Gledajući svoje mjesto u globalnoj konkurenciji, Europska unija odavno je zaključila da kaska u inovacijama i digitalizaciji za glavnim igračima. Zato je u kreiranju Fonda za oporavak i otpornost zacrtala da najmanje 20 posto novca mora biti utrošeno u digitalnu tranziciju.

Premda se hrvatska Vlada pohvalila da je nacionalnim planom predvidjela i više, 26 posto, za digitalni zaokret Hrvatske i skok produktivnosti rješenja nisu adekvatna, a realni sektor traži odgodu slanja plana u Bruxelles.

“Upada u oči da nemamo jasno definirane i mjerljive ciljeve. Gdje ćemo zapravo biti 2026.? Kada čitate listu ciljeva najviše možete vidjeti riječi poput omogućiti, podržati, pokrenuti i slično. Nedostaju specifične brojke”, kaže član Uprave HT-a Boris Drilo. Digitalizacija, kako ju je zamislio Bruxelles (i zatražio od članica) podrazumijeva digitalizaciju društva i gospodarstva.

“Danas imamo 30 posto države gdje infrastruktura za širokopojasni pristup internetu nije adekvatna, govorimo o tzv. ‘bijelim zonama’ bez dostatnog komercijalnog interesa gdje su vremena povrata dulja od 20, često i 30 godina. Zato postoje mehanizmi za subvencioniranje, jedan je dio VFO-a do 2020., a NPOO je prilika da se to dogodi”, ističe Drilo.

“Mi smo već i na razini i industrije pripremili 50-ak projekata koji adresiraju više od 500.000 kućanstava širom Hrvatske gdje se mogu povući sredstva u iznosu oko 2,5 milijarde kuna”, kaže.

Zašto ograničavaju razvoj

No, nije novac jedini problem, već su potrebne reformske mjere “koje koštaju vrlo malo, do ništa”, od problema s nelegaliziranom linijskom infrastrukturom do kolizije propisa u 5G tehnologiji.

“Pojedine lokalne jedinice de facto ograničavaju razvoj. To su stvari koje na temeljnoj razini nisu razriješene”, upozorava Drilo. Izgradnja takve infrastrukture strateško je pitanje razvoja države jer je cilj spriječiti iseljavanje u nekoliko urbanih centara. No, digitalizaciju treba gledati u svjetlu produktivnosti, rak-rane domaće ekonomije.

“Mi smo dva puta manje produktivni od prosjeka EU. Od oko 250.000 zaposlenih u prerađivačkoj industriji, više od 70 posto ih radi s tehnologijama niske i srednje tehnološke spremnosti koje nemaju budućnost bez hitnih zahvata. Ako na to ne interveniramo, imat ćemo socijalni problem”, upozorava on.

Dodaje da imamo svega 3-4 posto industrije koja radi s visokim tehnologijama, a kada bismo dosegli stopu produktivnosti Slovenije, iznos od 4,5-5 milijardi bruto dodane vrijednosti u proizvodnim djelatnostima mogli bismo podići na 9 milijardi kuna.

“Produktivnost nam je 10 puta niža nego u Austriji. Vrlo je jasno u kojim područjima moramo ulagati. Važno je razumjeti da to nije samo pitanje održavanja poslovanja nego budućnosti. Ne razumijemo da je to generacijska prilika”, kaže Drilo.

‘To je jedini mogući način’

Ivan Ante Nikolić, predsjednik Uprave Blinka, ustvrdio je da su male i srednje tvrtke izrazito svjesne da je digitalizacija “pitanje opstojnosti ili propasti”.

“SME naveden kao prioritet za digitalizaciju, a prema našim informacijama rezervirano je 180 milijuna kuna. To je užasno nedovoljno”, kaže Nikolić.

“Potrebne su 2 milijarde kuna koje bi trebalo etapno puštati. Inicijalno za pripremu studija, za stručnjake koji će analizirati procese, napraviti strategije i planove da tvrtka može odlučiti hoće li samostalno financirati ili na natječaju države”, kaže.

To što se radi o maloj ili srednjoj tvrtki, ne znači da nemaju izuzetno kompleksne procese pa su sredstva iz NPOO-a “jedini mogući način da se priča pokrene u pravom smjeru”.

Miroslav Kantolić iz Ericssona Nikola Tesla koji godišnje izveze oko milijarde kuna vrijednog znanja, ističe da je kompanija u 2020. godini, dok je država spašavala radna mjesta, zaposlila 200 radnika.

“To pokazuje važnost ICT-a u cijelosti u situacijama kada dolazi u pitanje opstanak mnogih gospodarskih aktivnosti. Da se pandemija dogodila prije 20-ak godina sigurno mnoge stvari ne bi bile moguće, u kontekstu rada od kuće”, kaže.

Za strateški cilj Vlade da Hrvatska do 2030. ima zaposleno 75 posto radno aktivnog stanovništva, privatni sektor mora stvoriti između 100 i 150 tisuća radnih mjesta. S tim brojkama na stolu poslodavci unisono poručuju da ih je nužno uključiti u kreiranje plana.

“Čak i pod cijenu da se produlji izrada, potrebno je što veći iznos usmjeriti prema razvoju konkurentnosti privatnog sektora, a ne u infrastrukturu. Mi imamo projekte za koje iz NPOO-a tražimo 23 milijarde kuna koji bi stvorili još 18 milijardi kuna privatnih ulaganja, ukupno 58 milijardi koji bi generirali između 32 i 50 tisuća novih radnih mjesta u kratkom roku. To jedino može generirati oporavak, a posljedično i otpornost”, zaključuje dekan Algebre Hrvoje Balen.