Vodim radio postaju pod nazivom Klubrádió u Budimpešti. Već dvadeset godina emitiramo publici koja broji nekoliko stotina tisuća, pozivamo političare na odgovornost i preživljavamo na prihodima od oglašavanja.

Preživjeli smo u ovoj niši – poznatoj samo nekolicini izvan naše zemlje – dok se pod brendom Viktora Orbana, nazvanim “iliberalna demokracija” nismo našli na nišanu njegovog režima. Na Valentinovo ove godine, nakon godina sudskih tužbi i borbe, izgubili smo svoju licenciju i svoju radio frekvenciju. Sudovi koji su postupno potpali pod Orbanov politički utjecaj tijekom proteklog desetljeća, opredijelili su se protiv nas. Unatoč tome, nastavljamo na internetu – moćnom simbolu otpora napadima na medije koji se nastavljaju u zemlji članici Europske unije.

Šikaniranje traje već desetljeće. Čim je Orbanova stranka Fidesz ponovno došla na vlast tijekom 2010., počeli su kontrolirati medije. Javni mediji, kao cjelina, stavljeni su pod jednu nadležnost, Vijeće za medije, koje kontroliraju Orbanovi ljudi. Oni su kontrolirali jedinu agenciju vijesti i dodjelu frekvencija televizijskim i radijskim postajama. Koristili su moć kako bi nametali sankcije i davali povlastice. Zakoni su smišljeno pisani nejasnim jezikom, dajući nadležnima veliku diskrecijsku moć. Dodatno, neustavno, svih pet članova ovog Vijeća su Fideszovi ljudi.

Oglasi samo poslušnima

Radije nego da izravno uništi slobodu medija uhićenjima novinara ili cenzurom novina, Orban koristi ekonomske poluge kako bi oslabio neovisne medije. To je bila pametna strategija, izbjegao je međunarodne prosvjede, a umjesto toga su istrijebljeni neovisni mediji, jedan po jedan.

Vlada je koristila svoj ogroman proračun za oglašavanje kako bi usmjerila financiranje popustljivim, “poslušnim” izdanjima i izgladnjivala one koji su je kritizirali. Većina privatnih oglašivača – nadajući se vladinim narudžbama ili strahujući od njihovog gubitka – prestala je trošiti na izdanja koja su vladi postavljala teška pitanja. Moja postaja, Klubrádió, jer je bila smatrana “neovisnim medijem”, izgubila je 90% svojih prihoda od početka 2010-ih.

U ovom okolišu, cijenjeni izdavači s dugom tradicijom bankrotirali su i često su ih kupovali investitori bliski vladi.

Posljedično, došlo je do nevjerojatne koncentracije medija. Izvan svake pameti osnovan je KESMA konglomerat koji posjeduje gotovo 500 medijskih brendova, uključujući i radijske i televizijske kanale. Bilo mu je dopušteno zaobići restrikcije koje je propisala vlada u Zakonu o tržišnom natjecanju jer je imenovan “posebnim nacionalnim ekonomskim ciljem”. Konglomerat – i njegovi investitori primili su milijarde javnog novca.

Kako se može dopustiti u zemlji članici EU, čije poglavlje o osnovnim pravima kaže da: “treba poštivati slobodu i pluralizam medija”?

Prebacili se na pretplatu 

EU je ignorirala činjenicu da unutar njenih granica vlada ne poštuje demokratske vrijednosti, što zemlju vodi prema populističko – nacionalističkoj poludiktaturi, dok istovremeno uzima novac europskih poreznih obveznika, koji koriste za bogaćenje vlastitih prijatelja. Za Orbana nema posljedica. On je objavio Bruxellesu borbu za slobodu, i jedinstveno u svjetskoj povijesti – jer je Mađarska najveći primatelj EU fondova po stanovniku – oni koje smatraju neprijateljima plaćaju račune njihove demagoške borbe. EU ne može riješiti problem Mađarske – ali ne može biti dobro da besposleno gleda kako Orban uništava šačicu neovisnih medija koji još djeluju u zemlji.

Velik izvor nade je mađarski narod. Jer, iako Orban doista ima super većinu, bilo bi pogrešno smatrati da većina Mađara podržava njegovo ograničavanje sloboda.

Nakon što je Klubrádió izgubio pravo na svoju frekvenciju, slušatelji su se prebacili na internet – tolika je žeđ za neovisnim vijestima. Za slušatelje su prikupljana i sredstva, osobito za starije koji si ne mogu priuštiti plaćanje pretplate – i koji su izgubili najvažniji kontakt s vanjskim svijetom. Kako bi nadoknadili izgubljene prihode od oglašavanja, prebacili smo se na model pretplate, a naše su pristaše prikupile pet milijuna eura tijekom posljednjih deset godina kako bi održali glas Klubrádija živim.

Svi smo zatečeni načinom na koji su političari, građani i međunarodni mediji iz svih dijelova svijeta pratili sudbinu postaje Klubrádió. Mađarski ministar vanjskih poslova opisao je globalne medije kao “lažljivce”. Za nas je stvar ponosa kad možemo stati među njih. Ne zaslužujemo svjetsku slavu, ali smo sretni što smo simbol slobode medija u svijetu u kojem je tamne sile posvuda pokušavaju zatrijeti. Orban – u tradiciji autokratskih vođa – zna da su slobodni i neovisni mediji – koji istinito izvješćuju o njegovoj vladi – najveća opasnost s kojom se suočava.