I pandemija bolesti Covid-19 i globalno zatopljenje temelje se na preživljavanju i u svojoj srži zapravo su zdravstvene krize. Ali tipologija nije njihova jedina zajednička značajka. Možemo ih također prevladati na sličan način – radeći s ljudskom prirodom, a ne protiv nje.

Alfa i omega klimatske politike je smanjenje emisija stakleničkih plinova: Europska unija želi ih smanjiti za 55% do 2030. i postići neto nultu stopu emisija do 2050. Naša prva reakcija na ove ambiciozne ciljeve često uključuje izjave kao što su: trebali bismo jesti manje mesa, letjeti rjeđe, ponovno koristiti ono što koristimo i preispitivati našu pretpostavku da se BDP mora stalno povećavati.

Iz te perspektive rezanje emisija stakleničkih plinova naizgled uključuje smanjenje našeg trenutačnog životnog standarda.

Isto tako, isprva smo se borili protiv bolesti Covid-19 ograničavanjem društvenog života, zatvaranjem trgovina i tvrtki i smanjenjem građanskih sloboda.

To je značilo manje kontakata i manje ugovora. No uskoro je postalo jasno da te mjere nisu ništa više od privremenog brzog rješenja. U našim liberalnim zapadnim društvima nasreću nemoguće je ljude držati zatvorene kod kuće.

Činjenica da su se gotovo sve zemlje borile s drugim ili čak trećim valom zaraze pokazuje da strategija “manje” ne može donijeti trajnu pobjedu nad pandemijom. Ljudi nisu stvoreni za “manje”.

Iako se ljude često pogrešno prikazuje kao puke maksimalizatore profita, nesumnjivo smo rođeni za tržišno natjecanje. Volimo muljati i raditi velike planove kako bismo svojoj djeci ostavili bolji svijet. No kao što je primijetio Aristotel, mi smo i društvene životinje par excellence.

Snaga ljudske znatiželje

Svaka politika klimatskih promjena koja negira ili zanemaruje ove temeljne osobine osuđena je na neuspjeh. Napokon, ono što je u početku usporilo koronavirus nije bilo brutalno provođenje pravila, već naša društvenost: kolektivno priznanje da je svaki pojedinačni napor važan i naša spremnost da zaštitimo druge održavanjem distance da im ne bismo naudili.

Ali ono što je pandemija prije svega pokazala, bila je snaga ljudske znatiželje koja nam je omogućila razvoj cjepiva protiv bolesti Covid-19 za manje od godinu dana. Sam koncept cjepiva – ubrizgavanje oslabljene verzije stvarnog virusa u nečiji krvotok – jednako je smion i genijalan.

Otkako je 1796. Edward Jenner razvio prvo cjepivo protiv velikih boginja, znanstvenici neprestano modificiraju i poboljšavaju tehniku.

Do kraja dvadesetog stoljeća, cjepiva su štitila milijarde od bezbrojnih bolesti, uključujući dječju paralizu, difteriju, žutu groznicu, trbušni tifus, tuberkulozu, hepatitis, bjesnoću i tetanus. Djelomično kao rezultat toga, prosječni životni vijek u Europi povećao se s manje od 40 godina u 1800-ima na oko 80 godina danas.

U dvadeset i prvom stoljeću ova kombinacija inkrementalnog poboljšanja i inovativnih otkrića rezultirala je novom mRNA tehnologijom koja proizvodnju cjepiva čini stabilnijom te stoga bržom i predvidljivijom. Zbog mRNA platformi, neka cjepiva protiv bolesti Covid-19 mogu se prilagoditi mutacijama koronavirusa gotovo preko noći.

Na isti bismo se način trebali baviti klimatskom krizom. Strategija koja nam treba nije “manje”, to je “više, ali drukčije”. To znači reorganizirati naše gospodarstvo i ulagati u nove tehnologije, istovremeno priznajući da ne postoji srebrni metak ili čarobno rješenje. Znanost i poduzetništvo funkcioniraju postupno: dva koraka naprijed, jedan korak natrag i još dva postrance prije ponovnog napretka.

Štoviše, ljudska kreativnost unakrsno oprašuje gospodarsku aktivnost. Danas električna vozila još uvijek neizravno emitiraju značajnu količinu ugljikovog dioksida. No za sljedećih desetak godina, električna vozila bit će blizu nulte neto stope emisija, a također ćemo i letjeti bez emisija ugljikovog dioksida.

Dovitljivost i tržišno natjecanje zamašnjaci su koji pokreću znanje i inovacije. Vjetroturbine iz 1980-ih i 1990-ih imale su čelične lopatice rotora promjera 17 metara (56 stopa) i u prosjeku su proizvodile 75 kilovat sati električne energije.

Današnje turbine imaju karbonske lopatice rotora prosječnog promjera 126 metara – veće od Airbusa A380 – i u prosjeku proizvode 7500 kilovat sati. To predstavlja stostruko povećanje proizvodnih kapaciteta u nešto više od 20 godina.

Potaknuti privatna ulaganja

Kapacitet baterija također se brzo povećao. Nikal željezne baterije (akumulatori) 1970-ih bile su još uvijek prilično iste kao one koje je Henry Ford koristio za svoj Model T. Njihova važnost blijedi u usporedbi s litij-ionskim baterijama koje danas napajaju čitave gradove poput Zhangbeija u Kini. Ti se skokovi u inovacijama često ne čine od temeljne važnosti za javnost, ali čine samu bit ljudskog napretka.

Naša predstojeća pobjeda nad bolešću Covid-19 pokazuje put koji treba slijediti za ograničavanje globalnog zatopljenja.

Pobijedit ćemo virus usredotočujući se na zajednički cilj, surađujući i dopuštajući ljudima slobodu inovacija. Povrh toga, vlade širom svijeta prepoznale su kada se umiješati za poticanje inovacija, a kada odstupiti.

Danas su mnoge zemlje razvile planove oporavka nakon krize. Vlade bi trebale pribjeći poticanoj potrošnji za poticanje privatnih ulaganja i smanjenje privatnog rizika.

Svaki klimatski prihvatljiv projekt – bilo da se radi o novoj vodikovoj tehnologiji, vlakovima ili priobalnim vjetroelektranama – utjelovljuje prethodne inovacije i pokreće buduća otkrića. Rezultat je kreposan ciklus promjena, sa svakom revolucijom nastaje svijet koji je malo drukčiji, malo učinkovitiji i malo bolji.

Pandemiju ćemo prevladati kanaliziranjem svoje ljudske prirode. Prijetnju klimatskih promjena prevladat ćemo na isti način. Dodavanjem svakog pojedinačnog doprinosa kolektivnom naporu, možemo i hoćemo dovesti do velike promjene. To je način na koji čovječanstvo zajedno napreduje i ublažava globalne prijetnje.

© Project Syndicate 2021.