Napredna gospodarstva brže će se oporaviti od pandemije Covida-19 nego zemlje s niskim dohotkom. Ipak, suočavaju se s važnim i međusobno povezanim nizom izazova u godinama koje slijede: s klimatskim promjenama, nejednakošću, novim tehnologijama, demografskim starenjem i imigracijom. Novi pristupi potrebni su u svakom od njih.

Dok je pandemija dobivala zamah početkom 2020. godine, francuski predsjednik Emmanuel Macron osnovao je međunarodnu komisiju ekonomista kako bi procijenio te dugoročnije izazove i iznio političke prijedloge.

Na čelu s bivšim glavnim ekonomistom Međunarodnog monetarnog fonda, Olivierom Blanchardom i ekonomistom Jeanom Tiroleom, dobitnikom Nobelove nagrade, komisija je raspravljala o svakom od tih pitanja tijekom nekoliko mjeseci. Zanimljivi prijedlozi proizašli su iz tri izvješća koja je izradila podskupina autora i objavila krajem lipnja.

Pripremili smo izvješće o nejednakosti i ekonomskoj nesigurnosti. Francuska je zanimljiv slučaj jer je jedno od rijetkih velikih gospodarstava koje nije doživjelo povećanje ukupne nejednakosti, mjereno konvencionalnim pokazateljima kao što je Gini indeks.

Međutim, socioekonomske praznine u različitim slojevima nisu se zatvorile, mnoge regije zaostaju u otvaranju dobrih radnih mjesta i gospodarskih prilika, nezaposlenost mladih vrlo je visoka, a socijalna mobilnost i dalje niska.

Ispitivanja stava otkrivaju visoku razinu ekonomske nesigurnosti, znatan osjećaj nepravednosti u pogledu postojećih gospodarskih aranžmana i veliku potporu aktivnijim državnim politikama za suzbijanje tih trendova.

Kako do dobrih radnih mjesta?

Jedan od načina za poboljšanje pravednosti i socijalne mobilnosti jest pobrinuti se da ljudi ne budu u nepovoljnijem položaju samo zato što dolaze iz siromašnijih obitelji. U našem izvješću predlaže se jedinstveni porez na nasljedstvo i darove koji se temelji na korisnicima i progresivan je u kumulativnom primljenom iznosu.

Umjesto oporezivanja prijenosa bogatstva pri svakoj smrti, novi sustav oporezivao bi ukupne prijenose koje je primio nasljednik, tako da bi oni koji dobiju više bili oporezivani po višim stopama.

Druga važna strategija je smanjenje praznina u kvaliteti obrazovanja i postignućima. To pitanje dio je nacionalnih rasprava, u Francuskoj i drugdje, već neko vrijeme, a posljednjih godina postignut je napredak. Ali još mnogo toga treba učiniti.

Naši prijedlozi usmjereni su na bolji pristup školovanju djece niskog socioekonomskog podrijetla; poboljšanje rezultata škola niže kvalitete u regijama koje zaostaju; promišljanje nastavničke profesije i učiniti je privlačnijom; davanje veće odgovornosti i autonomije školskim upravama; poticanje strukovnih i dualnih strukovno-akademskih staza; i poboljšanje prijelaza iz škole na tržište rada.

Jedan od razloga zašto je Francuska uspjela izbjeći porast ukupne nejednakosti jest visoka razina socijalnih naknada i minimalnih plaća u zemlji. Ali to stvara vlastite probleme.

Bez razmjernog rasta produktivnosti, povećanje plaća na dnu koje je odredila država može stvoriti kompromis između prihoda i zaposlenosti, posebno za one koji tek ulaze na tržište rada. Pretjerano visoka stopa nezaposlenosti mladih u Francuskoj, gotovo 20%, ukazuje na tu napetost.

Povećanje ponude dobrih, dobro plaćenih radnih mjesta za one na dnu raspodjele dohotka iziskuje razmjerno povećanje produktivnosti.

Dobri poslovi i dobre tvrtke idu ruku pod ruku. Iako su osposobljavanje i obrazovanje važni, oni nisu dovoljni u nedostatku produktivnih tvrtki koje otvaraju dobra radna mjesta. Socijalna politika i politika rasta komplementarne su i potrebno ih je sukladno s tim i osmisliti.

Imajući to na umu, predlažemo skup pravnih lijekova koji povezuju politike tržišta rada s industrijskim, regionalnim i inovacijskim politikama. Strategija za dobra radna mjesta uključuje aktivne politike tržišta rada koje su uže koordinirane s poslodavcima i pružaju šire usluge tražiteljima posla.

Istodobno preusmjerava postojeće industrijske i regionalne politike daleko od poreznih subvencija i novčanih poticaja te prema prilagođenim javnim uslugama za poduzeća koja su posebno usmjerena na otvaranje dobrih radnih mjesta.

I ponovno se promišljaju prevladavajući poticaji za inovacije kako bi se potaknule tehnologije koje su izričito prilagođene radnicima i koje poboljšavaju, a ne zamjenjuju, poslove sa srednjom stručnom spremom u proizvodnji i uslugama.

Uvoz i kršenje radničkih prava

Donositelji politika također se moraju pozabaviti legitimnom zabrinutošću da su globalizacija i međunarodni outsourcing potkopali jednakost i dobra radna mjesta. Zanimljivo je da na pitanje o nedostatku dobrih radnih mjesta francuski ispitanici krive globalizaciju i outsourcing dvostruko češće od tehnologije (57% naspram 28%).

Iako trgovinska politika sama po sebi ne može stvoriti dobra radna mjesta, ona može spriječiti potkopavanje domaćih politika dobrog zapošljavanja kroz međunarodnu utrku do dna u standardima rada i propisima.

U tu svrhu predlažemo mehanizam socijalne zaštite kojim bi se pravo zemalja na poštivanje vlastitih pravila, kao u pogledu sigurnosti proizvoda, sigurnosti okoliša ili oporezivanja, proširilo na područje regulacije tržišta rada.

Prema našem prijedlogu, bilo bi moguće – nakon primjereno promišljenog i široko participativnog procesa u zemlji – ograničiti uvoz koji se proizvodi u uvjetima koji krše radnička prava u inozemstvu i ugrožavaju radna mjesta ili radne uvjete kod kuće.

Tvrdimo da bi takav mehanizam “socijalnog antidampinškog djelovanja” pomogao u vraćanju legitimnosti međunarodnog tržišnog natjecanja, djelujući kao sigurnosni ventil.

© Project Syndicate 2021.

Koautorica teksta je Stefanie Stantcheva, profesorica ekonomije na Sveučilištu Harvard