Pandemija bolesti Covid-19 prouzročila je najveći zabilježeni pad globalne ekonomske aktivnosti ikad. No pad emisija ugljikovog dioksida bio je tek privremen. Iako su globalne emisije CO2 ukupno pale za 6,4% u 2020., u drugoj polovici godine već su počele rasti i sada su se vratile na pretkrizne razine.

Učinci klimatskih promjena šire se po cijelom svijetu i nijedna zemlja nema dostatne poticaje ili sposobnost da problem samostalno riješi. Stoga je međunarodna koordinacija ključna.

Srećom, povratak multilateralnoj suradnji kroz G7, G20 i Odbor za financijsku stabilnost nudi jedinstvenu priliku.

Uslijed odluke američkog predsjednika Joea Bidena o ponovnom pridruživanju Pariškom sporazumu, opredjeljenja Europske unije za postizanje ugljične neutralnosti do 2050. i zavjeta Kine da će to učiniti do 2060., možda se upravo nalazimo na prekretnici za globalno djelovanje na području klimatskih promjena.

Tri prioriteta ističu se u međunarodnoj agendi. Prvi je potreba za povećanjem cijena ugljika na globalnoj razini. Povećanje cijene ugljika najisplativiji je način smanjenja emisija u potrebnim razmjerima i potrebnom brzinom. Internaliziranjem društvenih troškova emisija – primoravanjem emitenata na plaćanje – određivanje cijena ugljika iskorištava moć tržišta da usmjeri ekonomske aktivnosti dalje od ugljično intenzivnih aktivnosti.

Trenutačno su cijene ugljika daleko preniske. Međunarodni monetarni fond računa da je prosječna cijena ugljika na globalnoj razini samo 2 dolara po toni. Prema Svjetskoj banci, cijena samo 5% globalnih emisija stakleničkih plinova određuje se unutar raspona potrebnog za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma.

Ovdje napredna gospodarstva mogu poslužiti kao primjer i mogu se koristiti trenutačnim političkim okvirom kako bi se obvezala na načine određivanje cijena ugljika sukladno s Pariškim sporazumom.

Iako na manja napredna gospodarstva otpada samo ograničeni udio u globalnim emisijama, njihovo usvajanje odlučnih mjera dekarbonizacije moglo bi potaknuti zemlje u razvoju da slijede njihov primjer.

Iskoristiti oporavak od pandemije

Drugi prioritet je korištenje oporavka od pandemije bolesti Covid-19. Odluke donesene u ovom trenutku oblikovat će klimatsku putanju za sljedeća desetljeća. Donositelji politika trebali bi iskoristiti ovu priliku za postavljanje globalnog gospodarstva na put održivog rasta. Paket EU za oporavak – EU sljedeće generacije – ispunjava tu ambiciju.

Treći prioritet ide ravno u srž financijskog sustava i središnjeg bankarstva: financiranje zelene tranzicije. Postupno ukidanje fosilnih goriva podrazumijeva potrebu za masovnim ulaganjima.

Ujedinjeni narodi procjenjuju da će provedba Agende održivog razvoja do 2030. iziskivati globalna ulaganja od 5 do 7 bilijuna dolara godišnje. Za popunjavanje ove praznine bit će presudno mobilizirati resurse financijskih posrednika, uključujući banaka.

Proizvodi održivog financiranja – poput zelenog kreditiranja, zelenih i održivih obveznica fondova s okolišnim, socijalnim i upravljačkim čimbenicima (ESG) – posljednjih su godina zabilježili dramatičan rast. Nažalost, to polje pati od informacijske asimetrije i nedostatne transparentnosti.

Da bi potaknule rast održivih financija, mnoge su zemlje počele razvijati regulatorne okvire, a Europska unija predvodnica je u tim naporima. Ipak, u nedostatku globalne koordinacije, različite jurisdikcije razvile su različite pristupe i porastao je broj inicijativa temeljenih na industriji.

Nastali sustav nedosljednih i neusporedivih standarda, definicija i mjernih podataka fragmentirao je tržišta održivog financiranja, smanjujući njihovu učinkovitost i ograničavajući prekograničnu dostupnost kapitala za zelena ulaganja. Kako se jurisdikcije natječu za privlačenje financijskih sredstava, tako raste rizik od regulatorne arbitraže i utrke prema dnu.

Međutim, trenutačno imamo priliku početi osmišljavati zajednički globalni pristup. Održivo financiranje glavni je prioritet i za G20 pod talijanskim predsjedanjem i za G7 pod britanskim predsjedanjem. Povrh toga, u otvorenom pismu nedugo nakon njene potvrde, američka ministrica financija Janet Yellen pozvala je na unaprjeđenje radne skupine G20 za održivo financiranje.

Sporazum o zajedničkim načelima

Ključni prvi korak je dogovor o minimalnim standardima za korporativno izvještavanje. Ako je učinak neke tvrtke po pitanju održivosti nejasan ili nepoznat, nemoguće je utvrditi održivost povezane financijske imovine. Moramo zamijeniti trenutačnu zbrku mnoštva okvira izvještavanja zajedničkim standardom.

U tu svrhu, pristup EU, uključujući reviziju Direktive o financijskom izvještavanju o održivosti poduzeća koja je u tijeku – predstavlja naprednu referentnu točku prema kojoj bi trebao težiti svaki međunarodni standard.

A od tvrtki bi se trebalo tražiti da otkrivaju ne samo pitanja koja utječu na vrijednost poduzeća, već i informacije o širem utjecaju tvrtke na okoliš i društvo.

Drugi i još veći izazov je osigurati da zemlje razviju dosljedne klasifikacije onoga što se smatra održivim ulaganjem.

Ako se neka djelatnost ili imovina u jednoj zemlji smatraju održivima, ali u drugoj su neodržive, ne može postojati istinsko globalno tržište održivog financiranja.

Kako bi osigurali jednake uvjete na globalnoj razini, današnji čelnici trebali bi težiti sporazumu o zajedničkim načelima za funkcionalne i globalno koherentne taksonomije.

Naposljetku, moramo osigurati da svi segmenti financijske aktivnosti ostanu usklađeni sa širim klimatskim ciljevima. Ogromna potrošnja energije i s njom povezane emisije CO2 u rudarenju kripto imovine mogla bi potkopati globalne napore u održivosti.

Samo Bitcoin već troši više električne energije od Nizozemske. Kontrola i ograničavanje utjecaja kripto imovine na okoliš, uključujući regulacijom i oporezivanjem, trebali bi biti dijelom globalne rasprave.

© Project Syndicate 2021.