Sezonski berači jagoda u Srbiji dnevno mogu zaraditi najmanje 2000 dinara (oko 16,4 eura), a među poljoprivrednicima koji ih zapošljavaju sve više je onih koji nude i dvostruko veću plaću po danu. Problem je, međutim, što ne mogu pronaći kvalitetnu radnu snagu jer branje jagoda nije jednostavno, piše Politika.

S tim problemom suočava se i obitelj Marković iz Slatine, pokraj Šapca, koja ove godine proizvodi jagode u dva plastenika, na 15 ari, ali i izvan plastenika, na još 35 ari zemljišta. Posao je, kako kažu, vrlo težak, a oko branja su angažirani svi članovi kućanstva, jer nitko drugi neće raditi.

Poljoprivrednik Darko Marković potvrđuje da je od proizvodnje jedino teže pronaći marljivog radnika, posebno otkad je u Šabac prije nekoliko godina stigla japanska kompanija koja je zaposlila oko 3500 radnika.

“Do tada su se svi bavili poljoprivredom, posebno proizvodnjom jagoda. Sada se branjem jagoda nitko ne bavi, a sezona upravo kreće i trajat će do rujna. Mi možemo ponuditi oko 3000 dinara dnevno (oko 24,7 eura). Za najmanje osam sati rada može se ubrati oko 130 kilograma jagoda.

To nije lako raditi, posebno ne u plastenicima, kada je toplo, ali i usto što je posao dobro plaćen rijetko se nađe berače”, objašnjava Marković.

Prosječna otkupna cijena za rane jagode iz plastenika je oko 280 dinara po kilogramu (oko 2,3 eura), a od proizvodnje se može dobro živjeti.

Kako pronaći dovoljan broj sezonskih radnika, posebno u uvjetima pandemije, pitanje je koje ne muči samo susjedne i zemlje EU, nego i Srbiju kojoj radna snaga sve više nedostaje.

Dok nadležni upozoravaju na oprez i savjetuju da se radnici dobro raspitaju tko je poslodavac i nudi li ugovore, sezonci se sve češće pitaju i hoće li im biti osigurana zaštita protiv koronavirusa.

Naime, rad na crno u poljoprivredi se organizira tako što određeni broj radnika dobije posao na nekoliko tjedana, uz dnevnicu koja u prosjeku iznosi 2500 dinara (oko 20,5 eura), osiguran smještaj i tri obroka, ali bez bilo kakvog ugovora o radu. Tako ostaju i bez svih radnih prava, a plaću zarađuju kod vlasnika poljoprivrednih imanja koje inspektori rada gotovo da i ne kontroliraju.