Na nedavno održanom summitu skupine G7 u Cornwallu, Sir David Attenborough opisao je odluke s kojima su trenutačno suočene najbogatije države svijeta kao «najvažnije u ljudskoj povijesti». On je u pravu. Summit je održan u kontekstu kriza, uključujući pandemiju, klimatske promjene, gubitak biološke raznolikosti, rastuću nejednakost i «infodemiju» krivih informacija.

Uslijed tih izazova ovo desetljeće postalo je odlučujuće za globalno djelovanje. Iako pozdravljamo novo obećanje skupine G7 da će prepoloviti emisije ugljikovog dioksida i da će imati pozitivan učinak na prirodu zaustavljanjem i preokretanjem trenda gubitka biološke raznolikosti do 2030. godine, ovi koraci predstavljaju minimum onoga što se traži od najbogatijih država na Zemlji.

Kao što 126 dobitnika Nobelove nagrade primjećuje u nedavnom pozivu na akciju: «Budućnost cjelokupnog života na ovom planetu, uključujući ljude i naša društva, zahtijeva od nas da postanemo učinkoviti upravitelji zajedničkim globalnim domenama resursa».

Ovaj konsenzus proizašao je iz prvog summita Nobelove nagrade Naš Planet, naša budućnost, čiji su zajednički domaćini bile naše organizacije krajem travnja. Nobelovci i drugi stručnjaci iz cijelog svijeta okupili su se kako bi procijenili rizike koje predstavlja naš hiperpovezani svijet.

U dobu koje je okarakterizirano ubrzanjem, povećanim razmjerom proizvodnje i sistemskim šokovima, istražili smo što se može postići sada i u narednim godinama da se svijet postavi na održiviji put. Izazov je u jednakoj mjeri zastrašujući i jednostavan.

Ako ovog desetljeća ne počnemo djelovati tranformacijski, upustit ćemo se u ogroman rizik s budućnošću čovječanstva.

Treba više ulagati u znanost

Zajedno ne uspijevamo uvidjeti vrijednost socijalne i ekološke otpornosti čime dopuštamo velike i nepovratne promjene u zemljinoj biosferi. S obzirom na uloge, ambicije koje vlade donose na Konferenciju Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP26) u Glasgowu u studenom moraju biti proporcionalne razmjeru i hitnoći izazova.

Jurimo prema opasnim prekretnicama. To znamo ne samo iz znanstvenih teorija i složenih jednadžbi podržanih računalnim modelima, već i iz onoga što možemo vidjeti vlastitim očima.

Najveći dijelovi ledenjaka Antarktika i Grenlanda tope se. Glavne zalihe ugljika u korijenima, deblima i tlima amazonske prašume i u regijama permafrosta slabe i potencijalno se destabiliziraju dok ovo govorimo. Atlantska cirkulacija prevrtanja meridiona koja globalno preraspodjeljuje toplinu usporava se.

Politika mnogih zemalja istodobno je destabilizirana visokim razinama socijalne i ekonomske nejednakosti i povećanim širenjem krivih informacija i dezinformacija. Kako su ovaj proces sada u potpunosti industrijalizirale digitalne tehnologije i platforme, infodemija prijeti našoj sposobnosti da učinkovito odgovorimo na globalne krize.

Sastanak Naš planet, naša budućnost istaknuo je našu potrebu za većim ulaganjima u znanost kako bismo mogli razumjeti svijet i pokrenuti društveno korisne inovacije. Cjepiva protiv bolesti Covid-19 razvijena su u rekordnom vremenu jer smo već uložili vrijednost za više od jednog desetljeća u osnovna istraživanja o glasničkoj RNK i imunogenima.

Vlade država skupine G7 obvezale su se na ostvarivanje bliže međunarodne suradnje u istraživanju i razvoju. Ali trebat ćemo istražiti i nove poslovne modele kako bismo povećali razmjenu znanstvenih spoznaja i ulaganja u osnovna istraživanja.

Međunarodne mreže znanstvenih institucija također će trebati više ulaganja. Sveučilišta bi trebala u svoje programe ugraditi koncepte planetarnog upravljanja.

A obrazovanje u svim dobnim skupinama trebalo bi uključivati snažan naglasak na prirodi dokaza i znanstvenih metoda, kako bi se pomoglo izgraditi imunitet stada protiv laži i krivih informacija koje šire posebne interesne skupine i stranački mediji.

Kraj doba fosilnih goriva

Kraj doba fosilnih goriva podrazumijeva monumentalnu ekonomsku transformaciju koja je već u tijeku. Ali nećemo postići napredak koji nam je potreban bez ekonomske dinamike. Iako su zemlje skupine G7 nagovijestile namjeru postupnog ukidanja ugljena, većina tek treba navesti jasan datum i strategiju potrebnu za to.

Proračun ugljika brzo se smanjuje i takvo oklijevanje nije kompatibilno s očuvanjem klimatske stabilnosti na ili ispod 1,5 stupnjeva Celzija u odnosu na predindustrijske razine.

U konačnici, sve zemlje trebale bi prepoznati da rastuća nejednakost između bogatih i siromašnih potiče ogorčenje i nepovjerenje, podrivajući socijalne sporazume potrebne za teško dugoročno kolektivno odlučivanje.

Da ublažimo ove rizike, trebali bismo dopuniti BDP drugim mjernim podacima koji bolje bilježe dobrobit ljudi i prirode. Današnji čelnici trebaju biti odvažni u krajnjem izražavanju pravde: u pravu nadolazećih generacija na biosferu u kojoj se može živjeti.

Dugoročno preživljavanje čovječanstva ovisi o odlukama koje donosimo u ovom trenutku. Svjetski čelnici koji se ove godine okupe na sastancima G7, G20 i na summitima bioraznolikosti i klimatskih promjena moraju razmišljati o stoljećima i generacijama, a ne o godinama i mjesecima. Kao i kod Nobelove nagrade, trebalo bi ih voditi jedno pitanje: što je od najveće koristi za čovječanstvo?

Na tekstu su surađivali Marcia McNutt i Brian Schmidt

Carl Folke, znanstveni direktor Stockholmskog centra za otpornost te direktor Instituta za ekološku ekonomiju Beijer Kraljevske švedske akademije znanosti i Richard J. Roberts, dobitnik Nobelove nagrade i glavni znanstveni direktor New England Biolabsa također su doprinijeli ovom komentaru        

© Project Syndicate 2021.