojanost središnjeg položaja SAD-a u globalnom gospodarskom upravljanju može se činiti neizbježnom: čak bi i ponovni rast američke inflacije značio, u najgorem slučaju, deprecijaciju dolara i umjereni globalni rebalans. SAD bi i dalje osigurale dvije robe koje su svima potrebne: engleski jezik kao zajednički medij izražavanja i dolar kao zajednički medij razmjene.

Ali koliko dugo će to biti istina? Mogu li jedinstvene prednosti Amerike izdržati u vrijeme kada se njen relativni udio u svjetskoj ekonomiji smanjio, nove ekonomske sile rastu, međunarodni poredak je postao krhak, a domaća američka politika teži globalnom razdvajanju?

Zapravo, obje američke tradicionalne prednosti već su ugrožene. Ogroman napredak u automatskom prevođenju posljednjih godina znači da se ljudi širom svijeta sada mogu osloniti na umjetnu inteligenciju, a ne na engleski.

Nove tehnologije također predstavljaju rizik za dolar, za koji se smatra da je lingua franca razmjene. Neke opasnosti već su vidljive na tržištu riznice, gdje je došlo do naprezanja likvidnosti (u 2020.) i slabljenja inozemne potražnje.

Duga prednost dolara osporava se, ne toliko drugim valutama (iako i euro i juan mogu težiti prijestolju) koliko novim metodama govorenja istog prekograničnog monetarnog jezika kao i dolar. Kako se digitalna revolucija ubrzava, nacionalno doba u novcu bliži se kraju.

Jedna od posljedica novih tehnoloških mogućnosti je potencijalno slabljenje povijesne veze između monetarne stabilnosti i fiskalnog upravljanja.

Središnje banke uvele su masovne dugoročne programe poticaja kao odgovor na gospodarske posljedice pandemije bolesti Covid-19, povećavajući rizik od inflacije i gurajući novčane tokove u alternativne klase imovine. Istodobno, potražnja za monetarnom revolucijom raste.

Stižu i privatne valute

Ta će revolucija biti potaknuta digitalnim tehnologijama koje omogućuju ne samo nove oblike fiducijarnih valuta koje je izdala vlada (kao što su juan i euro), već i privatne valute generirane na inovativne načine, primjerice putem distribuiranih knjiga. Ovaj razvoj jednako je važan kao i prekid s kovanom valutom. Svijet brzo prelazi na novac na temelju informacija, a ne kredibiliteta određene vlade.

Novi novac stoga može okončati dugo razdoblje hegemonije dolara. Povrh toga, kriza uzrokovana bolešću Covid-19 ubrzala je taj razvoj uvođenjem digitalnije verzije globalizacije koja uključuje veću razmjenu podataka, ali manje kretanja ljudi i robe.

Dolar je izvorno stekao prednost u kontekstu snažne globalne potražnje za dubokom, likvidnom i sigurnom imovinom, što znači da bi pojava alternativne sigurne imovine mogla okončati primat zelembača. U prošlosti, kada su plemeniti metali bili osnova za izdavanje valuta, alternativna sigurna imovina bila je dominantna.

Čak i krajem dvadesetog stoljeća, neki komentatori nostalgično su se osvrnuli na vrijeme kada su mogli zamisliti da valuta ima pravi kolateral. Ali sada, oni mogu gledati naprijed. S digitalnim valutama postoji stvarni kolateral u obliku informacija koje generiraju sudionici u širokom rasponu preklapajućih zajednica.

Nixonovo zatvaranje zlatnog prozora označilo je kraj monetarnog poretka temeljenog na robi i početak novog svijeta fiducijarnih valuta. Tek 1990-ih vlade i središnje banke naučile su učinkovito upravljati tim novim svijetom.

Sada idemo prema drugom novom monetarnom poretku, temeljenom na informacijama (koje su i same vrsta robe). Možda naučimo upravljati novim sustavom brže nego nakon Nixonovog šoka. No ishod – svijet u kojem je dolar srušen s globalnog postolja – mogao bi biti daleko šokantniji.

© Project Syndicate 2021.