Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, u svojim preporukama glede daljnjeg postupanja, u sklopu Obrasca naknadne procjene učinaka Zakona o minimalnoj plaći (118/18) koji je objavljen na portalu e-savjetovanje, iznosi stajalište po kojem je potrebno daljnje unaprjeđenje instituta minimalne plaće kroz odgovarajuće izmjene i dopune zakona.  Navedeni obrazac potpisuje ministar Josip Aladrović, što dodatno upućuje da se time kroz aktivnosti ovog resora otvara novo, moguće vruće poglavlje za javnu raspavu, paralelno uz pregovore o novom Zakonu o radu, i kako se očekuje fokus s lokalnih izbora selit će se na ekonomske teme, uz analize interesa socijalnih partnera.

Kako navode, predmetni je zakon osnažio institut minimalne plaće u Republici Hrvatskoj: omogućena je dodatna preciznost i transparentnost u postupku određivanja minimalne plaće, a zadržavanjem definicije kojom se iz iste izuzimaju povećanja s osnove prekovremenog rada, rada noću, nedjeljom i blagdanom, omogućeno je da se radnicima koji imaju pravo na navedena povećanja temeljem Zakona ta povećanja zaista i isplate. Također, tvrde da je mikro poduzetnicima, koji nemaju drugih zaposlenika, pružena prilika da lakše razviju svoju poduzetničku aktivnost.

“Međutim, institut minimalne plaće potrebno je stalno preispitivati – jer se odnosi izravno na najranjivije skupine zaposlenih, one koji se unatoč zaposlenju nalaze u riziku od siromaštva.U skladu s navedenim, potrebno je ne samo održavati, već i podizati razinu prava i razinu zaštite koju im zakon pruža”, stoji u ovom Obrascu u kojem se iznosi analiza izravnih učinaka nastalih primjenom zakona, konkretnije gospodarskih I socijalnih učinaka primjene zakona, te istih na rad i tržište rada.

Iako određene ekonomske teorije upozoravaju da propisivanje minimalne plaće može imati negativan utjecaj na gospodarski rast i zaposlenost, navode da nije bilo negativnog utjecaja od Zakona o minimalnoj plaći: prema podacima HZZ-a, broj nezaposlenih osoba se u 2019. smanjio na 128.650 u odnosu na 2018. (153.542), a navedeno pokazuje kako “rast minimalne plaće nije uzrokovao val otpuštanja uslijed povećanja troška rada”.

Prema ovoj analizi, broj osiguranika prema podacima koje vodi HZMO rastao je tijekom 2019. te sve do ožujka 2020. kada nastupa stagnacija uslijed pandemije bolesti COVID-19. Tako je na dan 31. prosinca 2018. evidentirano 1.506.912 osiguranika, a na dan 31. prosinca 2019. čak 1.545.192. Iako je tijekom razdoblja od srpnja do rujna 2020. broj osiguranika nadmašio prosinac 2019., na dan 31. prosinca 2020. evidentirano je 1.536.300 osiguranika, a smanjenje je odraz, tvrdi se u analizi, pandemijskih okolnosti. Nadalje, kako je cilj bio postupno povećanje egzistencijalnog minimuma najugroženijih skupina kroz povećanje udjela minimalne plaće u prosječnoj plaći, navode da je taj udio porastao sa 41,14% u 2018. na 46,49% u 2020. Promatrano u brojkama, bruto minimalna plaća je 2018. iznosila 3.439,80 kn, 2019. je porasla na 3.750 kn, 2020. je iznosila 4.062,51 kn te je za 2021. utvrđena u iznosu od 4.250 kn. A radi provjere kretanja broja radnika koji primaju minimalnu plaću Državni zavod za statistiku analizirao je i plaće po rasponu.

“Prilikom pripreme izmjena i dopuna Zakona pribavljeni su podaci o radnicima kojima je isplaćen iznos do minimalne plaće, i podaci za ožujak 2018. pokazuju udio od 4,16%. Prema podacima DZS-a, tijekom lipnja 2019. je 6,85% radnika primalo iznos plaće u rasponu od 3.750 kn (minimalna plaća za 2019.) i 4.100 kn. U lipnju 2020. postotak radnika koji je primao plaću između 4.063 kn te 4.100,00 kn (iznos minimalne plaće i oko minimalne plaće za 2020.) iznosio je 4,2%”, navodi se u analizi i glede socijalnih učinaka zakona još konstatira da rast minimalne plaće utječe i na rast ostalih plaća, čime se pozitivno utječe ne samo na najrizičnije skupine kada je riječ o siromaštvu, već i na ostale skupine radnika, dok “rast plaće znači bolji životni standard uslijed jačanja kupovne moći, i posljedično pozitivno utječe na demografske trendove”.

U pogledu utjecaja na tržište rada, u odnosu na prethodno važeći Zakon o minimalnoj plaći pak analiza učinka novog rješenja, kojim je određeno da poslodavci koji nemaju drugih zaposlenih, nisu u obvezi sami sebi isplaćivati zakonski utvrđen iznos minimalne plaće, pokazala je pozitivan utjecaj na njihovu poduzetničku aktivnost. Time se, navode, potiče samozapošljavanje: “Analizom JOPPD obrazaca za 2019. i 2020. godinu utvrđen je broj poslodavaca iz navedene kategorije koji su barem jednom tijekom godine isplatili plaću manju od minimalne – u 2019. takvih je bilo 16.337 a 2020. 13.469., dok je onih koji si uopće nisu isplatili plaću isplatili plaću 2019. bilo 5.942, a 2020. – 5.772”.