Uspješnu održivost najbolje je postići kroz razvoj koji prati prirodna rješenja tzv. Nature-based Solutions. Ili, kako precizira dr. Neven Cukrov s Instituta Ruđer Bošković (IRB), rješenja temeljena na prirodi baza su za održivo upravljanje i obnavljanje prirodnih i modificiranih ekosustava, istovremeno pružajući dobrobit za ljude i biološku raznolikost.

Na IRB-u ovaj pristup uspješno provode u više zavoda i laboratorija, a na postaji Martinska u Šibeniku danas su to istraživanja vezana za more i druge vodene okoliše. Trenutačno je ondje nekoliko aktivnih projekata financiranih iz EU sredstava i Hrvatske zaklade za znanost. U sklopu projekta InnovaMare postavljaju se temelji za osnivanje centra podvodne robotike.

Tako ćemo dobiti preporuke za kreatore politika na temu održivosti Jadranskog mora, a potvrđen je i living lab u kojem će se razvijati tehnološki aspekt projekta. Cilj je uspostaviti model inovacijskog ekosustava na području podvodne robotike i senzorike za potrebe nadzora, s misijom orijentiranom na održivost Jadrana.

No s jednim velikim Institutom i mnogim sudionicima u projektu, izravno bi trebalo profitirati lokalno stanovništvo. Postoji mogućnost da će se u living lab radionice uz studente u drugoj fazi uključiti obični ljudi, stanovništvo, radi svog životnog interesa za održivim okolišem i zbog edukacije.

Ne postoji praktički nitko koga danas ne zanima kvaliteta mora i hrane, istraživanja biološke raznolikosti, na koji način naše aktivnosti utječu na jednu veliku luku… To tim više jer bi Šibenik mogao postati prva zelena luka u Europi, što bi značilo i mogući zaokret prema ekološkom turizmu.

Utjecaj otpada na otoke

U sklopu drugog projekta NETWAP (Grad Zadar je nositelj) na otoku Istu ispituje se utjecaj otpada, naročito mikroplastike, na male otočne zajednice. Općenito, na takvim se projektima znanstvenici povezuju, a ovdje je krenula i suradnja IRB-a s profesoricom Anamarijom Frankić koja je specijalizirala biomimikriju i living lab rješenja.

Ovo je tek “kroki” iz novije prakse, na početku nove ere kojoj svjedočimo na tragu predviđanja Stevea Jobsa koji je smatrao da će najveće inovacije 21. stoljeća biti na sjecištu biologije i tehnologije. Osnivačica Biomimikrijskog instituta u Americi, autorica prve knjige o biomimikriji Janine Benyus, navodi kako priroda radi samo s pet polimera: u prirodnom svijetu, kaže, život se izgrađuje od dna prema gore (kao kuća od dobrih temelja), samoodrživo, otporno i multifunkcionalno.

U kontekstu klimatskih promjena, za naše buduće “gradivno” tkivo za razne sfere djelovanja od ekonomije pa nadalje, ovo znači predstojeću i vrlo vjerojatno sve bržu transformaciju poslovnih modela. Sve više će ciljevi biti projekti na osnovama održivosti ili samoodrživosti.

Zato je još važnije postići širom ukorijenjenu svijest o tome, što se postiže kroz stalnu edukaciju, kako stanovništva čija se potrebe zadovoljavaju u skladu s prirodom, tako i milenijaca koji su zaduženi za nova poslovna rješenja inspirirana prirodom.

Ako na ovim razinama krene umrežavanje znanja u skladu s prirodom, ili učeći od nje, imat ćemo jamstvo za pravi put razvoja od kojeg će benefit imati svi, i sve buduće generacije. Stoga je ključ u svakom inovativnom projektu, jer uz korištenje poluge naprednih tehnologija i kroz istraživanja na temu održivosti razvojem koji prati rješenja iz prirode, to može biti konstantni impuls na relaciji i u interakciji sa znanošću stanovništva svake pojedine sredine.

Razvojni projekti preko živućih laboratorija i radionica mogu na nov način ispuniti ulogu inicijatora razvoja, jer novi sadržaj koji se kreira u korespondenciji sa znanošću trebaju prepoznati tzv. obični ljudi. Model su upravo living labovi, ujedno mjesta i za terensku nastavu, gdje iz studentske populacije izviru i novi startupovci s ekološki održivim, a ekonomski profitabilnim projektima.

Moguća voditelja za to je i američki dio startup scene koja je uvezala svoje učenje od prirode s najnaprednijim tehnologijama.

Potrebna je biomimikrija

Tako Jacob Russo iz njujorškog startupa NexLoop u izjavi za Poslovni dnevnik navodi: “Svakako nam treba biomimikrija, nevjerojatno dobro oruđe koje možemo koristiti kao odgovor na neke od najvećih izazova. Našim rješenjima borimo se protiv nedostatka vode koristeći postojeće prirodne principe s naglaskom na obnovi resursa”.

Razvijaju, kaže, rješenja za farmere kako da se prilagode manjim količinama vode, i tako pomognu očuvanju ekosustava. Usto, crpeći vodu na licu mjesta žele značajno utjecati i na razvoj gradova, jer se urbana poljoprivreda sve više razvija, dok kao odgovor na pandemiju imaju i projekt koji se bavi razvojem hvatanja i skladištenja vode na balkonima i u stanovima. Riječ je o naizgled malim resursima, ali u masi oni mogu biti, kaže, vrlo značajni.

Koliko smo daleko od takve prakse, nezahvalno je prognozirati, ali mogućnosti za to definitivno postoje. Da smo na dobrom putu pokazuje i zadarski projekt AdiaClim – još jedan naš inter reg projekt s Italijom u kojem je 18 partnera, voditeljice Martine Vukašine koja je prepoznala biomimikriju kao važan projektni čimbenik.

I to po prvi put, s prvim takvim living labom u nas: već su žitelji ruralnog područja s više otoka i OPG-ovi uključeni u pilot projekt Aquaweba. S biomimikrijom izlazimo iz okvira, kaže Vukašina, i očekujemo da ćemo osmisliti  hrvatsko inovativno rješenje za dobivanje vode iz zraka, nasušno potrebno poljoprivrednicima.

S obzirom na velike prilagodbe koje su potrebne u svim sferama, ulogu znanosti kao ključnog čimbenika, decentralizirani pristup, suradnju koja prelazi granice i EU politike praćene izdašnim fondovima, moguće su masovni živući laboratoriji po načelima prirode naša nova karta za oblikovanje i nove turističke prepoznatljivosti – ekološke, a ujedno i velika šansa i dobra perspektiva za sve nas.