U svijetu gotovo da nema djeteta od 10 godina koje kod kuće nema skate, BMX, role ili romobil. Voze ih na ulici, parkiralištima ili gradskim trgovima te betonskim igralištima.

Skate park je igralište specijalno napravljeno za sve njih i u njemu će provoditi sate, dane i godine, a mnogi će tamo biti doslovno svakodnevno. U skate parku će imati priliku izbrusiti svoje vještine i postajati sve bolji i bolji. U mnogim zemljama svijeta statistike pokazuju kako ulaganje u skate parkove uvelike doprinosi smanjenju zlouporabe lakih droga i alkohola te kriminala u maloljetnika.

‘Važno nam je promicati tu kulturu’

Ovako na svojim stranicama svim javnim investitorima poručuje ekipa skejtera graditelja parkova Tonbe, uz detaljna pojašnjenja kako do skejt parka, i to betonskog, za koji su specijalizirani i po tome su prvi u regiji.

Sve rade ručno, svaki njihov skate park je unikatan, slijedi europske sigurnosne standarde, a koronakrizu ni ne osjete, jer su puni posla kojeg je najviše po europskim gradovima, a konačno sve više i po Hrvatskoj. Ipak, najveća želja im je napraviti skate park u Zagrebu, te se nadaju da su im se konačno i po tom pitanju poklopile zvijezde.

“Potražnja za našim uslugama je jako velika, na europskom tržištu nema nas dovoljno da ispunimo potrebe gradova koji žele imati ovakav sadržaj. Iako vani zaradimo dvostruko više nego u Hrvatskoj, važno nam je promicati skate kulturu kod nas i zato upravo propuštamo dva posla u Njemačkoj da bismo završili projekte doma”, otkriva nam Marin Dundić, vlasnik tvrtke Petarda, skejter koji je nakon 15 godina tesanja zanata prije 4 godine pokrenuo projekt Tonbe Skateparks.

Incijativa je krenula iz višegodišnje frustracije zagrebačkih i skejkera iz drugih gradova Hrvatske koji nisu nailazili na sluh lokalnih uprava za svoje potrebe, pa su mladi prepušteni improvizacijama u ilegalnim parkovima, što ne nailazi uvijek na razumijevanje. Ekipa Marina Dundića bila je ta koja je 2000. godine sagradila prvi skate park u Španskom, u sklopu kluba Shpaolin, a 7 godina kasnije izgradili su prvi betonski “bazen” u Studentskom centru u Zagrebu, koji je ujedno bio i drugi takvog tipa u cijeloj Europi. Dundić se sjeća kako je kroz tu lokaciju prošla cijela lokalna ekipa ali i skejteri iz pola svijeta.

Nažalost, Uprava SC-a je srušila bazen koji je zapravo bio klasificiran kao skulptura, a natječaj za novi skate park u Španskom srušen je i prije lokalnih izbora u Zagrebu. U međuvremenu se dugo nabacivalo idejom novog parka na Bundeku, no skejteri nikad zapravo nisu imali naklonost gradonačelnika Milana Bandića, i danas se najviše voze po klupicama i rinzolima na lokacijama kao što su Mimara ili MSU. Kako su i sami iskusili niz neuspjeha da u svom gradu dobiju skate park, danas na stranicama Tonbe Skateparks daju detaljne upute i savjete mladima, od toga kako pristupiti lokalnoj upravi do toga kako da osmisle što im treba u parku.

Uz Dundića, tim Tonbe Skateparks čine ukupno šestorica stručnjaka, diplomiranih inžinjera arhitekture i građevinarstva, stolara, bravara, armirača te posebno izučenih majstora za glađenje i oblikovanje betona.

Svi oni korijene vuku uglavnom iz skateboarda i BMX-a i još uvijek aktivno voze, što im omogućuje konstantno praćenje trendova u ekstremnim sportovima i disciplinama, te inovativnost i originalnost u gradnji skate parkova. Za beton su se odlučili jer je to najbolji materijal i vozna podloga za sve ekstremne sportove, gotovo je neuništiv i otporan na atmosferilije te gotovo da i nema potrebe za održavanjem dugi niz godina.

Veliki projekti u Fažani i Zagrebu

Dundić ističe da kod njihovih parkova, za razliku od onih plastičnih, ne postoje katalozi, već se svaki osmišljava i gradi u skladu s potrebama, terenom, raspoloživim zemljištem koje najčešće daje lokalna zajednica.

Čak i alat se radi posebno za svaki projekt. Usto, gradnja skate parka na licu mjesta znači da se gotovo cijeli materijal za izradu kupuje u lokalnoj zajednici, pojašnjava Dundić, znači nema uvoza i nepotrebnih troškova prijevoza i dovoza velikih strojeva, što smanjuje cijelokupni trošak skate parka. Nerijetko troškove poput iskopa skate parka može izvršiti i grad, pa i osigurati beton.

“Gradnja skate parkova, kao i dječjih parkova i igrališta, i u Hrvatskoj i u Europi je u domeni javnih ulaganja, i predstavlja investiciju u sadržaje koji će mladima omogućiti kvalitetan život i udaljiti ih od ovisnosti, sjedenja na igricama. Rijetko se događa da su investitori privatnici, to su onda obično oni koji park rade u vlastitom dvorištu”, kaže Dundić.

Skate park u njihovoj izvedbi može koštati od 200 tisuća kuna, koliko je koštao park u Križevcima otvoren krajem travnja pa do pola milijuna kuna ili više. Oko 1,5 milijun kuna predviđeno je primjerice za izgradnju velikog skate parka Mediteran u Fažani, prema idejnom rješenju švedske skate-kuće Bryggeriet. To je vrlo ambiciozan projekt koji će omogućiti i svjetska natjecanja.

Dundićeva Petarda svakako se planira javiti i na taj natječaj kad bude raspisan, kao i na novi natječaj za Špansko, koji se očekuje uskoro. U međuvremenu su završili parkove u Križevcima, Požegi i Solinu, u radu je park u Vukovaru pa ide Slavonski brod. Ljeto i suhi dio godine njihova je sezona.