Potres koji je 22. ožujka 2020. s jačinom od 5,5 stupnjeva po Richteru pogodio Zagreb izazvao je nesagledive štete u materijalnom i u pogledu kulturne baštine. Gotovo čitavi centar grada je više ili manje zaštićena povijesna cjelina gdje su zgrade s kraja 19. i početka 20. stoljeća do današnjih dana ostale nacionalni simboli.

Uključiti sve izvođače

Na konferenciji Hrvatske komore građevinskih inženjera, proteklog vikenda završenoj u Opatiji, predstavljena je problematika s kojom se struka susreće kod analize potresnih oštećenja u takvim zgradama, interventna sanacija te projekti za potpunu obnovu. Zgrade Ministarstva vanjskih poslova na Zrinjevcu, Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) te Zavoda za javno zdravstvo (HZJZ) su samo neke od njih.

Miroslav Duvnjak iz tvrtke Toding govorio je o izazovima s kojima su se susreli u tim projektima. “Tu je problem dokumentacije s kojom se raspolaže jer je u gotovo svakom ovom slučaju, a bojim se da će takva situacija biti i na većini ostalih oštećenih zgrada u Zagrebu, neusklađena s izvedenim stanjem.

Onda govorimo i o određivanju opsega istražnih radova na temelju pregleda i snimke građevine te određivanja proračunskih parametara i načina proračuna. U konačnici tu je i troškovnik jer u projekt moraju biti uključeni svi izvođači da se ne bi dogodilo da napravimo sanaciju postojećih zidova po ovom troškovniku, a onda netko odluči bušiti ili provoditi instalacije kroz to”, kazao je Duvnjak.

Dodao je da su se u oba slučaja, posebno u projektu HZMO-a, susreli i s problemom konzervatora koji im nisu dopustili nikakve intervencije na nekoliko područja zgrade, a što je dodatno otežalo čitav posao.

“Neću reći ništa novo ako ustvrdim da je proces projektiranja obnove daleko složeniji i kompleksniji od projektiranja novih građevina. Stoga je umjesto definiranja konstrukcije u vidu vrste i kvalitete materijala, nužno napraviti ispitivanje i istraživanje kako bi se što bolje ustanovila geometrija, vrsta materijala, vrsta i kvaliteta veza te naknadni utjecaji na zgradu, poput rekonstrukcije, požara, potresa, poplave, nadogradnje…”, zaključuje Duvnjak.

Pojedinačna sanacija ovih zgrada je trajala po tri mjeseca, a u svakom slučaju su sanacijski radovi bili vrijedni 3,5 milijuna kuna. Primijenjene su sanacijske metode injektiranja, opšivanja spiralnim čeličnim sidrima, izrada novih nosivih elemenata i druge. Predviđa se da će sanacija u Zagrebu trajati godinama.

Tomašević: Ubrzat ćemo proces

Upravo o tom problemu cijene i dinamike obnove su u petak razgovarali novi gradonačenik Zagreba Tomislav Tomašević i ravnatelj Fonda za obnovu Damir Vanđelić te najavili intenzivniju suradnju na ubrzanju obnove.

“Partnerstvo Zagreba, Fonda za obnovu i RH osnova je uspjeha obnove grada. Zajednički smo mapirali najveće izazove u nastavku procesa te će Grad učiniti sve da bude puno bolji partner nego što je bio u proteklih godinu i tri mjeseca od potresa.

Učinit ćemo sve kako bismo ubrzali procedure prikupljanja dokumentacije za gradske ustanove i pomogli građanima da prikupe dokumentaciju potrebnu za podnošenje zahtjeva za obnovu, kako smo i najavili” kazao je gradonačelnik. Vanđelić je naglasio kako očekuje dobru suradnju s gradonačelnikom s obzirom na zajednički interes, a to je što brža, kvalitetnija i transparentnija obnova.