Nakon dugogodišnje kupovine stanova u Grčkoj, građani Srbije počeli su u velikom broju kupovati i nekretnine u Turskoj. Popis zainteresiranih za kupovinu stanova i kuća sve je duži, na njemu su i srpski iseljenici, i to najviše oni koji rade u Austriji, Kanadi i Americi, piše Blic.

U ponudi su različiti stambeni objekti diljem turske obale, ali je po prodaji na prvom mjesto uvjerljivo Alanya, turistički grad u pokrajini Antalya, na obali Sredozemnog mora.

“Prodajemo stanove, kuće i vile. To su većinom suvremeni stambeni kompleksi s pratećim objektima, kao što su unutarnji ili vanjski bazeni, turska kupatila, saune, dječje igraonice, parkirališta.

Kuće i vile su, naravno, skuplje od stanova i većinom se nalaze u predgrađu grada s pogledom na more. Prodajemo i stanove koji su još u izgradnji, ali i starije stanove koji su već korišteni”, kaže Nana Karavelić, glavna menadžerica jedne regionalne agencije za prodaju nekretnina u Turskoj.

Pristojan stan za 55.000 eura

Da su nekretnine na obali Sredozemnog mora i više nego povoljne svjedoči i to što su cijene u Turskoj daleko ispod onih u Beogradu, navodi beogradski list.

Na primjer, stan od 70 četvornih metara, koji nije novogradnja, u središtu Beograda, prema podacima internet stranice Nekretnine.rs, stoji od 190.000 do 210.000 eura, odnosno od 2500 do 3000 eura po kvadratu. Potpuno namješteni stan, u novogradnji, jednake kvadrature, u Mahmutlaru, pokraj Alanye u Turskoj stoji oko 60.000 eura, a nalazi se na oko 450 metara od morske obale, pri čemu u zgradi postoji i bazen.

Za cijenu trosobnog stana u Beogradu, u Alanyi je moguće kupiti penthouse površine 220 četvornih metara, koji je opremljen s četiri spavaće sobe, kuhinjom, dnevnim boravkom, tri kupaonice, kao i velikom terasom, a također se nalazi u blizini Sredozemnog mora.

Zgrada u kojoj je smješten penthouse opremljena je otvorenim bazenom, fitness salom, turskim kupatilom i saunom, što stanari sve smiju slobodno koristiti. Kako dodaje Nana Karavelić, cijene su u posljednjih godinu dana porasle za 20 do 30 posto.

“Trenutačno za nekih 55.000 eura možete pronaći pristojan stan s pratećim objektima blizu plaže, s jednom spavaćom sobom, čak i namješten. Ima i jeftinijih stanova, ali su to zgrade udaljenije od mora i starije, bez ikakvih pratećih objekata. Za stanove s dvije ili više soba potrebno je platiti 70.000 eura i više. Kuće i vile, ovisno o tome jesu li nove ili starije, kreću se od 120.000 eura do 500.000 eura i više”, objašnjava Nana Karavelić.

Nekretnine se prije svega prodaju kao kuće za odmor, ali je čest slučaj da ljudi potraže i novi dom u Turskoj, ili proširuju svoje poslovanje i sele se u tu zemlju za stalno, što nije posebno teško.

Prema zakonu iz 2012. godine, građanima više od 120 zemalja dopuštena je kupovina nekretnina u Turskoj, a za početak je potrebna samo putovnica.

Važna je blizina plaže

“Naši klijenti dolaze iz svih zemalja bivše Jugoslavije, odnosno pokrivamo sva naša govorna područja, i cijelo iseljeništvo iz tih zemalja. Nevjerojatna je zainteresiranost naših ljudi, kako iz iseljeništva tako i iz Srbije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore i Sjeverne Makedonije. U posljednje vrijeme imamo i velik broj naših ljudi iz Amerike i Kanade”, dodaje Nana Karavelić.

U Turskoj se cijena nekretnina ne određuje prema četvornom metru. Ona se određuje, prije svega, prema položaju zgrade, katnosti i opremljenosti. Što je zgrada bliže plaži, što je katnost veća i što je zgrada bolje opremljena bazenima, saunama i ostalim, cijena je veća.

Kada je riječ o dodatnim troškovima, tu su troškovi stručne procjene stana, izrade vlasničkog lista, uporabne dozvole za stan, godišnji porez, troškovi priključka za vodu i struju, kao i troškovi održavanja.

Procjena vrijednosti stana stoji u prosjeku od oko 167 eura do oko 240 eura, izrada vlasničkog lista iznosi četiri posto od procijenjene vrijednosti stana, a troškovi uporabne dozvole kreću se od 700 do 2000 eura. Troškovi priključka za vodu i struju iznose oko 600 eura. Kod pojedinih građevinskih kompanija ti su troškovi uključeni u cijenu stana.

Godišnji porez iznosi oko 0,3 posto od ukupne procijenjene vrijednosti stana. Što se tiče mjesečnog održavanja zgrada ono zavisi od “pratećih objekata u kompleksu”. Oni maksimalno mogu iznositi od 50 do 60 eura.